Osnovne ideje liberalizma i konzervativizma su sljedeće:
LIBERALIZAM | KONZERVATIVIZAM |
Naglasak stavlja na napredak bez ograničenja tradicije | Naglasak stavlja na tradiciju kao temelj napretka |
Sigurnost važnija od slobode | Sloboda važnija od sigurnosti |
Kolektivna odgovornost | Individualna odgovornost |
Svi ljudi su jednaki | Ljudi su različiti i različitosti treba poštovati |
Ideje su univerzalne | Ideje ovise o vremenu i mjestu |
Vrijednosti su iste za sve ljude | Kulture imaju različite vrijednosti |
Osjećaje treba poštivati i po cijenu “masiranja” istine (politička korektnost) | Istina je važnija od osjećaja, ljudi moraju prihvatiti i ono što im smeta |
Svi ljudi imaju ekstenzivna prava bez obzira na odgovornosti | Prava proizlaze iz odgovornosti |
Podržava snažne institucije i prebacivanje odgovornosti na više razine odlučivanja (kolektivizam, globalizam) | Podržava slabe institucije i prebacivanje odgovornosti na niže razine odlučivanja (individualizam, nacionalizam) |
Podržava revolucionarne promjene | Podržava evolucionarne promjene |
Ljudi su u osnovi dobri | Ljudi su moralno nesavršeni |
Osnovna ideja, postavka koja definira liberalizam i konzervativizam jest promjena. Liberalizam podržava promjenu, sve što je novo – točnije, podržava prihvaćanje svega što nije trenutno važeće, jer mnoge liberalne ideje su identične ili usporedive sa idejama i vjerovanjima iz daleke prošlosti. Konzervativizam se opire promjeni važećih društvenih ustanova. Dok konzervativizam hoće prihvatiti nužne promijene, one bi se morale događati na temeljima postojeće kulture i institucija zato što nagle promjene i uvođenje nepoznatih elemenata dovodi do kolapsa društva. Druga razlika je odnos prema čovjeku. Liberalizam čovjeka vidi kao u osnovi razumno i etično biće, dok ga konzervativizam vidi nerazumnim i sebičnim. U ekstremu, liberalizam ljudski razum smatra neupitnom činjenicom dok konzervativizam smatra da razum ima status Boga – većina smatra da postoji, ali ga nitko nikad nije neupitno dokazao. Na etičkoj strani, liberalizam smatra da je čovjek u osnovi dobar i da je zlo aberacija. Konzervativizam smatra da čovjek od samog početka ima kapacitet i za dobro i za zlo, i da je u neprestanom konfliktu. Zbog toga liberali naglasak stavljaju na vanjske, a konzervativci na unutrašnje uzroke ponašanja. Liberali također preferiraju materijalna a konzervativci moralno-ideološka i kulturalna objašnjenja za ljudsko ponašanje. Liberalizam također smatra da su svi ljudi jednaki, dok konzervativizam vjeruje u jednakost prilika, no ne i u jednakost sposobnosti. Posljedično, liberalizam smatra da bi svi trebali imati jednaku ulogu u društvu i vlasti, dok konzervativizam vjeruje da bi svaki pojedinac morao raditi ono za što je sposoban – što bi na kraju stvorilo aristokraciju najsposobnijih, gdje društvo vode oni koji su se dokazali sposobnima za tu ulogu. No čak i tada vođe ne bi smjele imati neograničenu moć zato što moć korumpira, već moraju biti ograničeni izvana i iznutra. Zbog toga konzervativci nastoje što više ograničiti ulogu države u društvu.
U društvenom pogledu, a kao posljedica gore navedenih stavova, liberalizam naglašava ulogu vlasti i države u cilju postizanja jednakosti. Zbog naglaska na izvanjsku kontrolu, liberali ne pridaju veliku važnost unutarnjim sustavima nadzora, poput morala i kulture. Istovremeno, liberali podržavaju izvanjske sustave nadzora – državnu vlast i nadnacionalne institucije. Ne može biti previše države. Sa druge strane, konzervativizam naglašava osobnu odgovornost. Odgovornost za dobrobit osobe ili skupine leži na toj osobi ili skupini. Zbog toga se konzervativci u pravilu opiru socijalnoj državi te nadnacionalnim institucijama – pogotovo međunarodnim integracijama. Preferiraju slabu regulaciju (unutarnjeg) tržišta, i vjeruju da su privatni poduzetnici učinkovitiji od državnog aparata. Liberali podržavaju krupni državni aparat i integraciju u nadnacionalne institucije, dok konzervativci podržavaju osposobljavanje pojedinca za rješavanje problema. Posljedično, liberali u pravilu podržavaju kontrolu unutarnjeg tržišta (socijalizam) dok konzervativci podržavaju nadzor vanjskog tržišta (protekcionizam).
