O VOJNOM ROKU GOVORI J.RADOŠ KOJI JE SRBIMA ODAO TAJNU SURADNJU SAD-a I HRVATSKE

0
12790

Prije par godina otkrili smo izdajnički rad nekadašnjeg ministra obrane Joze Radoša. https://www.hop.com.hr/2015/11/30/kako-je-bivsi-ministar-jozo-rados-unistio-tajna-prisluskivanja-milosevica-i-pomogao-srbima/

Radilo se o izravnoj pomoći Srbima; otkrivanjem državnih tajni. Danas ovaj smutljivac govori o vojnom roku;

Radoš je na konferenciji za novinare u središnjici stranke rekao da je obvezni vojni rok zadnja stvar koja bi se trebala poduzeti u promijenjenim sigurnosnim okolnostima, već je, po njegovoj ocjeni, potrebno jačati obranu zemlje kroz profesionalnu vojsku, jačanje dragovoljnog služenja vojnog roka i pojačano sudjelovanje u NATO-ovim i EU sigurnosnim mehanizmima u kojima već Hrvatska sudjeluje.

Tko uopće  osim Jutarnjeg može nazvati njega stručnjakom, kada je ovaj šaralatan izdao državne tajne Srbima?

Vrlo malo se priča o demontaži vojne izvještajne službe ministarstva obrane, koja je uništena djelovanjem Račanove vlade i ministra Joze Radoša. Jozo Radoš vrlo je stručno radio na demontaži HSLS-a, marginaliziranju Budiše, a još se bolji pokazao u demontaži Ministarstva obrane. Hrvatska obavještajna zajednica u sebi ima i svoju vojnu komponentu, koja je vrlo uspješno djelovala za vrijeme rata i poglavito poslije istog, a mogla se pohvaliti praćenjem svih aktera u jugoističnoj regiji, posebice srbijanskog vožda. Razlog velike efikasnosti je oprema dobivena od Amerikanaca. Izuzetno su bili ponosni naši obavještajci  u svezi praćenja i prisluškivanja srpskih tajnih službi i samog predsjednika Slobodana Miloševića, o kojem su znali i kada odlazi u toalet. Uska suradnja američkih i naših obavještajaca dala je posebnu dimenziju zajedničkih odnosa i našeg liderstva u regiji, što nam je omogućavala američka oprema . Hrvatska je zahvaljujući toj tehnici znala svaki pokret Slobodana Miloševića. Služba je imala svoje odjele teritorijalno, a oni su nadzirali prislušne punktove. Tehničku potporu je provodila središnjica za elektroničko djelovanje.

Središnjica elektroničkog izviđanja (kratica: SEI) pristožerna je postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga RH koja djeluje u okviru vojno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Središnjica provodi strateško elektroničko izviđanje za potrebe obavještajnog osiguranja na najvišim razinama odlučivanja i zapovijedanja te elektroničko djelovanje u potpori izvođenja operacija Oružanih snaga. Podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem obrađuju se i distribuiraju korisnicima u sklopu jedinstvenog obavještajnog sustava u Hrvatskoj. Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Repub­like Hrvatske provodi strategijsko elektroničko izviđanje za potrebe SOA-e i VSOA-e.

U svojem sastavu integrira elemente za elektroničko izviđanje i elektroničko djelovanje u OS RH, a u djelovanju u operacijama komplementarno se nadopunjava s vojno-obavještajnom bojnom HKoV-a. Središnjica broji oko 400 pripadnika profesionalnog sastava.

Odlukom ministra obrane RH 7. listopada 1991. godine osnovan je Glavni centar za elektroničko izviđanje i protuelektroničko djelovanje Zbora Narodne garde, prethodnica današnje SEI. Tada je temeljna zadaća postrojbe bila prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem zemalja u okruženju i ostalog tada okupiranog područja Hrvatske. Time je pružana potpora provođenju svih vojnih operacija HV-a, kao i obavještajnom sustavu i sustavu nacionalne sigurnosti RH.

Dolaskom Radoša na čelo ministarstva, ministar  sve iznosi u javnost u svezi prisluškivanja Miloševića, i time prouzročuje prvoradredni skandal. Prisluškivanje u obaviještajno-sigurnosne svrhe provode sve zemlje svijeta, a Radoš je ovom javnom obznanom nanio ozbiljnu štetu Hrvatskoj, jer smo time izgubili američku podršku, infrastrukturu i naposljetku informacije. Na taj način data je prilika srpskim tajnim službama da se preslože, dovedu u red, a objavom nekih  podataka i da uđu u krug našeg ustroja.

Od tada je Hrvatska u defenzivi i mijenjamo uloge sa Srbima. Gubimo sve više na značaju, a mnogi naši obavještajci taj čin s pravom smatraju veleizdajom. Činjenica svakako jest da je to neobjašnjivo davanje tajnih inforamcija u javnost, potpuno srozalo sve informacije o protivničkoj stani na nulu. Današnja VSOA više se nikada  nije tako kvalitetno mogla približiti srpskoj strani, koja je nakon Radoševog izlaska u javnost u svezi ovoga slučaja provela digitalizaciju veza sa analognog modela, shvativši propuste analognog modela.

Koliko je Račanova vlada bila opasna za sigurnost zemlje govori otpuštanje 2000 hrvatskih policajaca sudionika domovinskog rata, umirovljenje najboljih generala, te ubacivanje u policiju bivših srpskih terorista. I kada ovome dodamo iznošenje državnih tajni od strane Radoša, veleizdaja je potpuna.

IGOR DRENJANČEVIĆ

hop portal