SKANDAL: FINA NEZAKONITO PRODAJE NEKRETNINE

0
3120

Prodaju nekretnine treba obaviti sud i nitko drugi, što znači da je odluka o prodaji – protuzakonita i protuustavna. FINA, pak, s druge strane nema mogućnost procijeniti vrijednost nekretnine, pa se postavlja pitanje – na koji način će se odrediti vrijednost kuće koja se prodaje, te tko će raditi taj posao za nju? Što se tiče FINE, na ovaj način se uopće neće znati tko sudjeluje na javnoj dražbi i je li to sudjelovanje u skladu sa zakonskim propisima i hoće li biti manipulacija u određenim slučajevima

Nakon što smo objavili kako je FINA osnovala tvrtku koja prodaje naše podatke odvjetnicima i drugim zainteresiranim osobama, dobili smo nove šokantne informacije o poslovanju te tvrtke u državnom vlasništvu. FINA je, naime, počela provoditi dražbe elektroničkim putem!

 

Prema Rješenju Općinskog suda u Zlataru vidljivo je kako će se kuća u Zlataru prodati putem javne dražbe, sukladno odredbama članka 97 Ovršnog zakona. No, iako taj članak jasno propisuje tko ima pravo sudjelovati u javnoj dražbi, te da je FINA dužna objaviti poziv na dražbu – na njezinim stranicama nismo pronašli ni slova o prisilnoj prodaji kuće!

Kako nam objašnjava odvjetnik stranke u postupku, Mario Poljak, FINA na taj način ulazi u nadležnost i postupanje suda, što je nedopustivo da jedna financijska agencija obavlja sudsku radnju.

Što će reći Ustavni sud?

„Prodaju nekretnine treba obaviti sud i nitko drugi, što znači da je odluka o prodaji – protuzakonita i protuustavna. FINA, pak, s druge strane nema mogućnost procijeniti vrijednost nekretnine, pa se postavlja pitanje – na koji način će se odrediti vrijednost kuće koja se prodaje, te tko će raditi taj posao za nju? U zaključku o prodaji nekretnine, stranka u postupku, zapravo, nema pojma kada se njezina nekretnina prodaje i na koji način. Isto tako ne zna ni tko je kupio njezinu nekretninu, niti kada iz nje mora iseliti, pa cijela stvar postaje još apsurdnija. Kada su se javne dražbe obavljale na sudu, uvijek se znalo tko je od zainteresiranih strana došao na nju u ime vjerovnika. Što se tiče FINE, na ovaj način se uopće neće znati tko sudjeluje na javnoj dražbi i je li to sudjelovanje u skladu sa zakonskim propisima i hoće li biti manipulacija u određenim slučajevima“, objašnjava Poljak.

Ovršni zakon je jasan – sukladno promjenama iz 2015. godine, država je dopustila mogućnost prodaje naših nekretnina putem javne dražbe i to elektroničkim putem. Zakon navodi i kako Agencija, misleći pritom na FINU, može prodavati naše nekretnine na javnoj dražbi, umjesto suda. Do sada se ta zakonska osnova nije provodila, no očito je kako je netko iz vrha dao zeleno svjetlo da se krene s novom pljačkom hrvatskih građana i njihove imovine.

Naime, FINA ima veliki problem, a to je nemogućnost daljnje naplate svojih potraživanja, jer je u Hrvatskoj blokirano sve što se blokirati moglo i više se ne može naplaćivati sa zaštićenih računa građana. Stoga je upravo prodaja imovine putem elektroničkih dražbi izvrsna prilika za dodatno punjenje državne blagajne, ako imamo na umu da su do sada oteli milijarde kuna na ovrhama u Hrvatskoj od 2011. godine.

Kako je najavio odvjetnik Poljak, od Ustavnoga suda će u najskorijem roku zatražiti ocjenu ustavnosti spomenutih spornih odredbi Zakona. Na taj način bi se Zakon promijenio i vratilo postupanje Sudu, kao što je do sada bio slučaj. Ako situacija ostaje ovakva, nastaje novi kaos na hrvatskom tržištu i nova grabež i otimačina. Ako imamo na umu da od 43 milijarde kuna, koliko trenutno iznosi dug 330 tisuća blokiranih građana, samo 8 milijardi otpada na njihova dugovanja, onda je jasno koji je novac u igri kada su u pitanju ovrhe i blokade. Na taj način, bez prevelike pompe i bez ikakve provjere, FINA preuzima golemi dio kolača i rasprodaje preostalu vrijednost ovršenih građana koji nisu u mogućnosti servisirati svoje obveze.

Nastat će novi nered u ovršnom postupku, slaže se i odvjetnik Poljak, a građani će se uvjeriti u dodatnu nesigurnost u pravosuđe i pravosudni sistem, i to će rezultirati prodajama nekretnina na zakonom nedopušteni način. Sasvim je sigurno da će se tako širom otvoriti vrata kriminalu i makinacijama, što će u konačnici rezultirati i velikim tužbama protiv Republike Hrvatske.