Zbog naglaska na osobnu odgovornost, konzervativni pristup zahtijeva zajedničku kulturu i čvrstu povezanost ljudi u društvu kako bi društvo ispravno funkcioniralo. U to su uključeni i društveni autoriteti, koje treba poštovati, no ne nužno slijepo slušati. Po konzervativizmu, ljudima je potreban osjećaj pripadanja nečemu većem od njih samih, nećemu što će nadživjeti ljudski životni vijek i nadmaštiti postojanje pojedinca, nešto za što se vrijedi žrtvovati. Dok liberali društvo vide kao zasnovano na društvenom ugovoru, konzervativci smatraju da je društvo zasnovano na zajedničkoj povijesti, iskustvima i vjerovanjima. Zbog toga konzervativci multikulturalizam smatraju disfunkcionalnim, jer on onemogućava stvaranje općeprihvaćenih normi. Taj pristup se širi i van dosega države. Konzervativci se opiru vojnom intervencionizmu, nadnacionalnim institucijama i svim vidovima nametanja vlastite volje drugima. Sa druge strane, liberali (uključujući i tzv. “neokonzervativce”, koji su jedna od liberalnih struja) su sasvim spremni svoju volju nametati drugima, bilo kroz nadnacionalne institucije, bilo kroz državnu silu. No to ima i drugu stranu: liberali su často empatičniji, spremniji pomoći drugima, dok su konzervativci spremniji postupiti po principu “oko za oko, zub za zub”, ili jednostavno zanemariti tuđe nevolje.
Općenito, konzervativci su usredotočeni na tradiciju, dok su liberali usredotočeni na ideale – tj., “ono što jest” protiv “onoga što bi moglo biti”. Konzervativizam se u osnovi i razvio kao opozicija liberalnoj sklonosti odbacivanja prošlosti kao bezvrijedne. Oba pristupa mogu problematična; isključiv fokus na tradiciju koči napredak, dok zanemarivanje tradicije i stvarnosti vodi do “napretka” u propast. U tome se razlikuju tradicionalisti, koji odbacuju sve novo, konzervativci koji prihvaćaju napredak no smatraju da treba biti zasnovan na tradiciji, liberali koji prihvaćaju staro no naglašavaju novo te progresivci koji nekritički prihvaćaju sve novo. Zbog usredotočenja na tradiciju, konzervativci se protive istospolnim brakovima, pravu na pobačaj, eutanaziju i sl. Konzervativci smatraju da ljudi u osnovi nisu (isključivo) razumska bića, i da je pogrješno zanemariti ulogu emocija i emocionalnih veza u društvu. Samo društvo i njegove institucije su proizvod tih veza, a ne (samo) racionalnih interesa. Država, kao najveća društvena jedinica, nije proizvod samo interesnih dogovora. Uloga iracionalnih aktera se ne smije zanemariti; štoviše, isključivo oslanjanje na razum vodi u radikalizam koji uništava ono što su generacije stvorile. Liberali vjeruju u urođenu razumnost i dobrotu ljudi. Naglašavanje potencijala ljudskog razuma liberale navodi na korištenje organa vlasti u rješavanju društvenih, političkih i gospodarskih problema. Vjeruju u planirani društveni razvoj, i zbog toga se protive svakoj vrsti neplanskog razvoja – bila riječ o slobodnom tržištu ili o suverenitetu nacionalnih država. Liberali zagovaraju snažan utjecaj vlasti u svrhu ostvarenja idealnog društva. Iracionalne aktere treba ukloniti kako bi se ukonio ili smanjio ljudski iracionalizam, koji nije urođen.
