INFORMACIJA O NEREGULARNOSTIMA UNUTAR HEP-a d.d.
Uvod
Unutar HEP-a d.d. oduvijek postoje interesne skupine zainteresirane za utjecaj nad 4 milijarde Kn koji se potroše u procesima nabave. Tako je i 2012 stvorena organizirana skupina koja je pokušala i uspjela u ime HNS-a zauzeti prostor upravljanja novcem namijenjenim za investicije u HEP-u. Opseg ove operacije i bahatost ljudi koji ju provode je takav da će biti nemoguće zadržati je tajnom za širu javnost, čime će nastati višestruka materijalna ali i politička šteta. Operacija se ostvarivala kroz kontrolu investicija putem postavljanja ljudi dvojbene prošlosti ali vrlo lojalnih HNS-u i g. Čačiću. Prvi primjer je postavljanje g. Koračevića (izrazito neuspješnog gospodarstvenika) na mjesto direktora HEP-a. Isti je do sada u nekoliko navrata postupio protivno zakonu a sukladno naređenju g. Čačića: npr. javna nadmetanja za nabavu plina ‘rušena’ su od strane HEP-a (2 puta, bez jasnog razloga) sve dok na nadmetanju nije pobijedio g. Čermak, nakon čega je protuzakonito sklopljen Ugovor po kojem g. Čermak ne treba dati bankovnu garanciju HEP-u (što je suprotno Zakonu i uvjetima nadmetanja – dokumentacija za navedeno postoji u HEP-u i lako je provjerljiva).
HNS je od početka mandata direktno i bez kontrole planirao upravljati investicijama u vrijednosti 27 milijardi Kn. Za ostvarenje plana na čelna mjesta su dovedeni ljudi sumnjive prošlosti i sa direktnim vezama sa ‘pogodnim’ dobavljačima. Namjerno pogrešnim tumačenjem Zakona o javnoj nabavi kreirao se pritisak unutar HEP-a za direktnim ugovaranjem poslova. Jedini način za sprječavanje štete je zahtjev za transparentnosti i boljom kontrolom rada u HEP-u.
Kako bi se to spriječilo, kriminalne skupine organizirale su javni linč onih koji su se istom suprostavili. Radnje Svi poslovi investicija planirani su tako da se rade mimo procesa javne nabave, temeljem ‘naručenog’ tumačenja MINGO (dakle, HNS je sam sebi izdao uvjerenje za zaobilaženje Zakona o javnoj nabavi!) koje tumači da HEP d.d. i HEP Proizvodnja nisu obveznici javne nabave. HEP d.d. namjerava pokrenuti investicija u visini minimalno 27 milijardi Kn (projekt Sava – neutvrdive vrijednosti, Plomin 1.000 mil €, Senj-Kosinj 600 mil €, Dubrovnik II 180 mil €, TE Sisak 150 mil €, TE Osijek 500 mil €, te dodatno ulaganje u postojeće objekte i mrežu 1,5 milijardi €). Za realizaciju odabira ‘pogodnih’ izvođača u početku su bili zaduženi su g. Koračević, g. Lalić , te g. Ante Ramljak, produžena ruka MINGO i R. Čačića.
Tako je nadmetanje za projektiranje projekta Sava namješten za tvrtku Energoprojekt (čiji zaposlenik je i sin g. Lalića), koja je jedina mogla zadovoljiti uvjete nadmetanja. Procjena troškova za Plomin C narasla je sa 800 mil € na 1 milijardu € (pod kontrolom g. Ramljaka), nitko ne zna temeljem čega. Sve investicije u postojeće proizvodne objekte (povećanje snage, obnova) rade se preko HEP d.d. i HEP Proizvodnje d.o.o (cca 1,5 milijardi €), a Ugovaraju se direktnom pogodbom i suprotno važećim odlukama DKOM-a (primjer narudžba obnove dijela HE Zakučac). Mišljenje MINGO može se smatrati najozbiljnijim udarom na transparentnost sustava nadzora korištenja javnog novca u proteklom desetljeću, ali i odrazom pokušaja predstavnika HNS-a da steknu apsolutnu moć u energetskom sektoru. Posebno je opasna činjenica da Europska komisija (koja je izrazila svoju zabrinutost) može naknadno poništiti sve izbore dobavljača (što se u prošlosti EU i dešavalo) i odrediti drastične kazne zbog izbjegavanja Zakona o javnoj