Tako se to radi u Europi…

Tako je nedavno Europski sud u Strasbourgu presudio u korist slovenskog državljanina kojem je Slovenija prodala kuću zbog duga za vodu od 124 eura. Sud je Slovencu dodijelio 85 tisuća eura odštete, koje mu je država dužna isplatiti u što skorijem roku, a suci su zaključili kako su slovenski suci prekršili Europsku konvenciju o ljudskim pravima, tako što su prekršili odredbu o mirnom uživanju privatnog vlasništva. Jedan od glavnih argumenata u presudi baziran je na neravnoteži slovenskih sudova u pogledu općeg interesa zajednice i temeljnih prava pojedinca.

Upravo je ta bešćutnost prisutna i kod hrvatskih sudova koji ovršuju maloljetnike, nepismene starce, samohrane majke i prodaju jedine nekretnine dužnicima, pa čak i za 2 tisuće kuna duga, kao što je bio nedavni slučaj u Koprivnici.

Zašto (još uvijek) postoji FINA?

FINA, kao posljednji komunistički mastodont, ne postoji ni u jednoj zemlji Europske unije. Isto tako, u Europi ne postoje blokade privatnih i poslovnih računa, kao što je praksa te državne agencije koja je do sada provela više od 7 milijuna ovrha!? Protuustavno je i automatsko naplaćivanje raznih naknada s tekućih i poslovnih računa, što je također rutinska praksa većine hrvatskih banaka. Zašto onda Fina i dalje opstaje i je li ona nastavak jugo-komunističkog mentalnog sklopa kada su poslovni i privatni računi građana bili općenarodna imovina?

Iako je osamostaljenjem Hrvatske taj komunistički mastodont promijenio naziv u Zavod za platni promet, a kasnije u Financijsku agenciju, poslovanje im je cijelo vrijeme ostalo isto. Štoviše, kako smo nedavno pisali, FINA otvara nove tvrtke za praćenje, prodaju informacije, detektivske poslove, osiguravanja, pa se postavlja pitanje – kako je moguće da država, a FINA je tvrtka u vlasništvu države, može uhoditi vlastite građane, prodavati trećim osobama njihove informacije od računa do imovine? Tko je dopustio takvo poslovanje i je li ono u suprotnosti s Ustavom?

Položaj, uloga i ovlasti Fine

Dok u europskim zemljama platni promet obavljaju isključivo banke, u Hrvatskoj je ostao specifični hibridni sustav u kojem je, uz banke, i FINA i dalje uključena u platni promet. Tako FINA danas ima široku lepezu poslova koje obavlja – od blokada računa, provođenja ovrha, do predstečajnih nagodbi, a sada i javnih dražbi elektroničkim putem.

Položaj, uloga i ovlasti Fine moraju se preispitati jer ona svojim postupcima nanosi i velike štete realnoj ekonomiji: blokirana poduzeća ne mogu se javljati na natječaje, imaju knjigovodstvene obveze prema Fini kakve ne postoje nigdje drugdje u svijetu (npr. podnošenje kvartalnih i polugodišnjih bilanci), moraju joj skupo plaćati nepotrebne „papire“ koje ona sama propisuje, kao što je BON-2.

Posljedica svega toga je da građani i poduzetnici bježe od suvremenih financija i kredita, traže da im se plaća isplaćuje u gotovini na ruke, posluju primitivnim barterom, bježe u sivu ekonomiju i boje se potrošnje i kupovanja… A svaka lipa manje koju hrvatski građani potroše, lipa je manje koju hrvatska privreda zaradi. Europa zna: samo otvoren račun znači podmirenje duga.

Ideja da se blokira račun dok se ne podmiri dug, na psihološkoj je razini, jednaka ideji da se ljudima blokira disanje dok ne počiste kuću. Europska civilizacija odavno je to shvatila, hrvatsko društvo još nije. Ali, kako onda, ipak, naplatiti potraživanja, kako zaštititi vjerovnike od namjernog neplaćanja kućnih računa i poslovnih faktura?

U zemljama EU-a obvezno je tzv. „poravnanje“: svaki dužnik koji ne može platiti dug mora o tome nakon 60 dana obavijestiti trgovački sud i odmah poslati vjerovnicima ponudu za nagodbu. Ako se uspiju nagoditi, to se upisuje na sudu, pa to svi mogu vidjeti, ali dužnik nastavlja poslovati i živjeti. A bez nagodbe slijedi stečaj.

Financijsko nasilje

U Europi, vjerovnici pomažu dužnicima da se izvuku iz dugova. U biti, to znači da vjerovnici shvaćaju i prihvaćaju i vlastitu odgovornost kada daju uslugu. Blokada bankovnih računa nije ništa drugo nego institucionalizirano – financijsko nasilje.

Od Fine i ovrha stradaju neupućeni i naivni. Oni financijski malo vještiji imaju račune i na imena djece, otvorili su za nekoliko stotina dolara off-shore poduzeće (pa i vlastitu banku!) na Kajmanskom otočju, osnovali su tvrtke kćeri, zaklade i udruge građana… Ukratko, imaju mnoštvo računa za koje vjerovnici i javni bilježnici ne mogu znati.

Sve je veći broj hrvatskih građana koji odlaze iz Hrvatske i u drugim zemljama Europske unije otvaraju račune, zbog nemogućnosti normalnog funkcioniranja i zbog višegodišnjih blokada po tekućim računima u Hrvatskoj.

Za pretpostaviti je kako upravo u ovom trenutku, država traži model kako blokirati i te račune u inozemstvu, samo kako bi nastavila sisati novac iz džepova građana.

Ivana Novak/7dnevno