Prije otprilike mjesec dana, u strogoj konspiraciji, Ministarstvo kulture razriješilo je dugogodišnju ravnateljicu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac. Sporazumni raskid radnog odnosa, na zahtjev same Nataše Jovičić, dolazi nakon više skandala i neprimjerenih događanja vezanih uz rad ove ustanove- ovako piše nebuloze pupovčev list Novosti. Kada bi se radilo o tajni informacija prvo ne bi izašla i u drugim medijima.
Ipak zadržimo se oko srpskih činjenica napisanih u Novostima u svezi ostavke Nataše Jovičić;
Sporazumni raskid radnog odnosa na zahtjev same Nataše Jovičić dolazi nakon više skandala i neprimjerenih događanja vezanih uz rad ove ustanove, čija je kulminacija bila tokom 2016. godine, u mandatu revizionističke vlade Tomislava Karamarka. Antifašisti, nevladine organizacije i mediji oštro su osudili njeno držanje na službenoj komemoraciji u čast proboja logoraša 22. travnja, kada je omogućila da vijenac polože članovi Hrvatske nacionalne platforme koja je uskoro prerasla u Projekt Velebit. Iako je Pejaković to htio spriječiti, jer je natpis o navodnim stradalima od 1941. do 1951. štetio ugledu Hrvatske, Jovičić je ipak dozvolila da se takav vijenac položi.-piše srpski propagandist u Novostima.
Gdje je tu skandal? Jasenovac kao logor je radio punom parom od 1945. godine do 1952. godine. Ako su to činjenice zašto je to revizionizam? Po našem mišljenju tu nema ničega lošeg u ponašanju Nataše Jovičić.
Podsjetimo i da se već deset godina vuku repovi oko sadašnjeg postava u muzeju i diskusije koliko on vjerno prikazuje užase i stradanja u tom logoru, kao i na činjenicu da više godina ne djeluje Savjet JUSP-a u kome bi trebali biti predstavnici antifašista i naroda čiji su pripadnici činili najveći udio u žrtvama Jasenovca. Sve unatoč tome što njihove organizacije godinama uzalud traže da se taj Savjet nakon višegodišnje pauze konačno oformi.-nastavlja baljezgati srpski propagandist u Novostima.
Niti riječ o činjenici četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću koji je upisan među žrtve Jasenovca iako je zaslugom J. Francetića ubijen u istočnoj Bosni. O tome od Jovičićke ni riječi.
Drugi ogroman problem Jovičićke istražio je doktor Razum i opisao u članku na HKV-u:
“Baveći se posljednjih godina intenzivnije pitanjem Jasenovca u našoj hrvatskoj povijesti i sadašnjosti, češće sam navraćao na digitalni popis jasenovačkih ratnih žrtava na mrežnome sjedištu JUSP-a Jasenovac (www.jusp-jasenovac.hr). Taj popis predstavlja obogaćeno izdanje takva popisa koji je tiskom objavljen 2007. godine (SMREKA, Jelka; MIHOVILOVIĆ, Đorđe. “Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac, 1941.-1945.”, s nadnaslovom: “Istraživanja Spomen-područja Jasenovac do 31. 
kolovoza 2007.” Prvo izdanje. Niz: “Banalnost zla”, nakl. Spomen-područje Jasenovac. Jasenovac, 2007., 1888 stranica). U tom su popisu, dakle, do 31. kolovoza 2007. popisane 72.193 umorene žrtve (str. 9). Na kraju uvodnoga teksta priređivači su napisali kako će se nastaviti rad na izradi toga popisa jer smatramo da je svako ime, svaka osoba koju otmemo zaboravu, garancija da se zlo koje se zbivalo u 1337 dana pakla ustaških logora Jasenovac nikada i više nigdje ne ponovi (str. 40). Neposredno prije toga priređivači pozivaju: Upravo zato što je [popis] javan, izložen je kritici i sudu, stoga ponovno pozivamo javnost, rodbinu i prijatelje žrtava ustaških logora Jasenovac da nam se obrate s eventualnim primjedbama i dopunama kako bi Poimenični popis žrtava koncentracijskoga logora Jasenovac zajedničkim trudom učinili što točnijim i potpunijim (str. 40). Taj poziv zvuči lijepo, ali je neiskren. S njime se želi samo skriti kriminalno umnažanje nepostojećih žrtava, što se dogodilo u digitalnome obliku toga popisa.
Kako bih lakše proučavao digitalni popis, koji se sada razlikuje od tiskanoga za više od 10 tisuća žrtava, počeo sam ga 16. svibnja presnimavati na vlastito računalo. Nekome može izgledati nevažan ovaj nadnevak, kao i drugi nadnevci u ovome članku, ali ih je potrebno navesti jer se digitalni jasenovački popis gotovo svakodnevno mijenja.
