“Otvoreno društvo Hrvatska Georgea Sorosa imalo je velik utjecaj na moj osobni profesionalni život, baš kao i život mnogih mojih kolega. Niz danas najuspješnijih povjesničara studirao je na Central European University (CEU) u Budimpešti. Niz hrvatskih nastavnika tamo je predavao, najviše nakon Mađara. Ja sam, zahvaljujući Sorosevoj donaciji, imao plaćenu školarinu na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji i tamo magistrirao. Nikada nitko iz Otvorenog društva nije tražio nikakve potvrde, protuusluge, nikada nisam vidio ljude koji su odlučivali o donacijama”, govori Tvrtko Jakovina za novi Globus.
Tko mijenja našu povijest? Masonerija…
Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je bio bečki slikar i arhitekt kojemu je Marija Terezija dala nalog za umjetničko obnavljanje i novo koncipiranje dvorca i parka Schönbrunn. Hohenberga je do te pozicije protežirao i gurao „Maresin“ (popularno ime carice) kancelar i visokostupanjski mason Wenzel Anton grof Kaunitz, jer je Hohenberg također bio dokazani mason i ružokrižar, a vjerojatno i iluminat. S parkom Schönbrunn Hohenerg je ostvario svoj (masonski) „Opus Magnum“. Njegova tri glavna objekta koje je osobno do detalja koncipirao su Gloriette, Rimska Ruina i Obelisk, koja kroz hijeroglife kodirano vrve od masonskih i iluminatskih simbola. Hohenberg je većinom radio za svu svoju „braću“ iz loža. Od mnoštvo takvih projekta gdje je u raskošne vrtove i parkove ugradio sve moguće masonske, ružokrižarske i iluminatske simbole je najinteresantniji egiptoliki hram koji je sagradio u zamku Schönau tada najbogatijem austrijancu Friedrichu von Braunu, i to prema sceni iz „Kraljice Noći“ iz Mozartove opere „Čarobna Frula“. Von Braun se Hohebergu posebno zahvalio s jednim zlatnim šestarom, glavnim simbolom masonerije.
Na službenoj stranici Velike Lože Srbije možete pročitati: “…Već u vrijeme vladavine Josipa II Harsburškog, 1785. Osnovana je prva Loža na tlu današnje Srbije u Petrovaradinu pod imenom Probitas. Znameniti članovi ove Lože bili su episkop Josif Jovanović Šakabenta i kasniji mitropolit Stefan Stratimirović. U drugom, južnom dijelu današnje Srbije, u vrijeme vladavine turskog sultana Selima III, u Beogradu je od oko 1790 djelovala Tursko-srpska Loža, o čijem imenu i radu ima malo podataka, ali se zna da su njeni eminentni članovi bili su Mitropolit beogradski Metodije, Petar Ičko, Knez Aleksa Nenadović, Janko Katić. Među članovima je bilo i kršćana i muslimana i židova. Tokom ustanka i borbe za nacionalno oslobođenje, 1804 do 1813, značajnu ulogu igrali su masoni – Petar Ičko i Janko Katić, a u prvoj vladi obrazovanoj 1811. Prvi ministar prosvjete bio je Dositej Obradović, također mason i srpski prosvjetitelj. …” (http://www.rgls.org/sr/o-nama/istorija-srbija.html)
Prema njihovu vlastitu priznanju masoni su dizali srpske ustanke i bili prvi “prosvjetitelji”, a budući da je masonerija krenula iz Britanije, jasno je da su međunarodne veze bile jake i odigrale su svoju igru među ‘braćom’. Kod nas je prosvjetu držala Katolička Crkva, pa je jasno tko se i što se sukobio na tlu Hrvatske: zastava britanskih pirata i masonskih loža lubanje i kosti (četnici!), u ime SPC, i katolički križ koji je oduvijek smetao masoneriji.
Masonska Britanija služila se komunizmom da razbije kršćansku Europu i “Sveto Rimsko Carstvo”, a Tito im je bio jedan od igrača. Ako znamo da se masonerija učvrstila pobjedom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, onda nam je jasno da državnici danas dolaze iz njihovih redova, a Titov pogreb iz 1984. g. pokazuje da mu se poklonila sva svjetska masonerija: on je ostvario njihove ideale. Tako u jednom članku čitamo: “Titovu duhu se tada poklonili: 31 predsjednik republike, četiri kralja, pet prinčeva, šest potpredsjednika država, sedam predsjednika parlamenata, 22 predsjednika vlada, 13 zamjenika predsjednika vlada, 47 ministara vanjskih poslova. Prisutno je bilo ukupno 215 delegacija iz 125 država, ( većinom masoni ili njihovi podanici), a pokop je uz pomoć čak 41 kamere, prenošen u gotovo svim zemljama svijeta. preko TV ekrana je posljednji oproštaj s Titom moglo pratiti dvije trećine svjetskog stanovništva….
Pismo generala Gošnjaka Titu;
“Nisam znao, druže Tito, dok nisam pročitao izveštaj (a dao mi ga je Marko), da su Kardelj, Bakarić (pod imenom Kuperštajn, zbog tajnosti), braća Dizdarević, Krleža, Vidmar, dr Novak, dr Savić, Koča, Velebit, Augustinčić, Z. Kunc, dr Kocbek, Ivan Ribar, Ivo Andrić, A. Belić, Ivan Krajačić – Stevo, Srđan Budisavljević, Crnjanski, Vasa Čubrilović, Oskar Davičo, DŽemal Bijedić, M. Đilas, P. Gregorić, Hristić, Isaković, Mladen Iveković, Ribnikar, braća Levi, Moše Pijade, H. Macanović, Ivo Mihovilović, Krajger, Ivo Politeo, Srđan Prica, Smodlaka, Velimir Terzić, Aleš Bebler, Mika Tripalo, Milan Bartoš, Gustav Krklec, Krešimir Baranović, da ne nabrajam i druge, masoni, kojoj je ložom `Nova Jugoslavija` do smrti rukovodio Ivan Ribar, a posle njega Krleža. Druže Tito, sada mi je jasno zašto je Marko morao otići, zašto sam ja morao da budem smenjen!”
HOP
