22. prosinca 2016. u Hrvatskoj je uhićen jedan od najpoznatijih srpskih špijuna u BiH Alija Delimustafić. Alija Delimustafić je pobjegao u Hrvatsku nakon ukidanja pritvora u BiH. Skandalozna greška kantonalnog suda u principu i nije greška, jer su dobro organizirana udbašija i komunistički kriminalci na nivou ex Jugoslavije pokušali zaštititi ovog miljenika malog KOS-ovog Goebellsa generala A. Vasiljevića. Delimustafić je uhićen nakon bijega u Hrvatsku. Uspio je doći do Zagreba, ali kada je krenuo na put u Rijeku, uhićen je kod Karlovca i sproveden u zatvor. HOP portal je prvi otkrio imena na lažnim putovnicama ovog komunističkog bandita i lažno ime na njegovoj hrvatskoj putovnici, a sam Delimustafić je dobio i srpsku lažnu putovnicu od srpske tajne službe BIA-e na ime Gojko Mitrović.
KRONOLOGIJA UHIĆENJA KOMUNISTIČKOG BANDITA KOJI JE BLIZAK A. VASILJEVIĆU:
Alija Delimustafić je početkom rata u BiH obnašao funkciju ministra MUP-a Republike BiH, te kratko i ministra za opskrbljivanje.
Delimustafić je godinama prikrivao svoju vezu sa srpskim obavještajnim miljeom, te je odgovoran za smrt mnogih Bošnjaka, ubijenih prema uputama Aleksandra Vasiljevića. Izravno je postavljen od srpskog obavještajnog mozga Aleksandra Vasiljevića na vodeću poziciju u Federaciju i preko 100 ljudi u MUP-u Federacije postavljeno je preko Vasiljevićeva čovjeka Delmustafića, postavljenih operativnim djelovanjem Aleksandra Vasiljevića mozga svih operacija. Delmustafić je postavio kapetana bezbjednosti Seada Rekića za glavnog inspektora u MUP-u, a ovaj raspoređuje tih 100 Vasiljevićevih ljudi u MUP. Rekić je dostavljao izvješća za vrijeme rata glavnom mozgu svih srpskih operacija Aleksandru Vasiljeviću pod pseudonimom Gavran, a nekada i Otrov. Prvi zadatak početkom rata je bilo uništenje specijalne policije pod zapovjedništvom Dragana Vikića, koja je bila obučena za gerilsku borbu i gradsku borbu.
U subotu 12.11. 2016. godine uhićeno je 20 Srba i Bošnjaka na području istočnog Sarajeva u svezi akcije “pravda”, a koji se dovode u svezu sa ubojstvima i organiziranima kriminalom. Najpoznatija imena prilikom uhićenja su visoki dužnosnik Bošnjaka i Fedracije Alija Delimustafić koji je početkom rata u BiH obnašao funkciju ministra MUP-a Republike BiH, te kratko i ministra za opskrbljivanje, Delimustafić je uhićen u naselju Vojkovići u Istočnom Sarajevu dok je s torbom u rukama pješke pokušavao pobjeći. Uhićen je i tjelohranitelj Biljane Plavšić.
Akcija je pokrenuta oko 5.30h i trajala nekih 4 sata.
Bivši ministar unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine Alije Delimustafic, koji je uhićen u akciji”Pravda” zatečen sa torbom i dvije putovnice na ime Ilija Mustafić i Sadik Saluklija je rekao da često ide na Tajland zbog zdravstvenih razloga, kao i liječenje u Hrvatskoj.
Tužilac Danijela Šertović navela je kako Alija Delimustafić u Hrvatskoj je koristio dokumente na ime Ilija Mustafić, te da je prilikom uhićenja kod njega su pronađen i putovnice na ime Sadik Saluklija.
Osumnjičeni su da na osnovu fiktivnih presuda nezakonito su uknjižili 70 nekretnina sa umrlih osoba koja više ne žive u BiH.
Tužilaštvo tvrdi da je riječ o židovima, ali obrana je negirala ove navode.
Uhićeni Škrijelj rekao je da se prije tri dana vratio iz Belgije, da se osjeća potpuno nevinim, te da je htio pobjeći, ostao bi u Belgiji.