Za razliku od tiskanoga popisa, u kojem su sve osobe poredane abecednim redom po prezimenu i po imenu, digitalni popis bio je do 1. lipnja abecedno poredan samo po prezimenima, dok su imena unutar pojedinog prezimena bila razbacana nasumce. To nije bila posljedica neznanja ili nevještine upravitelja (administratora) toga mrežnog sjedišta, već namjerno odabrana mogućnost kako bi se njome zametnuo trag “kloniranim žrtvama”. Druga stvar koju je važno istaknuti u svezi s popisom, bilo tiskanim, bilo digitalnim, jest ta da uz pojedine osobe nije naveden njihov redni broj, a u digitalnome obliku nije vidljiv ni prepoznavajući broj upisa. Zbog tih dvaju obilježja – razbacanost imena i nedostatak bilo kakve brojčane oznake – popis od sadašnjih 83.767 osoba podložan je velikim manipulacijama, što se trajno i događa.
Digitalni popis sastoji se od 2095 stranica, a na svakoj stranici nalazi se popisano 40 osoba, osim na posljednjoj stranici, na kojoj je popisano samo sedam osoba. Dakle, na cijelome se popisu nalazi 83.767 popisanih osoba (2094×40=83.760 + 7=83.767). U ožujku 2013., kao što je navedeno na samoj mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac, bilo je popisano 83.145 žrtava. Dakle, u dvije godine popis je narastao za 622 žrtve.
Koje su to nove žrtve? Nema novih žrtava, jer broj od 72 ili 83 tisuće prema svim dosadašnjim saznanjima daleko nadmašuje stvarni broj jasenovačkoga ratnoga logora, pa se kod unosa svih “novih žrtava” radi o “kloniranju” već postojećih popisanih osoba. Kako je to KloniranjeKoje su to nove žrtve? Nema novih žrtava, jer broj od 72 ili 83 tisuće prema svim dosadašnjim saznanjima daleko nadmašuje stvarni broj jasenovačkoga ratnoga logora, pa se kod unosa svih “novih žrtava” radi o “kloniranju” već postojećih popisanih osoba. Kako je to moguće? To je učinjeno uz pomoć proizvođača računalnoga programa u kojem su žrtve popisane, a zasigurno po uputama radnika JUSP-a Jasenovac.moguće? To je učinjeno uz pomoć proizvođača računalnoga programa u kojem su žrtve popisane, a zasigurno po uputama radnika JUSP-a Jasenovac.
Dakle popis se sastoji od 2095 stranica. To je veliki broj stranica, a još veći broj popisanih osoba! Tko će ih provjeravati, mislili su, valjda, sastavljači popisa. A provjera nije jednostavna! Na računalnome sučelju popis počinje s Džemalom Abadžićem (na prvoj stranici), a završava s Terezijom Žužić (na 2095. stranici). Na vrhu svake od tih stranica postoje polja za pretragu, tako da se upiše prezime, ime, općina rođenja, mjesto rođenja ili godina rođenja, ili samo jedan od tih podataka. Naravno, da će svatko rado rabiti tu tražilicu. Ako se upiše prezime i ime neke osobe koja na popisu postoji, rezultat pretrage bit će upravo ta osoba. Ako se upiše samo prezime, rezultat pretrage bit će sve osobe s dotičnim prezimenom. Većina se ljudi zadovoljava s tom ponudom i dobivenim rezultatima.
No iza te tražilice krije se prva velika prijevara. Ako postoji više osoba s potpuno istim podatcima (a to je slučaj kod “kloniranih” osoba), rezultat pretrage bit će samo jedna osoba s dotičnim podatcima. Uzmimo primjer. U tiskanom poimeničnom popisu nalazimo sljedeću osobu: Bogdan (Mato) Sofa, 1911.-1941., Veliko Trojstvo, Bjelovar, Romkinja. Ubijena od ustaša 1941. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. Napomena: SZSJ64 (str. 227).
Kad u tražilicu upišemo, pod prezime: Bogdan, a pod ime: Sofa, dobit ćemo istovjetne podatke kao i u tiskanom popisu, i to samo jednom.
Ako nastavimo znatiželjno tražiti izvornu stranicu na kojoj se nalazi Sofa Bogdan, odnosno na kojoj se nalaze svi ti Bogdani, to je moguće učiniti “pješice”, odnosno listati stranicu po stranicu, ili nasumce upisujući broj stranice, pa na što naiđemo – naiđemo. Tražeći Bogdane malo naprijed, malo nazad, ustanovio sam da se nalaze popisani na 12 stranica (164.-175.). Tu nalazimo popisano sveukupno 443 osobe s prezimenom Bogdan. Do 1. lipnja imena nisu bila složena abecedno, već su bila razbacana nasumce. Među njima smo do tog dana mogli naći sveukupno sedam istovjetnih upisa Sofe Bogdan (na str. 165., 166., 167., 168., 169., 170., 171.), kao i mnoge druge umnožene osobe.
