Agrokor d.d. s Ivicom Todorićem kao 100%-tnim vlasnikom registriran je od 1989., dakle u samo 28 godina postojanja svoje tvrtke taj je poslovni genij uspio izgubiti 40.000.000.000,00 kuna (četrdeset milijardi kuna).
To je otprilike nešto malo manje od 4 milijuna kuna gubitka DNEVNO.
Svaki dan. Uspješan nema što…
1287 osnivača Zagrebačke banke prema bilancama 1989. godine je unijelo u dionicama kapital 863 miljuna dinara ili 863 000 dionica sa točnim datumom 13. 11. 1989. godine, svi su propali uz ovu genijalnu banku, a ona je preuzela njihove udjele…Luković nakon tako genijalnog plana, preuzeo je Jutarnji list koji je upropastio Pavić sa svojim genijalnim novinarima…istima koji su i danas…Što lošiji to te svi više žele spasiti ili genijem proglasiti.
Na sjednici VONS još u srpnju 1996. godine donijeta je konačna odluka o uništenju INA-e, što zapravo znači uništenje hrvatske privrede i same stabilnosti države. Na toj sjednici VONS-a predstavljen je plan prema kojem bi INA izašla na londonsku burzu, povezala se s OMV-om, do 2000. godine kupila MOL, te sa poljskim partnerima proširila se do baltika.
Ako znamo njen položaj vodeće kompanije u BiH, te na Kosovu jasna je snaga INA-e. Tim planom bi se koncesijom izgradio autoput Zagreb-Dubrovnik, a svi hoteli i marine bi ostale u INA-OMV tvrtkama. Tome se suprostavio Franjo Gregurić, savjetnik predsjednika, bez ikakvih ovlasti, a Tuđman slušajući Gregurića povukao je katastrofalan potez za INA-u. Gregurić je tada prodao priču Tuđmanu da će INA-u kupiti hrvatski građani, da bi danas on bio glavni igrač. Tuđman je stao uz njega i dozvolio uništenje INA-e iz koje su dio po dio privrednih jedinica izdvajali vodeći kriminalci države.
U to vrijeme 1991. godine je bila osnovana tvrtka INA-OMV na čelu sa Nikicom Valentićem, sa početnim kapitalom od milijun maraka. Jedini se suprostavio ideji Franje Gregurića Ivić Pašalić, koji je bio za stavljanje INA-e na Londonsku burzu.
Ina je tada vrijedila duplo više od MOL-a, da bi danas MOL više vrijedio od INA-e.
Na toj sjednici VONS-a zanimljivo je bilo mišljenje Bobana , kako je INA prodana, a Tuđman, Šušak i Boban će završiti u Haagu, Kojaković dobiti mjesto veleposlanika u Londonu,a najveći izdajnik Hrvatske je Franjo Gregorić po njegovim riječima.
-Bio sam zamjenik od Bobana u to vrijeme, imenovao me za direktora trgovine Boban, mijenjao sam ga dok se ne vrati iz Mostara, vratio se nije nikada, jer su ga otrovali 7.7. 1997. godine. Mene su htjeli likvidirati, ali saznavši tko iza mene stoji od aktivnih brigada odustali su- rekao je tadašnji direktor INA-e Nikola Kovačević.
Gotovo nema tvrtke u kojoj Franjo Gregurić nije u nadzornom odboru. S Matešom je odradio najveću pljačku INA-e, spajajući u diversifikacijske djelatnosti hotele, banke, marine (koje je INA-e kupila devedestih da spasi državu), otišao u fond , izdvojio ogromne potencijale i postao ministar. Navodno po svjedočenju Manolića da ni udba nije bila za taj plan Gregorića.
Tuđman je bio ucIjenjen na način da su tuđmanova kćer i unuk ubačeni u biznis, kćer s duty free shopovima , a unuk s bankom. I tim trenutkom je vezao Tuđman ruke samom sebi.
Sa Sternom sam se zakačio kada je bio ministar gospodarstva i dozvolio je uvoz derivata, dolaskom u INA-u Stern je smijenio sve ljude koji su bili protiv njegove politike, tako i mene. rekao je Kovačević.