Uhićena Lejla Cerić istakla je da nikoga od optuženih ne poznaje, osjeća se nevinom i izigranom.
Navode Tužilaštva negirala je i Samira Skorupan i Suada Hadžić.
Mjere zabrane predložene su za osam osumnjičenih, dok će Nihad Druškić biti pušten na slobodu.
Mjere zabrane predložene su za Edinu Mutevelić, Emira Karaču, Peru Vukovića, Hajrudina Omerbegovića, Muhameda Hadžiomerovića, Kemu Kapura, Edina Banovića i Muamera Pitu.
Ranije su iz Tužilaštva Kantona Sarajevo rekli da se akcija “Pravda” nastavlja te kako se očekuje uhićenje još nekoliko osoba koja se dovode u vezu sa navedenom organiziranom grupom.
U petak, 11. studenog, na području BiH uhićeno je ukupno 15 osoba koja se sumnjiče za krivično djelo organiziranog kriminala, u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja, povreda zakona sudaca, pranje novca i prevara.
Na području BiH i Hrvatske policijski službenici su u petak izvršili pretrese na više od 60 lokacija.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u ovom predmetu istražne radnje sprovodilo je u koordinaciji sa uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Hrvatske /USKOK/.
Značajna suradnja ostvarena je i sa Upravom za organizovani i teški kriminal MUP-a Republike Srpske, pri čemu je asistenciju pružila i Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH.
ZANIMLJIV ČLANAK 15 GODINA STAR UKAZUJE NA OVE DOGAĐAJE
Vjesnik: 06. 06. 2001.
Tri hrvatske putovnice za Aliju Delimustafića
Aliju Delimustafića, prvoga bosanskohercegovačkog ministra policije, tražili su u BiH zbog pronevjere tri milijuna dolara, u Austriji zbog šverca uranom, u Njemačkoj zbog posredovanja u trgovanju heroinom, a SZUP i hrvatske vlasti mu pružaju zaštitu i dokumente
ZAGREB, 5. lipnja – Kako je bilo moguće da je od 6251 stranca s hrvatskim državljanstvom čak njih 253 s kriminalnim dosjeom, pitanje je kojim se ovih dana bave gotovo svi hrvatski mediji.
I dok ih većina analizira najnovije otkrivene slučajeve stranaca s kriminalnim dosjeima (crnogorsko-srbijanska duhanska mafija), u sjeni je priča o Aliji Delimustafiću, prvom šefu MUP-a BiH, koji je imao čak tri hrvatske putovnice.
Kako je i zašto Alija Delimustafić dobio hrvatsko državljanstvo i u koje se svrhe njime služio, može se ocijeniti paradigmatičnim primjerom za sve ostale strane osobe s kriminalnim dosjeima i hrvatskim državljanstvom.
Od kolovoza 2000. Alija Delimustafić je u sarajevskom pritvoru i još nije jasno po kojim će točkama protiv njega biti podnesena optužnica ili će ga sarajevske vlasti izručiti njemačkima, gdje ga se traži zbog sumnje da je upleten u šverc heroinom.
Sredinom je 1999. potpisani Vjesnikov novinar predočio načelniku Odjela za informiranje MUP-a Republike Hrvatske Slavku Raki brojeve putovnica koje je Aliji Delimustafiću 1993. i 1994. izdao hrvatski MUP.
Tada pišući za jedan zagrebački tjednik, Vjesnikov je novinar do podataka o Delimustafićevim hrvatskim putovnicama, došao iz izvora bliskih njemačkoj policiji.
Stuttgartska je policija nekoliko puta službeno tražila od hrvatske da joj pomogne doći do Delimustafića za kojeg se osnovano sumnjalo da je upetljan u »balkansku rutu trgovine heroinom«.
Nijemcima je bilo poznato da se Delimustafić na tlu njihove države predstavlja kao hrvatski državljanin i da ima za to valjane hrvatske dokumente.
Od svojih austrijskih kolega dobili su dodatne potvrde da je Delimustafić državljanin Republike Hrvatske, jer su Austrijanci još 1993. sumnjičili prvoga bosanskog policajca za šverc uranom.
Tada, sredinom 1999., službeni je odgovor MUP-a Vjesnikovu novinaru bio da »Alija Delimustafić nema hrvatsko državljanstvo i više ne želimo komentirati«, potpisao je Slavko Rako.