Dakle, prva velika prijevara sastavljača digitalnoga jasenovačkoga popisa i radnika JUSP-a Jasenovac koji na tom popisu rade, kao i ravnateljice Nataše Jovičić, pod čijim se ravnateljstvom takav popis sastavlja, sastoji se u tome što pretraga daje jedan rezultat, a stvarno stanje na izvornim stranicama je drugo.
Druga velika prijevara odgovornih osoba jest zamisao i ostvarenje umnožavanja jednih te istih osoba, o čemu je pisao Tomislav Vuković, pa je ustanovio, kao što je već navedeno, da se na tom popisu nalazi 14 tisuća “kloniranih” žrtava. Radnici JUSP-a Jasenovac su ili dobili nalog od nekog nastranoga autoriteta ili su si sami postavili za cilj upisati što više jasenovačkih žrtava, bez obzira na njihov stvarni broj. U tome prljavom poslu nije im predstavljalo nikakvu poteškoću ni umnožavati jedne te iste osobe. Da su to činili svjesno, svjedoči način rada računalnoga programa koji je imena razbacivao nasumce, a preko tražilice je nudio samo jedan upis jedne osobe, premda se u popisu nalazila više puta upisana. Sve ovo o čemu pišem, vrijedilo je do 1. lipnja. Naime, tijekom toga dana sve je na digitalnom jasenovačkom popisu izgledalo tako.
O tome sam upoznao svoje suradnike na poslu, koji se tome nisu mogli načuditi, kao ni ja osobno. No sutradan dolazi na posao jedna suradnica, koja je svoju spoznaju navečer 1. lipnja htjela podijeliti sa svojim suprugom te mi kaže da na popisu više nema umnožene Sofe Bogdan, već je upisana samo jednom. Isto tako, imena više nisu razbacana nasumce, već su uredno složena abecednim redom. Pristupih odmah provjeri i ustanovio sam da je upravo tako kako mi je suradnica ispričala. Što se dogodilo?
U popisu 167 stvarnih osoba Bogdan pojavljuje se 443 puta
Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku;
I na kraju još jedan razlog opravdane ostavke nesposobne Jovičićke je emisija Ante Prkačina i Igora Vukića, kojom se potvrđuje masa laži plasiranih od samozvanih komunističkih povjesničara poput Goldsteina (kojem nije smetalo kada su partizani srušili sinagogu u Karlovcu, njegovom rodnom gradu i u Rijeci) i pupovčevih preplaćenih novinarčića o Jasenovcu.
A možda je i ovo razlog zašto je braniteljicu komunističkih laži trebalo maknuti; sumnjiva diploma.
Na filozofskom položila je sve ispite, ali do službene diplome nije došla. “Kada sam je zadnji put sreo, to je bilo prije pet godina rekla mi je da nije diplomirala. U to vrijeme bila je ravnateljica Spomen područja, što znači da je svoj posao obavljala bez adekvatne diplome”, kaže povjesničar. Drugim riječima, pojašnjava, lažno se predstavljala, a po fakultetu se svojedobno pričalo da joj je tadašnji dekan Neven Budak ovjerio neki oblik diplome koja nije profesorska niti fakultetska.
Nakon školovanja na Filozofskom fakultetu Jovičić odlazi, a SAD na postdiplomski studij i ondje završava menadžment, što i dalje prema tvrdnjama našeg sugovornika nije adekvatna diploma za posao koji obavlja. “Nataša nikada nije studirala povijest, a do njenog dolaska na mjesto direktorice Spomen područja Jasenovac tu funkciju obnašao je povjesničar iz Šibenika Mate Rupić, ali njega mijenja Slavko Goldstein te na tu funkciju postavlja Natašu Jovičić”, priča povjesničar. Inače, Jovičić je po povratku iz SAD-a vodila udrugu koja je nudila pomoć silovanim ženama iz Bosne i Hercegovine, koje su ovaj stravičan čin pretripile tijekom rata. U političke vode ulazi 2000. godine kada je u Račanovoj vladi ministar kulture Antun Vujić postavlja kao svoju pomoćnicu, a još u to vrijeme po kulturnim krugovima, ali i u medijima dovodila se u pitanje njena diploma. Zanimljiva je činjenica da je i službenu biografiju Nataše Jovičić na internetu nemoguće pronaći.-piše novinarka Iva Međugorac.
Na kraju komunisti Jovičić i Goldstein (koji ju postavlja u Jasenovac) kreću u obračun i svađu;
Ravnateljica Spomen područja Jasenovac Nataša Jovičić počinila je kazneno djelo dopuštajući da na državnoj komemoraciji u Jasenovcu vijenac polože oni koji negiraju holokaust, i zato bi je Ministarstvo kulture trebalo smijeniti, izjavio je izdavač i povjesničar Slavko Goldstein.
Kako se negira žrtve ako na vijencu piše od 1941-1952 godine za žrtve rata i poraća? Pokvareno govori za medije komunistički povjesničar, na liniji sa Miloradom Pupovcem.
HOP