Liberali podržavaju promjene u društvu. Ne priznaju razlike među ljudima, i ljudska prava vide kao naturalna i univerzalna. Zato podržavaju globalizam, multikulturalizam i rodnu ideologiju. Konzervativci poštuju razlike među ljudima, druge i drugačije, i te razlike nastoje vrednovati i očuvati. Smatraju da su ljudska prava konvencionalna i zasnovana u društvu u kojem osoba živi. Upravo u toj razlici je bit neslaganja liberala i konzervativaca u pitanjima poput rodne ideologije, multikulturalizma i globalizma. Dok sami konzervativci često nameću jednoobraznost u nekim pogledima, ključna je razlika što oni to rade na lokalnoj skali i na temelju mjesnih običaja, dok liberali jednoobraznost nameću na globalnoj skali i na temelju univerzalnih ideala. Konzervativci vide državu kao sredstvo zaštite naroda, kulture i tradicije, dok liberali državu vide kao sredstvo ispunjivanja socijalnih ciljeva jednakosti, ravnopravnosti i ljudskih prava. Zbog toga konzervativci državu vide kao vrijednost, a tradiciju kao osnovu društvene kohezije i funkcioniranja društva. Narod, tradicija i kultura ljudima nude neophodan osjećaj pripadnosti nečemu većem od sebe samih, i na taj način se suprotstavljaju urođenoj ljudskoj sebičnosti. Liberali državu vide kao sredstvo ostvarivanja ciljeva, dok tradicija nije vrijedna očuvanja sama po sebi, već isključivo ukoliko služi nekom višem cilju.
Liberali podržavaju globalizam, držeći kako su međunarodna suradnja, slobodna trgovina i nadnacionalne institucije najbolje rješenje za globalne probleme. Vjeruju da nacionalne vlade nemaju niti interesa niti resursa rješavati globalna pitanja. Liberali podržavaju slobodno tržište, i umjesto toga se fokusiraju na poreze i regulaciju unutrašnjeg tržišta. Liberali vjeruju kako radnike treba zaštititi od kapitalista, korupcije i opresije. Konzervativci se opiru globalizmu, slobodnoj trgovini i samovladi nadnacionalnih organizacija. Smatraju da država treba koristiti poreze na uvoz kako bi zaštitila svoje gospodarstvo, te smanjila porezno opterećenje vlastitih građana. To protivljenje svjetskom slobodnom tržištu je dio konzervativnog protivljenja ideologiji globalizma. Konzervativci vjeruju kako pretjerana regulacija upravo vodi korupciji, te smanjuje političke slobode, vodi ka daljnjoj regulaciji i zloupotrebi moći.
Na kraju, pregled nekih specifičnih pitanja:
PITANJE | LIBERALIZAM | KONZERVATIVIZAM |
Pobačaj | Žena ima pravo odlučivati o svom tijelu
Fetus nije ljudsko biće |
Žena nema pravo odlučivati o životu djeteta
Život počinje začećem |
Afirmativna akcija | Pozitivna diskriminacija je potrebna kako bi se osigurala prava određenih manjina | Sve ljude treba tretirati jednako, po njihovoj sposobnosti |
Smrtna kazna | Smrtna kazna je nehumana i riskira ubojstvo nevine osobe. Nije učinkovita u sprječavanju zločina. | Smrtna kazna je prikladna kazna za ubojstvo i sprječava ubojicu od ponavljanja zločina. |
Gospodarstvo | Vlada mora zaštititi građane od krupnog kapitala. Odgovornost vlade je regulacija tržišta. Osnova gospodarstva su velike državne i privatne tvrtke. | Vlada je neučinkovita u reguliranju gospodarstva; ne smije se dozvoliti koncentracija moći. Slobodno tržište i privatno poduzetništvo su pokretač gospodarskog razvoja. Osnova gospodarstva su mali poduzetnici. |
Istraživanje embrionalnih matičnih stanica | Zametak nije čovjek, i vlada mora podržati istraživanja embrionalnih matičnih stanica, koje imaju veliki potencijal u liječenju bolesti. | Zametak je čovjek, i treba podržati isključivo istraživanja koja koriste matične stanice pupkovine i odraslih osoba. Embrionalne matične stanice nikad nisu bile iskorištene za liječenje, pa je takvo istraživanje ne samo neetično već i beskorisno. |