Dakle, Rako je samo izvijestio da je u to vrijeme Delimustafić ispisan iz hrvatskog državljanstva, a o tome da je imao hrvatske dokumente nije htio govoriti.
Na jednom pravosudnom seminaru početkom 2000. potpisanom novinaru ugledni je zagrebački odvjetnik, koji je Delimustafića zastupao u sporu gdje je bio sumnjičen za naručivanje otmice jedne zagrebačke liječnice 1996., potvrdio da je njegov klijent dobio hrvatsko državljanstvo na zahtjev SZUP-a, odnosno Smiljana Reljića, dugogodišnjeg šefa te obavještajne službe. Potkraj listopada 1992. Alija Delimustafić napušta Sarajevo i tadašnje vlasti za njim raspisuju međunarodnu tjeralicu, optužujući ga da je pronevjerio tri milijuna dolara.
Prema sasvim pouzdanim izvorima, hrvatske vlasti mu već tada pružaju zaštitu i dokumente, želeći ga uključiti u svoj politički projekt prema BiH.
Delimustafić odlazi u Beč gdje osniva tvrtku i prikuplja novac za Fikreta Abdića koji započinje sa svojom paradržavicom AP Zapadna Bosna.
Kako je poznato, i Fikret Abdić, koji danas živi u Rijeci a vlasti BiH od Hrvatske traže njegovo izručenje zbog odgovornosti za ratne zločine, hrvatski je državljanin. I dok mu se državljanstvo ne oduzme, ne može biti izručen.
Mnogo se pisalo da je Delimustafić, putem svojih međunarodnih veza i hrvatskih putovnica, sređivao poslove između Ine, Milana Martića i Fikreta Abdića, vezane uz opskrbu naftom »srpskih i bosanskih krajišnika«.
Navodno su Delimustafić i Abdić stajali iza pokretanja lista Zapadna Bosna, koji je u jeku rata Hrvata i Bošnjaka u BiH, izlazio u Zagrebu i zagovarao pripajanje Velike Kladuše i Bihaća Hrvatskoj.
Delimustafić je formalno dobio državljanstvo u skladu sa Zakonom o državljanstvu iz 1992., odnosno izmjenama i dopunama tog zakona, prema kojima MUP daje mišljenje o »postojanju državnog interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo«.
Iz njegova je primjera osobito vidljivo zašto je tadašnja vlast, a ne država, imala interesa dati mu državljanstvo. No kako se pokazalo, on ga je u Austriji i Njemačkoj koristio da bi se bavio poslovima koji možda nisu bili u interesu ni tadašnjoj hrvatskoj vlasti: švercom urana i heroina.
Hrvatska je putovnica bila osobito zanimljiva svim kriminalcima s prostora bivše Jugoslavije. S hrvatskom se putovnicom moglo putovati po čitavu svijetu i »raditi poslove« bolje nego s bilo kojom od putovnica novonastalih država, izuzev slovenske.
Slovenci i nisu imali »državnih interesa«, kao Hrvati, u tolikom broju davati strancima, odnosno kriminalcima, svoje putovnice.
Zabilježen je i niz slučajeva gdje su balkanski kriminalci (srbijanska mafija u Milanu) imali krivotvorene hrvatske putovnice.
Hrvatske dokumente imao je i sjeverno talijanski mafijaš Manniero kojem su ovdašnji dužnosnici »sredili« dokumente ženidbom s jednom Istrijankom.
Hrvatska je, ne slučajno – brojke i podaci su neosporivi – bila utočište međunarodnih kriminalaca, koji su u sprezi s višim ili nižim državnim dužnosnicima obavljali poslove »od državnog interesa«: šverc oružja, što se može opravdati jer smo imali embargo, ali i droge, cigareta i razne prljave špijunske poslove, za čije će rasplitanje još trebati vremena.
MUP, navodno, poduzima prve korake kako bi se nekontroliranom odobravanju državljanstva stalo na kraj, a ministar Lučin traži izmjenu zakona, zbog preširoko shvaćena pojma »državnog interesa«.
Na razini ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske, BiH i SR Jugoslavije u Sarajevu je održan i prvi sastanak na tu temu, a sljedeći se najavljuje da će biti održan u Beogradu.
Igor Drenjančević
HOP