Stern tada pokušava odigrati igru da sa MOL-om on bude vlasnik , ali ne uspijeva u naumu, jer ga Gregurić, Linić, Jurčić i društvo blokiraju u tome naumu i oni preuzimaju njegovu ideju. I tada je doveden Dragičević blizak Mesiću u INA-u, koji uništava u potpunosti INA-u i prepušta MOL-u upravljačka prava.
Dragičeviću i Mesiću u podjeli interesa u INA-i dodijeljeni su resursi zarade od nafte u INA-i, a Jozi Petroviću i Sanaderu rafinerije i trgovina i to na način da je Dragičević zarađivao na uvozu nafte, a Sanader i Petrović na trošenju kredita za modernizaciju rafinerije koju nikada nisu napravili. MOL je pak uključen u ovu igru da njihovi derivati završe u Hrvatskoj.
Milanović je izjavio dvije velike laži dolaskom na vlast; kaže lažljivac Milanović kako nije sudjelovao u dobroj prodaji INA-e 2003., niti u lopovskoj 2008. godine.
-Dobra prodaja INA-e nije 2003. godine, već lopovska. U toj prodaji INA-e 2003. godine sudjelovali su Jurčić i Linić. Jurčić je stavio petogodišnju zabranu samostalnog raspolaganja sa dionicama, iako je dogovoren 10 godišnji period, nadalje je dogovoreno da hoteli, plinski biznis, marine ne mogu uči u privatizaciju, pa je i to izigrano, to je Jurčić ubacio u ugovor. Zato nas sada MOL tuži, za Jurčićev propust. Najveći lopovluk u kojem je sudjelovao Linić i Jurčić sa SDP-eove strane je zatajenje nalazišta u Siriji, vrijednih 23 milijarde, za koja je znao MOL, te je MOL insistirao da se ne ide u daljnja istraživanja u Siriji dok se ne proda INA-a. Znači MOL je bio zajedno sa INA-om u tom poslu u Siriji, znao je podatke oko sirijskih naftnih polja, te je povlaštene podatke koristio kod prodaje INA-e. OMV kao kupac nije imao te podatke i vrlo lako bi na sudu dobio presudu u svoju korist da je išao osporavati kupnju. Zanimljivo je i to da je OMV u zadnjoj ponudi dao znatno više novaca od MOL-a za INA-u, ali ponuda nije prihvaćena od strane lopovske račanove vlade. Zanimljivo da su bile dvije ponude za kupnju INA-e, a trebale su biti tri.
-Trebao sam biti glavni svjedok OMV-a na međunarodnom sudu protiv INA-e zbog toga događaja, nisam htio svjedočiti protiv svoje države i odbio sam mjesto direktora OMV-a za Hrvatsku- rekao nam je veliki domoljub Nikola Kovačević.
–Izigrali su OMV, napravili su ugovor o leasingu, onda su sa guvernerom HNB-a Rohatinskim dogovorili uplatu na nerezidentni račun, pa sa njega pretvarali uplatu u kune, jer je uplata morala sjest u kunama, međutim uplatu su napravili van države, zbog čega je Rohatinski bio u velikom problemu, jer je prekršio zakon o financijama RH i zato INA ima skrbnički račun u Zagrebačkoj banci bez OiB-a-objasnio nam je Nikola Kovačević.
Ne znam koliko vam je poznato, kad sam bio na direktorskoj poziciji prodavao sam 3 milijuna tona derivata, za plaću 10 000 kuna, a danas na istoj poziciji direktora je plaća 10000 eura, a prodaje se milijun tona .
Stern je prije 16 godina pričao da MOL vrijedi više od INA, iako je po stručnim procjenama INA je vrijedila 2,5 milijarde maraka, a MOL samo milijardu maraka, pa je jasno zašto Gregurić prodaje priču Tuđmanu da ne treba ići INA-a na londonsku burzu, jer bi tamo potvrdila vrijednost. U INA-i se stalno spominje da je Gregurić vezan sa ruskom mafijom.