Energija | Treba se usredotočiti na istraživanje obnovljivih izvora energije. Država treba nadzirati plinsku i električnu industriju. | Fosilna goriva i nuklearna energija su dostupna i učinkovita rješenja. Obnovljivi izvori nikada neće proizvesti dovoljno energije. |
Eutanazija | Osoba ima pravo na dostojanstvenu smrt. Teško bolesna osoba mora moći odabrati samoubojstvo u svrhu izbjegavanja patnje. | Eutanazija je nemoralna i neetična. Legalizacija eutanazije može dovesti do eutanazije nekritičnih pacijenata. |
Klimatske promjene | Globalne klimatske promjene su uzrokovane emisijama ugljičnog dioksida. | Znanost nije dokazala da ljudske emisije ugljičnog dioksida uzrokuju globane klimatske promjene. |
Nošenje oružja | Oružje je opasno i nošenje oružja povećava nesigurnost. Vatreno oružje povećava vjerojatnost ubojstva i masovnog ubojstva. | Nošenje oružja povećava sigurnost građana. Nadzor oružja ne sprječava kriminalce da nabave vatreno oružje. |
Zdravstveni sustav | Svi ljudi imaju pravo na zdravstvenu skrb. | Osobno zdravlje je odgovornost pojedinca, i vlada ne bi smjela nagrađivati neodgovornost. |
Domovinska sigurnost | Profiliranje putnika za posebne provjere je uvrjeđujuće i rasistički. | Profiliranje putnika za posebne provjere je učinkovito u poboljšanju sigurnosti. |
Imigracija | Država mora prihvatiti sve imigrante, bez obzira na legalnost ulaska, porijeklo i pozadinu. Imigranti moraju imati ista prava kao građani. | Država ima pravo birati koje će imigrante prihvatiti, te spriječiti ulazak beskorisnih, opasnih ili štetnih elemenata. |
Privatno vlasništvo | Država ima pravo zaplijeniti privatno vlasništvo uz kompenzaciju | Država mora poštovati legalno stečeno privatno vlasništvo bez iznimke |
Religija | Crkva i društvo trebaju biti odvojeni. Svećenici ne smiju komentirati politička zbivanja. Bog i religija nemaju mjesto u javnim prostorima i ustanovama. | Crkva je dio društva i kao takva ima pravo i dužnost upozoravati na probleme u društvu. Sloboda ispovijesti ne znači da se treba negirati kršćansko naslijeđe i ukloniti religijske simbole iz javnih građevina. |
Istospolni brakovi | Brak je zajednica ljudi koji se međusobno vole, bez iznimki. Treba podržavati istospolne brakove. Svi imaju pravo na brak, bez obzira na seksualnu orjentaciju. | Brak je zajednica muškarca i žene u svrhu pravilnog odgoja djece. Brak kao istospolna zajednica se protivi povijesnoj svrsi braka i tradicijskom naslijeđu. |
Socijalna sigurnost | Socijalna sigurnost osigurava sigurnosnu mrežu za socijalno ugrožene, i mora biti održana. | Pojedinci su odgovorni za vlastitu sigurnost. Dobrovoljna pomoć potrebitima je pohvalna, no država ne bi smjela prisiljavati ljude na pomaganje. Ljude se treba poticati da postanu samostalni. Socijalna sigurnost treba biti ograničena samo na one uistinu nesposobne za samostalan život i koji nemaju obitelj da brine za njih. |
Porezi | Viši porezi su neophodni kako bi se ispravile nejednakosti u društvu. Krupna vlast je potrebna kako bi se osigurala društvena jednakost. | Niži porezi i manja vlast će popraviti životne uvjete za sve. Niži porezi potiču ljude na rad, ulaganje i poduzetništvo. Prevelika uloga vlasti promiče zavisnost i nerad. |
Ujedinjeni narodi | Ujedinjeni narodi promiču ljudska prava. Države se ne bi smjele ponašati kao nezavisni subjekti, već kao članice svjetske zajednice. Dobrobit države je manje važna od dobrobiti čovječanstva u cjelini. | Ujedinjeni narodi su se pokazali nesposobnima u promicanju svjetske sigurnosti, mira i napretka. Suverene države su znatno sposobniji akteri od nadnacionalnih organizacija. Dobrobit nacionalnih država vodi ka dobrobiti čovječanstva. |
