Ne znam zašto su čelnici najnepopularnjih stranaka medijski najeksponiraniji na hrvatskoj političkoj sceni, a tu rolu u ovom času igra predsjednik HNS čija stranka ne može prijeći ni izborni prag kada su u pitanju nacionalne ankete. Javni istupi Ivana Vrdoljaka izazivaju kod svakog razumnog birača odbojnost i konsternaciju, a navodno najjača ljevičarska partija SDP će podržati njegovu kandidatkinju Anku Mrak Taritaš za gradonačelnicu Zagreba. To je apsurd nad apsurdima, pa ću analizirati djelovanje bivše ministrice u MGIPU.
Naime, ona je po zvanju arhitektica i vjerujem da se radi o stručnoj osobi za ministarsku funkciju. Međutim, svojim djelovanjem kao ministrica MGIPU sasvim je podbacila jer njeno ministarstvo nije razlikovalo prostorno planiranje od urbanizacije prostora. Prostorno planiranje definira građevinske zone i glavne prometnice, a građevinske zone mogu imati različite građevinske i urbane namjene pa svaka zona ima različite uvjete gradnje. Namjene tih zona mogu biti parkovi, plaže, hoteli i drugi turistički objekti, vikendice, obiteljske kuće, stambene zgrade, laka ili teška industrija i tako redom.
Urbanizacija se bavi urbaniziranjem građevinskih zona prema njihovoj namjeni i uvjetima gradnje. Prvi aspekt urbanizacije je ucrtavanje glavnih i sporednih ulica u nekoj građevinskoj zoni i ucrtavanje svakog pojedinačnog gradilišta sa brojem parcele u urbanistički plan neke građevinske zone te njihovo iskolčavanje na terenu. Takve građevinske parcele moraju dobiti građevinsku dozvolu u roku od najviše 7 (sedam) dana, a nepotrebna je u ovom slučaju lokacijska dozvola. Drugi aspekt urbanizacije je dovođenje struje, telefona, vode i kanalizacije u urbaniziranu građevinsku zonu, a sve to bi trebale činiti još uvijek državne firme o svom trošku kao što čini hrvatski Telecom.
Kako su kod nas u priobalju agrarnom reformom uništene velike parcele i dalnjom podjelom je došlo do još većeg njihovog usitnjavanja, potrebno je donijeti zakon o urbanizaciji građevinskih zona jer ni jedan vlasnik zemljišta ne bi smio zaustaviti urbanizaciju neke građevinske zone. Svaki vlasnik zemljišta bi dobio svoja gradilšta određene veličine i izgubio dio zemljišta za ulice i nogostupe. Takvim zakonom urbanizaciju bi učinili mogućom i osigurali funkcionalnost i ozelenavanje takvih građevinskih zona. U hrvatskoj pohlepi, posebice u priobalju, bez urbanizacije se uništava cijeli prostor – prirodna obala i susjedovo zemljište. Za sve ove anomalije odgovornost snose MGPU i Sabor jer njihovi zakoni su aljkavi i ne sprovode se. Lakše je pokrasti općinu nego li ju urbanizirati.
Na temelju prostornih planova izvršena je legalizacija bespravno izgrađenih objekata bez da se vodilo računa o urbanizaciji izgrađenog prostora. Nije li prije legalizacije trebalo donijeti urbanističke planove na prostoru bespravne gradnje? Na temelju lažnih građevinskih dozvola, danas se izdaju uporabne dozvole bez da je ikoga briga za sigurnost stanara ili korisnika. To je pljačka i nebriga za ljude. Jedino se u Hrvatskoj izdaju građevinske dozvole na temelju prostornog plana, a trebalo bi na temelju urbanističkog plana. To je razlog zašto je uništena hrvatska obala. To je jedan vid korupcije jer su takvom legalizacijom oštećeni vlasnici neizgrađenog zemljišta i funkcionalnost prostora. Legalizirani objekti estetski i funkcionalno danas unakazuju hrvatski obalni prostor.