Veze s ruskom mafijom
Gregurićev tim pripremio je privatizaciju INE mađarskom MOL-u, u kojem
prema tvrdnjama FBI-a i CIA-e veliki poslovni udio ima “mafijaška
grupacija koju vodi šef moskovske mafije Semjon Mogiljevič”. Tijekom
istrage u Mađarskoj 2000. godine, američki FBI je utvrdio povezanost
vlasničkog kapitala MOL-a koji glasi na investicijske fondove s ruskim
“mafijašem” Mogiljevičem, o čemu je FBI-evim istražiteljima svjedočio
i tada zaštićeni svjedok Dimitrij Zemjanov, inače zaposlenik mađarskog
MOL-a u Budimpešti.
Iza MOL-a stoji ruska mafija?
Zemjanov je osobno Amerikancima svjedočio o poslovno – financijsko –
vlasničkim vezama ruske mafije s MOL-om, tvrdeći kako “iza MOL-a stoji
moćna ruska mafija”, te je dodatno istražiteljima pojašnjavao poslovne
i financijske veze MOL-a i INA-ine mađarske podružnice, Inter – INE u
Budimpešti, kojom je upravljao Jasminko Umičević. FBI je utvrdio,
tijekom petogodišnje istrage, samo neke puteve Mogiljevičevog
mafijaškog novca kojim je sudjelovao u financijskim operacijama u
Europi i svijetu, posebno u Mađarskoj. Istraga ih je odvela do
financijske mreže Bank of New York, gdje je Mogiljevič “imao svoje
ljude: Natašu Kagalovski i Lucy Edwards”. Da se ne radi o “običnim”
bankarskim službenicama dokazuje i činjenica kako je suprug prve
Konstantin Kagalovski godinama bio ruski predstavnik pri MMF-u u
Washingtonu, dok je Peter Berlin, Lucyn suprug bio direktor
Mogiljevičeve ruske tvrtke Benex, koja je surađivala s YBM Magnex iz
SAD-a. Istraga je proširena i na švicarskog bankara Brucea Rappaporta,
vlasnika Inter-Maritimea i dioničara Bank of New York, te moskovsku
banku Menatep u vlasništvu Mihaila Hodorkovskog, za koju je FBI
utvrdio kako “predstavlja kanal preko kojega otječe ruski mafijaški
novac na Zapad”. Otkriveno je kako je dio mreže i Monaco
kreditanstaldt bank limited, koja je izravno bila uključena i u
financijske operacije u Hrvatskoj. Preko te mreže Amerikanci su
razotkrili i upletenost “Gregurićevog klana” u poslovno – financijske
veze s ruskom mafijom.
Novac iz INE na tajnim švicarskim računima
INA-ini djelatnici su, po nalogu tadašnje uprave INE, Šterna, Mateše i
Valentića transferirali novčane iznose iz INE na izvdojene račune u
Švicarskoj, za što je izravno bio zadužen INA-in riječki izvršni
direktor Franjo Šoda, uz pomoć Roberta Ježića, zaposlenika tvrtke BMS
(Belgian Marketing Service), koja je za INU obavljala upitne poslovne
transakcije i transferirala novce na tajne švicarske račune bivših
članova Nadzornog odbora INE. Osim toga, Štern je novac iz INE
izvlačio ugovarajući fiktivne poslovne INE s inozemstvom preko svojeg
poduzeća Trade Consulting iz Graza. Zanimljivo je i da je Štern bio
zastupnik tvrtke Phibro Energy u Moskvi, od koje je INA kasnije(pod
vodstvom Šterna) kupila ruska naftna polja “bijele noći”, za koja je
plaćeno 19 milijuna američkih dolara za samo 50% vlasništva. Rezultat
toga Šternovog posla su veliki INA-ini gubitci, a postoje tvrdnje da
je Štern ta polja kupio kako bi kasnije bila prodana ruskoj mafiji,
koja ih nije mogla izravno kupovati od Amerikanaca. U fiktivne
poslovne operacije Davora Šterna, kojima je izvlačen novac kako bi se
kasnije sudjelovalo u privatizaciji INE, bilo je uključeno i poduzeće
Trade Concept Limited. Štern je s tom tvrtkom surađivao još u Moskvi,
a njezini su vlasnici “skupina ruskih poslovnih ljudi” na čelu s
Leonidom Lebedjevom. Prema raspoloživoj dokumentaciji, čini se da je
matična tvrtka pod tim nazivom registrirana na Islandu, a njezin je
direktor (kojeg su postavili ruski vlasnici) bio Šternov sin Danijel
Štern. 1997. Šternovog sina zamijenila je na mjestu direktora ruska
državljanka Maria Khairova Budiselic. Cijeli taj “ruski poslovni krug”
formiran je godinama kako bi preuzeo “vitalne naftne centre u Europi i
Sredozemlju”. Osobno prijateljstvo ruskog mafijaša Mogiljeviča i
Franje Gregurića, početak je projekta privatizacije INE, samo su
morali lukavo odabrati model, na koji će način provesti i ostvariti
taj posao. Dugogodišnja suradnja “Gregurićevog klana” sa Slavkom
Linićem, omogućila je prije dva tjedna konačno sklapanje ugovora o
prodaji INA-inih dionica.