nabavi. Ukoliko se to desi, i ne-odabrani dobavljači će tražiti odštetu, što može dovesti HEP u stanje bankrota. Mnoge strane korporacije u tom bi slučaju rado kupile HEP, a vlasnik tj. RH bi imao vrlo ograničene mogućnosti reakcije. Također, g. Koračević i novopostavljeni direktor nabave g. Akmadžić (koji je poznat USKOK-u po vezama HDZ-om, posebice g. Mladenom Barišićem) upravljaju javnim nabavama na način da se poslovi namještaju uvjetima nadmetanja koje mogu zadovoljiti samo jedni dobavljači. Primjerice, nadmetanje za betonski stupove sadrži odredbu koja pogoduje samo Zagorje Tehnobetonu, afera sa nabavom kamiona je već javno poznata (namještena za MAN), … lista je vrlo dugačka. Također se otvoreno od strane g. Akmadžića prijeti djelatnicima Dalekovoda , Metalprodukta, Elke, Končara (g. Bago je isto javno potvrdio) i ostalim dobavljačima da na javnim nadmetanjima Končar ne nudi robu direktno već preko trgovaca, tj. Brodometalurgije iz Splita, čiji suvlasnik je donedavno bio g. Bokšić; sanaderovac i bliski prijatelj g. Lalića (član uprave HEP-a ) i g. Ante Despota, osuđenog zeta g. Barišića. Brodometalurgija je povećala opseg poslova sa HEP-om u 2012 i 2013 u odnosu na 2011 za 10 puta. G. Akmadžića je u HEP instalirao g. Jakša Marasović i g. Lalića, sa ciljem kontrole nabave. G. Akmadžić je otvoreno tražio od g. Klikovca iz Metalprodukta, g. Fredotovica iz Brodomerkura (u međuvremenu g. Fredotović promjenio radno mjesto) te g. Puhara iz TBS Jastrebarsko da svoje poslove obavljaju preko tvrtke El-en solucije, u kojima su suvlasnici isti ljudi koji su suvlasnici Prve sportske kladionice. Jedan od ‘projekata’ koji su pokrenuli je nabava spojnog pribora u kojoj je Metalprodukt prisiljen da ‘robu’ za područje Osijeka plasira isključivo preko tvrtke ‘el-en solucije’, uz prijetnju g. Akmadzica da u protivnom neće dobiti posao.
Na zahtjev ministra Vrdoljaka, a nakon sto je ministar ustvrdio kako je natjecaj namjesten i kako se gospoda iz ‘el-en solucija’ javno hvale da im je on u tome pomogao, tender je srušen. Za rušenje tendera direktno je odgovoran g. Matasić, koji je reagirao na zahtjev ministra. G. Vrdoljak je odlaskom g. Čačića u Zatvor smjenio g. Koračevića i Lalića. G. Akmadzic je smijenjen sa funkcije direktora nabave nakon odlaska g. Koračevća, nakon čega je osobi koja ga je smijenila (g. Matasić) prijetio smrću, o čemu postoji policijski zapisnik. To ga nije spriječilo da i dalje pokušava ‘namjestiti’ tendere. Trenutno je zaposlen u ekonomskom sektoru (nabava) informatike. Informatika je jedini sektoru u Hep-u koji ima svoju nabavu. Tako je g. Akmadzić u dogovoru sa direktorom informatike g. Branimirom Delićem bivšem direktoru Dalekovoda g. Goranu Brajdiću ponudio da nabavu OPGW kabela za HEP ‘odradi’ za Dalekovod, uz uvjet da Dalekovod nakon toga ‘kompenzira’ dugovanja tvrtke ‘euro-akma’ (tvrtka g. Akmadzića) prema Dalekovodu. Branimir Delić je politički postavljen kadar SDP-a, veliki prijatelj sa g. Čovićem, bivšim direktorom HEP-a i g. Belićem, bivšim direktorom HEP-a i Elke. G. Delić i G. Čović su zajedno radili u ZG Holdingu, u kojem su se proslavili zapošljavanjem ljudi bez stručne spreme. G. Delić je glavni krivac za neuspješnu implementaciju SAP sustava u HEP. Sustav je naručen bez jasne tehničke specifikacije, temeljem dogovora g. Stipe Matića, direktora KING ICT-a i g. Sanadera. Operativnu provedbu je vodio g. Delić. Potrošeni iznos je oko 50 mil Kn. Delić poznat je u IT krugovima kao čovjek kojem se mora dati novac da bi se radilo u HEP-u.
