Struja u više od 20 prodajnih objekata Mercatora u Podunavskom i Braničevskom okrugu bit će isključena zbog nepoštivanja ugovora o zakupu prostora i milijunskih dugova”-tvrde srpski mediji. Vlasnik je Todorić.
U temelju navodne tempirane bombe, prema Todoriću, leži “payment in kind” (PIK) kredit u iznosu od 485 milijuna eura, koji je Todorić uzeo 2014. godine radi kupnje Mercatora. Zalog kredita bila je njegova osobna imovina. “Povjerenje u sposobnost tvrtke da vrati kredit je isparilo”, piše Reuters. “Agrokor je spalio mnoge mostove prema bankama odbijanjem pravovremenog restrukturiranja”. PIK kredit o kojemu je riječ ne vraća se mjesec po mjesec, kao standardni krediti, nego se uzajmljeni novac vraća odjednom, 2018. godine. Vrijednost PIK-a već sad je pala na 25 centi za dolar, a to znači da oko Todorićeve platežne moći ne vlada entuzijazam. Na ove probleme nadovezala se, prilično neočekivano, zaprepašćujuća kanonada iz ruskih diplomatskih izvora. Na dan kad je Borut Pahor posjetio Moskvu, pri čemu mu je Putin ponudio širenje trgovinske i svake druge suradnje, ruski ambasador u Hrvatskoj, Anvar Azimov, osuo je paljbu po Agrokoru.-piše express
U principu padom Todorića Rusi dobivaju jako dobro uhodani posao, u svim zemljama regije, ne moraju posezati za gradnjom, političkim pritiscima i na dlanu imaju kontrolu cijele regije preko hrane. To im je bio i cilj u trenutku kada su kreditima spašavali vojnika Todorića, a Todorić opčinjen širenjem kupovao je kao sumanut tvrtke, a čini se da je Mercator bio najgora odluka, te se sada mora rješavati Jamnice koju želi Coca Cola nakon što je uzela neiscrpni izvor Bistra s Ivanščice. Rusi žele kompletno Todorićevo bogatstvo i zajedno sa Inom i HEP-om Todorić postaje još jedan veliki problem ove vlade.
Priče o plinu su spin.
Izvori iz Naftaplina su nekada govorili, da RH pokriva vlastite potrebe sa 50% sirovom naftom i zimi sa 67% plinom, a ljeti preko 90% potreba. To su podaci od 2010.g.
Koji su dogovori bile sa Talijanima, koji iz našeg podmorja crpe naš plin i isti nam prodaju po svjetskim cijenama ne možemo u potpunosti znati. Navodno je potpisano sa INAAGIP-om puno aneksa Ugovora, ali svi na našu štetu. Čak se i Sanader zgražao kolika je šteta za RH. Smjenjivali su direktore u svezi toga, a dolazili gori. Sigurno da je MOL radio na tome da se naftna i plinska crpilišta ne obnavljaju i zapuštaju, kako bi oni plasirali svoje derivate tako i prirodni plin.
No znamo tko je kriv za devastaciju INA-e, sve Vlade RH, Ministri gospodarstva, generalni direktori i uprave, nadzorni odbori, na čelu sa Gregurićem, Šternom, Linićem i tako redom… Što u prijevodu znači kada bi Plenković krenuo na ovu ekipu otpilio bi granu, jer su mu neki od njih savjetnici.
Sastanak u vladi ovih dana nije bio zbog plina i cijene plina, već je prava istina kako navodi naš izvor iz vlade- spašavanje Todorića. Petrov je očito odigrao rolu sa “spašavanjem građana” u svezi cijena plina, a vlada je značajno više vremena provodila u razmatranju kako spasiti Todorića, koji je kupovao povlašteno društvenu imovinu, da bi se zaduživao vani i sve nas uvukao u svoje probleme. Klasična komunistička priča. Iskorištavanje naroda i resursa stvorilo je ugrozu nacionalnih interesa. Voda iz broda curi na sve strane. HEP. INA. Agrokor. Pijani milijarder je ova država, svakojakih protuha. Ministra gospodarstva u vladi već zovu k plus ministar.
Tako ovih dana gotovo nitko ne spominje trošak sanacije domaćih banaka “spašenih” krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina. A te su troškove, podsjećam, platili svi hrvatski porezni obveznici. Ukupni troškovi ozdravljenja hrvatskih banaka iznosili su, prema izjavi tadašnjeg guvernera HNB-a Marka Škreba, 5,5 milijardi USD. Ovdje odmah valja naglasiti da je riječ samo o glavnici unutarnjeg javnoga duga i da će se ukupni troškovi sanacije banaka, kada se glavnici pribroje kamate, više nego udvostručiti (zbog kamatne stope i roka otplate), a kada im se još pribroje međunarodne obveze, odnosno obveze po refinanciranim deviznim kreditima (samo je glavnica kredita Privredne banke koji su preneseni na DAB, prema Pariškom i Londonskom klubu iznosila 847 USD), vjerojatno kretati na razini oko 13 milijardi USD, kaže profesor Gordan Družić u jednom od svojih radova.
Dobro ste pročitali – 13 milijardi dolara. A sve su to platili građani.
Banke su potom privatizirane za mršavih 5,4 milijarde kuna, a 26 banaka i štedionica završilo je u stečaju. Država je iz toga naplatila manje od milijardu kuna. Samo 7 posto uloženog novca u sanacije vratilo se u proračun.
Ljubinko Jankov iz HNB-a je u svojem radu iz 2000. godine napisao da se ukupni fiskalni troškovi sanacije banaka u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1998. godine mogu procijeniti na oko 31 posto godišnjeg (BDP-a). -pisao je seebiz na svojim stranicama.
Na taj način želi se i danas spašavati opljačkane i loše vođene tvrtke.
Ekskluzivno objavljujemo izvješće konzultantske tvrtke u svezi kriminalnog stanja u HEP-u
Koji je izlaz?
Građanima treba vratiti oteto iz proračuna za sanacije banaka, medijskih kuća i uništenih tvrtki u uloženim udjelima, oduzeti imovinu od svih političara koji su sudjelovali u pljački državne imovine i upropaštavanju tvrtki od nacionalnog interesa, a to je ogroman posao za rasklimani DORH. Ne može i ne smije država izbacivati građane na ulicu na osnovu ovrha banka koje su građani sanirali kako bi i same opstale. Građanin pojedinac je osnova ustava, a ne tajkun i lopovluk.
Igor Drenjančević
HOP