Šarinić i Gregurić dali su državljanstvo ruskom mafijašu?
Na zahtjev Šarinića i Gregurića, 2. veljače 1997., primljen je u
hrvatsko državljanstvo Semjon Mogiljevič, pod imenom Semen
Moguilevitch. Iste godine taj se ruski mafijaš upisuje i u knjigu
državljana Republike Hrvatske, kao Semon Teleš, po djevojačkom
prezimenu svoje majke. Još je krajem devedesetih godina prošlog
stoljeća, u internoj, diskretnoj istrazi MUP-a otkriveno kako su za
izdavanje hrvatske putovnice Mogiljeviču, “intervenirali osobno
Gregurić i Šarinić”. Iako je, na zahtjev FBI-a u Zagrebu, Ministarstvo
unutarnjih poslova oduzelo Mogiljeviču državljanstvo pod jednim
imenom, on je zadržao hrvatske dokumente pod još dva druga imena, te
se i danas kreće s hrvatskom putovnicom. Njegova su druga imena,
registrirana u MUP-u: Semjon Judkovič i Teleš Judkovič.
Iz svega objavljenog jasno se da zaključiti da je Franjo Gregorić izdajnik koji radi za ruske interese, a danas je glavni savjetnik nesposobnog Plenkovića i vodi politiku za interese Rusije, pljačkom Hrvatske sve se više smanjuje moć bogate zemlje. Mediji progone židove, okrivljuju ih za sve opljačkano u svijetu, dok na očigled sviju Hrvatska se uz izdajnika Gregurića pretvara u rusko roblje.
Već se mjesecima u širokim krugovima oko vlasti sa velikom sigurnošću govori kako je mjesto novog predsjednika Uprave HEP d.d. rezervirano za Nikolu Rukavinu.
Taj ‘najmoćniji Ličanin u Zagrebu’, kako mu unaprijed povlađuju zbog očekivanog izbora i ‘tepaju’ mediji, ne skriva zadovoljstvo, te se već javno pohvalio kako mu je osobno premijer Andrej Plenković obećao siguran izbor. Bravo premijeru, vjerodostojno!
Kako je došlo do toga da se pred cjelokupnom javnošću fingira javni natječaj u korist Nikole Rukavine?
Činjenica je da Rukavina ima životopis daleko od poželjnog, da je diplomirao zaštitu na radu u 35. godini života. Činjenica je i da mu strani jezici ne leže (iako je to nužni uvjet u natječaju). Zar HDZ nije u stanju pronaći osobu koja će biti prihvatljiva sa domoljubnog i stručnog stanovišta, a pritom imati karakteristike kakve se zahtjevaju u natječaju? Naši izvori govore da postoji ‘kvaka 22’ koja kaže da za izbor Rukavine nije ključno osobno poznanstvo sa premijerom. Ključni element je lobiranje plinskog lobija pod vodstvom vlasnika PPD-a Pave Vujnovca, ali i bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka, koji su kroz politički brak HDZ-a i HNS-a i osobne financijske interese ‘uvezali’ i kontroliraju ljude iz vrha HDZ-a.
