Sprovod Mladena Schwartza bila je sačekuša Indexovih fotografa. Čekali su dolazak poznatih desničara koji su nekada sudjelovali s njim u stvaranju australskih novina hrvatskih emigranata, Velimira Bujanca s kojim je vrlo blisko surađivao za vrijeme rata, a poznavao je i Hasanbegovića.
Kako mediji Schwartza povezuju sa nacistima i protužidovskim političkim miljeom, pokop je trebao biti povezivanje navedenih sa tim političkim miljeom. General Glasnović nije mario za mišljenje “levičarskih medija” i došao je na sprovod čovjeku koji je hrvatski mislio na svoj način. Došao je na sprovod čovjeku koji je posvetio svoj život borbi protiv Jugoslavije.
Od poznatih političara desnice na pogreb se odazvao Gabelica i Keleminec.
Kako je za udovicu Ankicu Lučić to bio veliki izdatak, a država se pobrinula da nekada istaknuti političar umire u bijedi, naš portal donirao je jedan dio pogrebne opreme kako bi umanjio troškove, potaknut nevjerojatnom nebrigom ljudi i političara koji su mu nekada bili bliski. To smo učinili i u slučaju obitelji Paradžik potaknuti potpunom nebrigom društva prema sinu Mislavu kojem niti jedan odvjetnički ured nije želio pružiti uslugu odvjetničkog stažiranja, pa se Mislav odlučio za samoubojstvo. Ova dva slučaja govore kako završavaju ljudi koji misle hrvatski. Vrlo mali broj desničara okupio se par dana kasnije na misi zadušnici pravaškog velikana Paradžika. Dok komunistička elita ne zaboravlja svoj kadar tzv. domoljubna vrlo brzo se odriče svojih političkih djelatnika.
U vrlo kratkom roku imali smo dva pogreba poznatih Židova, Schwartza i Goldsteina. Ovaj drugi je poznat po knjizi o Gotovini opisanom kao kriminalcu, koju je Maja Sever najavila par dana prije presude u Haagu. Koristio je svoje porijeklo da optuži ustaše o obiteljskoj tragediji, ali se zapravo radilo u njegovom slučaju da je bio zatvaran jer je bio komunist, a ne zbog nacionalne pripadnosti. Koliko mu je stalo do židovskog porijekla najbolje govori situacija da nije reagirao kada su komunisti rušili sinagogu u Rijeci i Karlovcu. Nije godinama reagirao niti na laž oko 800 000 jasenovačkih žrtava. Na njegov pogreb došla je velika komunistička ekipa, bez ikakvog straha od kamera. Schwartz je negirao te brojke, nije u njih vjerovao, pa je bio progonjen od komunista.
Ove podatke prije 2. svjetskog rata i poslije rata Goldstein nije znao objasniti, ali je zbog toga Hrvatima bio draži, barem po viđenom pogrebu.
Ljevica se za razliku od desnice ne odriče svoje ekstremne strane. Na desnici Prkačin tvrdi da je HOS nastao iz ustaške vojne tradicije, Đapić tvrdi da pozdrav ZDS nema veze sa NDH-a, Hasanbegović ne želi poveznicu sa NDH-a, dok ljevičari svi odreda u Titu vide humanistu, a ne zločinca, nemaju svađu oko toga. Njihov sklad pomaže u borbi protiv desnice. To se vidjelo i na sprovodu.
Udbaški dio desnice strepi od dokumentacije koju je iza sebe ostavio Schwrtz, sada mnogi žele dograbiti njegovu pisanu ostavštinu da ne bi bili otkriveni.
HOP