Suvlasnik je u tvrtki EKONERG preko koje je povezan i sa danasnjim predsjednikom NO HEP g. Bruketom. Njih dvojica su glavni organizatori nabave programa SUPO koji je do sada koštao 45 milijuna Kn, što znači da je preplaćen za barem 35 mil Kn, a koji je tvrtka EKONERG prodala HEP-u u vrijeme dok su ista dvojica bili suvlasnici EKONERGA i od te tvrtke kupovali software za HEP! S obzirom da se u zadnjih par godina g. Delić jako priklonio SDP-u, a s obzirom na jačanje HDZ-a, g. Delić u zadnje vrijeme namještao poslove tvrtki KING ICT i trudi se jako biti povezan s generalom Krstičevićem, u nadi da će izbjeći osvetu HDZ-a po njihovom dolasku na vlast. Tako je zadnji tender za nabavu opreme i računala završen tako da je KING ICT bio jedini ponuditelj sa ponudom nešto manjom od procijenjene vrijednosti. Namještenost tendera vidi se ‘iz aviona’.
Delić i g. Akmadžić trenutno pokušavaju dogovoriti sa dalekovodom da se dio opreme koju proizvodi dalekovod nabavi iz Srbije (Inđija) i da se na tu opremu stavi dalekovodov žig. Tako će HEP preplatiti opremu slabije kvalitete. O ovom je već razgovarano sa g. Jukićem, novim predsjednikom uprave. Perica Jukić je poslušnik g. Vrdoljaka, osoba sklona spletkarenju i idealan svjedok- pokajnik na predmetu gradnje elektrane u Osijeku. Navedena elektrana je skupa i nepotrebna i generirati će gubitak u visini pola milijarde Eura pri izgradnju, a po današnjoj cijeni el.enerigije i plina dodatnih 50- 100 milijuna € godišnjeg gubitka (ako bude radila). Osnovni razlog za ostavljanje g. Jukića na mjesto predsjednika uprave je da progura taj projekt. Za projekt je zainteresiran ministar Vrdoljak, koji očito ima interesa u prodaji zemljišta za elektranu (sada u privatnom vlasništvu) kao i dogovorima oko gradnje iste (javna je tajna da je namještena za ALSTOM), kao i politički interes gradnje u njegovom gradu.
Sa ovim su upoznati i ministri u vladi kao i premijer, koji nažalost ne reagiraju štiteći koaliciju i svoju vlast. G. Jukić je poznat i po tome sto je platio oko milijun Kn tvrtki ORBIS 72 koja je povezana preko Plomina sa ministrom Vrdoljakom (njegova je privatna tvrtka ‘ato inžinjering’ radila najviše sa Plominom i Pericom Jukićem prije dolaska na vlast) iako za to nije bilo osnove. Obim organizacije kriminalnih aktivnosti u HEP-u najbolje svjedoči činjenica da su usprkos nalazu interne revizije koji okrivljuje Jukića za štetu od milijun kuna, nadzorni odbor (na čelu sa g. Bruketom) i ministar Vrdoljak svjesno na mjesto predsjednika uprave postavili Jukića.
Svi su imali interesa u tome da se iz uprave maknu ljudi koje je nemoguće kontrolirati i koji su bili protiv makinacija. Nabava plina unutar grupacije Hep je za vrijeme g. Koračevića bila namještana g. Čermaku (kako je već objašnjeno), no dolaskom g. Vrdoljaka za ministra situacija se mijenja i sad je isti tender namještan za tvrtku PPD Vukovar. G. Vrdoljak vrlo intenzivno prijateljuje sa g. Pavlom Vujnovcem, direktorom PPD.
U HEP je dovodena osoba koja provodi postupke nabave (Marko Blažević), a pod izlikom osiguranja dovoljnih količina plina za građanstvo. Naime, g. Vrdoljak je osigurao da posao nabave opskrbnog plina za građanstvo preuzme Hep od INA-e, pravdajući se zaštitom nacionalnih interesa i u dimnoj zavjesi svađanja sa MOL-om. Time je omogućeno da u HEP-u i Petrokemiji plin nabavlja PPD, koji je sa 70 mil. Kn prometa narastao na milijardu u manje od dvije godine. Zanimljivo je da nabavu struje i plina u HEP-u ne provodi nabava HEP-a. Posebno je zanimljiv incident u kojem je g Blažević pred zaposlenicima HEP-a nazvao Vujnovca radi dogovora o detaljima tendera koji je tek imao izaći… Nabava roba velikog obujma uglavnom se provodi u Nabavi HEP d.d., dok tehničku specifikaciju pišu djelatnici HEP ODS-a. Donedavno je HEP ODS bio pod direktnom kontrolm gđe Ljiljane Čule, poznate po intimnim vezama sa g. Mladenom Zajecom, dugogodišnjim djelatnikom HEP ODS-a kojem je nesrazmjer imovine i prihoda lako dokazati. Kao ključna osoba za pisanje tehničkih dokumentacija imao je direktan ulaz za namještanje raznih tendera.