VEZA HEP – PPD
Naime, Vujnovac vodi tvrtku koja je za vrijeme ‘ministriranja’ Vrdoljaka u 4 godine narasla sa 20 milijuna na 6 milijardi kuna prometa. Vrdoljak ima dijete kojem je kum g. Vujnovac, a Sabina Škrtić, bivša desna ruka ministra Vrdoljaka, danas radi u najvišim strukturama PPD-a. Dakle veze između Vujnovca i Vrdoljaka su javne i zbog ‘stabilnosti’ vlasti nitko oko ovih očitih sukoba interesa više ne postavlja pitanje… Iako, ovakvu ‘suradnju’ bi bilo primjerenije nazvati drugim imenom, a ne ‘sukobom interesa’.
Posljedično, PPD postaje sve važniji igrač na ekonomskoj karti RH. PPD posuđuje novac HDZ-u, javno time obznanjujući direktnu vezu sa Milijanom Brkićem i Zoranom Gobcem, ‘logističarima’ HDZ-ovih kampanja. Danas je jasno da je Vrdoljak lagao o pregovorima sa HDZ-om kako bi se predizbornu javnost ‘zaštitilo’ od informacija o vezi Brkića i Vrdoljaka. Poveznica je PPD. PPD danas pregovara o kupnji Petrokemije Kutina. PPD danas gradi terminal za plin u Pločama, direktnu konkurenciju državnom projektu na Krku, čime možda i ponajviše dokazuje svoju moć da kontrolira procese u vrhu vlasti.
Mjesto predsjednika Uprave HEP d.d. je izuzetno bitno za PPD, jer je HEP zadnja prepreka PPD-u da u potpunosti zavlada energetikom u RH, sektorom vrijednim 30 milijardi kuna. Činjenica da PPD želi ući u kupovinu malih distributera plina, te nikako ne želi da na mjesto predsjednika uprave HEP d.d. dođe osoba koja bi predstavljala konkurenciju.
Činjenica je isto da PPD distribuira plin moćnog ruskog Gazproma, koji prodaje i HEP-u. U HEP-u je već u legendu prešla priča o tome kako direktor tvrtke kćeri za kupnju plina pred 20 ljudi naziva direktno Vujnovca i traži preporuke o uvjetima koje HEP treba staviti u javno nadmetanje za nabavu plina. Jedan od tadašnjih članova uprave HEP d.d. nakon što je upoznat sa ovim postupkom zabranio je djelatnicima iz svojih sektora da sudjeluju u postupcima nabave plina, jer sa stavom ‘ne želim da ljudi za koje sam ja odgovoran slijedećih 10 godina provede na ispitivanjima u DORHu ‘. Ironično, bio je u krivu.
Nitko ne istražuje PPD. Jedini koji su pokušali bili su ljudi iz MOST-a, no ipak nedorasli poziciji u kojoj su se našli, svi znamo kako je to završilo…
Dakle, Vujnovac već godinama direktno kontrolira nabavu plina u HEP d.d. ali i u Petrokemiji Kutina u kojoj je Vrdoljak također osigurao da PPD bude dobavljač plina. Time je ‘pokriveno’ 70% tržišta… PPD se u međuvremenu proširio i sad želi osim plina prodavati i električnu energiju, te tako postaje otvoreni i direktni konkurent HEP d.d. Istovremeno, Vujnovac je u poziciji da preko politike kontrolira izbor čelnog čovjeka svojeg protivnka – HEP-a. Kao kad bi u nogometu neki klub mogao kontrolirati tko sudi utakmice najvećem rivalu. Nemoguće. Ili…?
No, odgovorimo na pitanje kako je Rukavina postao kandidat PPDa za ključno mjesto u HEP-u?