Primjerice, na glavnoj prometnici, metar od ruba prometnice, legaliziran je objekt od tri kata na gradilištu veličine od 200 kvadrata. Danas, recimo, tu državnu cestu treba širiti i država mora isplatiti takav objekt po tržišnoj cijeni. Objekti uz glavne prometnice bi morali biti udaljeni od glavne prometnice 12 ili 15 metara. Kako se takvom objektu mogla izdati građevinska dozvola? Nije li to korupcija i kriminal jer općinski zakon nije u skladu sa državnim zakonom. Nije li to legalizirana pljačka države iliti poreznih obveznika?
Zašto svi bespravni objekti nisu legalizirani posebnim zakonom u Saboru radi definiranja vlasništva i uz određene uvjete? Ovakvom legalizacijom su bile dozvoljene ucjene građana od strane općinskih šerifa, a to je korupcija i kriminal koja ne zanima ni DORH ni policiju. Uništeno je zemljište vlasnika koji nisu prodali svoje zemljište, dakle, onih koji su čuvali svoju djedovinu. Uništena je mogućnost urbanizacije takvih općina. Zašto nitko zbog toga ne odgovara jer sve to je učinila samovolja općinskih načelnika i općinskih vijećnika.
Sve je, dakle, propušteno samovolji općinskih šerifa i korumpiranim prostornim planerima. Tipičan primjer njezine legalizacije je općina Vir.
Hrvatskoj trebaju novi zakoni o gradnji. Prostorne planove moraju izglašavati građani na referendumu jer jedino tako se može zaustaviti samovolja lokalnih šerifa i uništavanje prirode, prostora i prirodne obale, a urbanizaciju građevinskih zona treba prepustiti odgovornim stručnjacima nakon prihvaćanja ponuđenog prostornog plana.
Jedino novim i promišljenim zakonom se može zaustaviti devastacija hrvatske obale i očuvati morski eko sustav. Ako to prepustimo lokalnim šerifima, dobiti ćemo uništeni priobalni pojas nasipavanjem mora kao na otoku Viru, bez parkova i plaža sa prometnicama uz obalu. Ništa bolje nije u Novalji, Vodicama, Primoštenu, Rogoznici, Čiovu ili u Istri i Kvarnerskim otocima.
No, to nije spriječilo hrvatsku političku elitu da javno nudi hvalospjeve virskom načelniku koji je zauvijek uništio otok Vir. Sramota. Neka samo pogledaju njegov još uvijek aktuelni Prostorni plan. Cesta od Virskog mosta do centra nema ni građevinsku ni uporabnu dozvolu. Kako je otvorena za prometovanje? Stvoreni su idealni uvjeti za pljačku građana i države
Primjerice, virski načelnik ima plaću od 13,5 tisuća KUNA, a njegova mjesečna kreditna rata iznosi oko 17,5 tisuća EURA. Pored mjesečne plaće, njegovi drugi prihodi su prihodi od dva kafića koja rade samo mjesec dana ljeti. Otkuda mu novac za plaćanje tolikih kredita? Razumni vikendaši se pitaju: Tko mu je zaštitnik? Takvih načelnika je puna RH.
Nije li legaliizaciji bespravno izgrađenih objekata kumovala i današnja kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu Mrak Taritaš kao ministrica MGIPU kada je dozvolila bezuvjetnu legalizaciju na otoku Viru i drugim općinama i gradovima. O svemu je odlučivao načelnik. Ona je također laskala načelnikovom emirskom prijamu u Zagrebu jer načelnik u općini Vir se ponaša kao emir u bogatom emiratima? Zamislimo se malo – u Sheratonu. Jesu li Virani odsjeli u tom skupom hotelu? Gdje su odsjedali Virani u Londonu, Berlinu, Moskvi, Pragu, Ljubljani i drugim europskim gradovima? Koliko su im bile dnevnice? Koliko je novca utrošeno uzalud.
Hrvatska politička elita nudi hvalospjeve virskom načelniku umjesto da ga prozove zbog zla koji čini građanima i prirodi, te zatraži njegovu ostavku. Ne znam ako su neki od elitnih političara odsjeli u službenoj rezidenciji općine Vir – Lanterni, ali mnogi od njih su Hrvate uveli u siromaštvo i najkorumpiraniji su dio hrvatske zajednice.