Nabava transformatora, kabelskog spojnog pribora, betonskih stupova… i ostali veliki tenderi svi ovise o tehničkim parametrima koje propisuje ODS. Trenutno je direktor HEP ODS-a g. Šimek, bliski prijatelj i vjenčani kum sa Sašom Klikovcem iz Metalprodukta, što pojašnjava činjenicu da je u nadmetanju za ovjesni spojni pribor prepisan katalog navedene tvrtke. Poseban problem u HEP ODS-u je nepostojanje kontrole pa svaki lokalni ‘šerif’ ima velike mogućnosti malverzacija, što se u pravilu i čini i za što je direktno odgovoran direktor HEP ODSa i manjak volje za rješavanje korupcije. Primjeri su malverzacije sa građevinskim radovima, koje se mjere u desecima milijuna kuna.
Uštede postignute u 2014 idu do 40%, no sigurni smo da će u 2015 godini nestati… uštede su rezultat truda g. Matasića, koji je morao dati nekakav ‘rezultat’ pa ga je onda napravio na ovom projektu… za koji je očito osobno nezainteresiran. HEP Proizvodnja je možda i najkorumpiranija tvrtka u HEP grupi. Član Uprave za proizvodnju HEP-a d.d. je g. Zvonko Ercegovac, najpoznatiji kao vlasnik dvije stranačke iskaznice: HNS-ove i HDZ-ove… G. Ercegovac je dugogodišnji djelatnik Hep-a i stoga je bio presudan u organiziranju mreže korupcije u HEP Proizvodnji. U HEP proizvodnji namješteni su svi tnderi: za svakog od njih pstoji unaprijed određen dobavljač. Sustav je neprobojan za državne institucije i kao takav organiziran je godinama. Stoga nije čudno da su dobavljači pristali na ‘igru’ u kojoj se unaprijed zna tko dobija koji posao i po kojoj cijeni. Primjeri su toga nabave održavanja raznih sustava u kojima je u pravilu jedna ponuda sa relativno visokom cijenom. Sustav djeluje na način da svaka nabava prolazi kroz centralizirani odjel u HEP Proizvodnji, koji daje naloge za ‘izgled’ tendera. S obzirom da je ministar Vrdoljak i sam sudjelovao kao dobavljač u ovom sustavu, organizirao je da njegova tvrtka ATO inženjering dobije znatne poslove od HEP-a, unutar koruptivnog sustava. Rezultati ovakvog sustava su probijanja rokova i budgeta SVIH projekata HEP Proizvodnje, od kojih neki eklatantno pokazuju nivo organizirane korupcije: primjer je projekt Miljacka gdje obnova kasni i premašila je iznos budgeta za duplo, dok se kolateralna steta neproizvodnje (voda protekla) mjeri u još većim iznosima. Kljucni dokaz povezanosti ‘svih sa svima’ je taj da za nijedan od ovih eklatantnih primjera štete nikad nitko nije odgovarao. Direktor HE Proizvodnje je g. Rukavina, osobni prijatelj bivšeg predsjednika Uprave g. Šerića, kao i već spomenutih ljudi iz ‘el-en solucija’… krugovi korupcije su višestruki. Posebno zanimljiva nabava je nabava struje. Iako je prosječna cijena na burzi u 2013 godini bila oko 42 € po MW, HEP je plaćao 58 €/MW. Kupovalo se od EFT-a, tvrtke Vuka Hamovića. Sve nabave u HEP-u provodi nabava HEP trgovine pod direktnom kontrolom g. Ante Ćurića. G. Ćurić je krajem 2012 na sastanak sa g. Kovačevićem doveo i samog Hamovića…
EFT je pokušao podmititi i g. Matasića, u čemu su vjerojatno uspjeli, jer se isti nakon početnih pokušaja promjene modela nabave (elektronskom dražbom) brzo primirio… Kao primjer korupcije i načina rada u HEP-u dat ćemo i primjer izgradnja elektrane PLOMIN 2. Vodio ju je g. Bruketa (SIC!), a napravljena je tako da se RWE-u kao strateškom partneru garantira povrat od 17% godišnje… štoje zarada koju nemaju niti saudijski prinčevi na nafti. Usto RWE vodi nabavu ugljena koju fomalno obavlja sa HEP-om, ali na način da je u nabavu uključen samo g. Dalibor Blažević, dugogodišnji djelatnik HEP-a povezan sa sindikatima, a koji zabranjuje i spriječava uključivanje bilo kojeg drugog djelatnika pod krinkom ‘međunarodnih’ ugovora.
A.J.
HOP