ZAŠTO JE RUKAVINA IDEALAN KANDIDAT
Rukavina je u HEP-u poznat po činjenici da se radi o čovjeku čija ambicija je znatno veća od realnih kapaciteta. Savjest mu također nije nikada predstavljala prepreku, bez problema je ‘otkupio’ vikendicu na moru od bivšeg srpskog vlasnika za smiješan dio stvarne vrijednosti. U proteklom je periodu SDP-ove vlasti Rukavina, iako HDZ-ovac, pod patronatom Vrdoljaka postao direktor sektora Proizvodnje, što je samo po sebi apsolutno nezamisliv pothvat. Navodno je i Vesni Pusić sve do nedavno bilo nejasno zobg čega. Možda joj je danas malo jasnije.
Uslugu je odmah trebalo i vratiti. Cilj PPD-a i Vrdoljaka bio je sagraditi nerealno velika elektrana u Osijeku, koja bi kao gorivo koristila ruski plin.
Naravno, usput je malo trebalo zaraditi i na kupnji zemljišta za navedenu elektranu, pa se pod Rukavinom ‘transparentno pregovaralo’ sa vlasnicima zemljišta (među kojima su isti oni za koje je Vrdoljak ‘transparentno’ tražio odgode naplate poreznih dugova) na način da je interna revizija HEP-a ustvrdila kako je potrebno ‘provesti analizu pregovaračkih postupaka o otkupu zemljišta za izgradnju KKE Osijek 500’. Kad ovakvu rečenicu napiše Interna revizija pod kontrolom Rukavine, znači da su se ljudi iz revizije više od Rukavine bojali nečeg drugog (DORH, možda?).
Rukavini ovakvi postupci nisu strani. Interne revizije HEP-a već su ranije utvrđivale da se u projektima pod Rukavininim vodstvom ‘građevinske knjige ne vode, pa se izvedeni radovi ne mogu dovesti u vezu sa cijenama iz troškovnika’. Ili u prijevodu, nije važno što smo ugovorili u projektu, radimo kako hoćemo. Naravno, radi se o projektima velikim više desetaka milijuna kuna.
Posebno je zanimljivo plaćanje 4 milijuna kuna dodatnih radova na projektima koji su dogovoreni po sistemu ‘ključ u ruke’. Znalo se desiti i da nestane dokumentacija javnog nadmetanja, nedostaju garancije izvođača za dobro izvršenje posla, da se izbjegava zakon kod potpisa dodatnih radova na raznim projektima, potpisuju Ugovori nakon što su radovi izvedeni, ugovaraju projektiranja za radove koji nikada neće biti izvedeni… . Rukavina je „pravi, iskusni“ HEP-ov kadar. Šteta da g. Goran Marić nije u natječaju za izbor predsjednika i članove uprave HEP-a naveo ‘iskustvo u muljanju i nezakonitim radnjama’ kao ključan element, time bi izbor Rukavine bio legalistički čist. Muljatora tražili, muljatora dobili.
Za PPD – nove vladare hrvatske energetike, Rukavina je sa svojim psihološkim karakteristikama, iskustvom u HEP-ovim muljažama, vezama u HDZu i radnim elanom upravo idealan predsjednik uprave.
I na kraju, sa svim su ovim činjenicama upoznati i premijer i Martina Dalić i Goran Marić. Tri osobe koje će odlučiti o novom šefu HEP-a.
PPD je oko njih međutim spleo nevjerojatnu mrežu suradnika. Podjarmljivanje javnog dobra od strane korumpiranih lobija i usputno bogaćenje izvršitelja ovih planova poput Rukavine sada zaista ima snagu poremetiti ‘stabilnost’ koalicije ali i samog HDZ-a, te će im biti najlakše prihvatiti povlađivanja stvarnoj moći – novcu i utjecaju PPD-a. Samo da se održi ‘stabilnost’ vlasti. PPD će postavljanjem nestručne uprave trasirati put za potpuno vladanje tržištem.
Svi članovi Vlade RH, a posebno premijeru razmislite što je to izdaja nacionalnih interesa?!
Svima onima koji su se malo pogubili i traže se, želimo im da se i nađu uz jedan bećarac:
U mom selu sija elektrika,
da se moja ne izgubi dika.
Kladili bi se u 6 milijardi kuna da će PPD vrlo skoro poslati značajan suvlasnik HEP-a.
Da, kladili bi se da ih imamo! Kao neki…
Hop
