Jutarnji list je jučer grmio o mogućoj zabrani 21 organizacije iz politike, udruga za sučeljavanje s prošlošću hrvatskog okupljanja na Loibachškom polju kraj Bleiburga.
Gradonačelnik Bleiburga Stefan Visotsching (SPÖ) ne želi ovaj skup. Ali treba reći cijelu istinu, skup se želi zabraniti svake godine i po tome ovaj skup nije ništa drugačiji. Inicijativa za zabranu bila je i prošle godine. S time da naši mediji nisu toliko brujali o tome. Zabrane dolaze iz tabora socijaldemokratskih političara, koji su tradicionalno obojeni protiv priznavanja žrtava druge strane. Ne zaboravimo i njihova koketiranje s ruskom stranom, što je posebno bilo vidljivo prošle godine tijekom posjete austrijskih državnika i vojnih atašea Moskvi. Ne treba naglašavati da naši antifašisti i njihovi mediji isto u ovome svemu imaju svoje prste.
Mnogi današnji antifašisti su do prije kraja rata bili u vojskama odanim Hitleru, ali su na vrijeme prešli na drugu stranu. Svi oni imaju isti cilj, zatrti istinu o strašnom stradanju Hrvata upravo ovom zabranom skupa.
Što nam zamjeraju?
Zamjeraju organizatoru skupa da se ne radi o vjerskom skupu, jer za vrijeme mise na istoj lokaciji prema austrijskim medijima u šatorima se ori ustaška pjesma. Kako neki nisu na misi već okupljeni pod šatorom provode svoje slavlje i prodaju knjige koje veličaju NDH-a. Isto tako da neki nose crne odore. I to je po njima razlog zbog kojeg se svake godine želi zabraniti skup.
Skup ne može dobiti zabranu austrijskih vlasti iz uvijek istog razloga, jer je svake godine prijavljen kao vjerski skup. Zabranom skupa kršile bi se vjerske slobode, zato austrijska država dopušta skup. Kada bi isti bio prijavljen pod drugačijim okolnostima skup bi mogao biti zabranjen iako se događa na privatnom zemljištu.
Austrijski političari žele dokazati da ovo nije vjerski skup, već kako kažu primitivni dernek nacista s kojeg se ori ustaška pjesma. U tome se skriva opasnost, pa naši organizatori upravo o tome moraju voditi najviše brigu. Logično ako već godinama Austrijanci vrše pritisak zabrane skupa, moraju naći i povod.
-Bio sam par puta i uvijek mi je smetalo što KOKOŠARI po zadatku nose ustašku kapu!
Moj dida je od tamo na svoj teški put krenuo i Bogu hvala živ do Vukovara došao i ja kad sam išao išao sam s pijetetom za naše pretke no treba vidjeti TKO dozvoli to “šetanje” jer ti KOKOŠARI nikad na misi nisu bili- tvrdi Ilija N., smatrajući kako su neki na misi po “zadatku partije”.
Dostojanstveni skup, prijavljen kao vjerski skup ne smije biti nikome problem, a to znaju i austrijske vlasti.
HOP
