Aleksandar Geljevič Dugin (ruski: Александр Гельевич Дугин; Moskva, 7. siječnja 1962.), ruski politički filozof, sociolog i geopolitičar. Dugin je začetnik ideje novog euroazijanstva, te tim stavovima sličan je orvelovoj 1984, a blizak je visokim vojnim, političkim krugovima i tajnim službama u Rusiji. Zagovornik je tradicionalizma te kritičar marksizma i liberalizma. Profesor je na Moskovskom državnom sveučilištu Lomonosov i član Savjetodavnog doma predsjednika Dume. Zbog radikalne kritike unipolarnog svijeta i liberalizma, kao i zbog političkog aktivizma glede rata u Ukrajini, SAD su mu zabranile ulazak u SAD. Uz Putina kojeg savjetuje, smatraju ga mediji drugim čovjekom Rusije. Poznat je po težnji zabrane fizike i kemije.
Rođen je u obitelji Gelija Aleksandroviča, službenika Crvene armije i Galine, liječnice. Roditelji su mu se rastavili kad je imao tri godine.[1] Nakon što je završio srednju školu, Dugin se upisao na prestižni Moskovski zrakoplovni institut, no zbog protusovjetskih aktivnosti izbačen je s institutta. Kako je sam izjavio, protusovjetska svijest kod njega se pojavila krajem 1970-ih, kada je imao “sedamnaest ili osamnaest godina”. Sovjetski sustav opisao je kao “odbojan i isprazan svijet”. Odbacio je “paradigmu na kojoj se temeljio” sovjetski sustav i krenuo je u potragu za “alternativnim paradigmama.” Odbacivanje sovjetskog realsocijalizma dovelo ga je do proučavanja misticizma, ezoterijske filozofije i različitih marginalnih supkultura.[2]
Početkom 1980-ih, Dugin se pridružio disidentskom intelektualnom krugu ruskog pjesnika Evgenija Golovina, stručnjaka za istočnu filozofiju, orfički misteriji i alkemiju. Golovinova skupina sastajala se od 1960-ih, privučena zajedničkim interesima za tradicionalizam i autore kao što su René Guénon i Julius Evola. U početku je tom krugu pripadao i književnik Jurij Mamljev, koji je emigrirao iz SSSR-a zbog straha od KGB-a i Gajdar Džemal, koji je trenutno pročelnik Islamskog odbora Rusije te jedan od najpoznatijih ruskih tradicionalističkih filozofa. Dugin se u mladosti pridružio Golovinu i Džemalu, čija je redefinicija tradicionalizma iz Lenjinove knjižnice već dobro uznapredovala.
U svojem članku Geopolitika jugoslavenskog sukoba iz 1997. godine ocijenio da Hrvati pripadaju u “katolički sektor germanske srednje Europe”, ustvrdivši da je njihova geopolitička sudbina “vezanost za taj blok”. Za Srbe, pak, ističe da su u svim kritičnim povijesnim trenucima bili uz Ruse.
– Srbi su zapravo mi. Oni se osjećaju kao mi. Srbi su naše ja – rekao je…
Uglavnom podržava stavove Vojislava Šešelja i vrlo blizak je njegovu svjetonazoru.
HOP