Odgoj djece | U odgoju treba sudjelovati država „od kolijevke do groba“ | Odgoj djece je odgovornost obitelji |
Društvo | Društvo se sastoji od međusobno suprotstavljenih skupina | Društvo se sastoji od pojedinaca |
Kriminal | Društvo je odgovorno za pojedinca. Ljudi su po prirodi dobri i kriminal je aberacija. Društvo se mora mijenjati kako bi se uklonilo zlo. Čak i teroriste treba razumjeti. | Pojedinci su odgovorni za svoje postupke. Kriminal treba kazniti. Treba se boriti protiv zla. |
Vlast | Opsežniji organi vlasti su poželjni kako bi se postiglo pravednije društvo, čak i po cijenu slobode. Vlast je centralizirana, i utječe na sve segmente društva. | Vlast i regulacija moraju biti svedena na neophodne stavke kako bi se osigurala sloboda i razvoj. Vlast je decentralizirana, i ograničenih ovlasti. |
Vlasništvo | Bogatstvo je loše i nepošteno. Bogatstvo promiče klasne sukobe. | Pravedno stečeno bogatstvo je dobro. Poduzetništvo omogućava dobar život svima. |
Ravnopravnost | Treba postići ravnopravnost ishoda. Pomoći manje sposobnima ili manje sretnima kroz kvote, pozitivnu diskriminaciju i sl. | Treba postići ravnopravnost prilika. Ishodi će se razlikovati ovisno o osobnoj sposobnosti. |
Sudstvo | Sudstvo u službi socijalnog aktivizma; sudske presude služe primicanju liberalnih vrijednosti | Sudstvo ograničeno strogim praćenjem zakona i Ustava |
Moral | Morali relativizam. Toleriranje svih vrijednosti, vjerovanja i načina života, osim onih čije vrijednosti liberali smatraju netolerantnima. Istina je relativna. | Moralni apsolutizam. Apsolutni standardi dobra i zla, dobro i zlo se ne mijenjaju ovisno o mjestu i vremenu. Aposlutna istina. Suprotstavljanje zlu je moralna dužnost. |
Sloboda govora | Slobodu govora treba ograničiti kako se ne bi uvrijedilo ljude. Istina nije dozvoljena ukoliko vrijeđa. | Sloboda govora je apsolutna, čak ukoliko i vrijeđa. Ljudi imaju pravo protestirati protiv onoga što ih vrijeđa, ali nemaju pravo drugima zabraniti slobodu govora. |
Mir i sigurnost | Mir kroz suradnju, kompromis, globalne institucije i izbjegavanje sukoba | Mir kroz vojnu i sigurnosnu spremnost. |
Kulture | Sve kulture su jednako vrijedne, bez obzira na njihove vrijednosti | Zapadna kultura je vrjednija od većine drugih zbog svojih vrijednosti demokracije, slobode i samoodređenja. Nacija treba štititi svoju kulturu od stranih utjecaja. |
Naglašena prava | Građanska prava, privatnost, sigurnost, sekularizam, seksualna prava | Sloboda, obiteljska prava, vlasništvo, religijska prava, samoobrana, pravo na život |
Redistributivna politika | Država je dužna preraspodjeliti bogatstvo i izjednačiti ishode osobnih odluka | Država nema pravo otimati vlasništvo pojedinca |
Spašavanje poduzeća | Treba spasiti poduzeća i pojedince koji propadaju | Poduzeća i vlasnici su odgovorni za svoju sreću. Država nema dužnost sanirati njihove loše odluke. |
Osnovna prava | Prava dolaze od vlasti | Prava dolaze od Boga |
Mediji | Vlast treba regulirati medije kako bi srpiječila zloupotrebu | Mediji trebaju biti slobodni i neovisni, bez regulacije |
Islam | Islam je religija mira. Zapad treba prihvatiti islam | Islam nije kompatibilan sa zapadnom civilizacijom, koja je izgrađena na kršćanstvu |
Gornja tablica daje pregled po tipičnim, zapadnim definicijama liberalizma i konzervativizma. U Hrvatskoj, “liberali” – SDP – u pravilu podržavaju privatizaciju, dok mnogi konzervativci podržavaju javno zdravstvo, javno obrazovanje i javne medije. U pravilu se i liberali i konzervativci protive smrtnoj kazni. Sa navedenim iznimkama, gornja tablica je primjenjiva i za Hrvatsku.
Danas se dogodio raspad koherentnih ideologija. Postavke ideologije ne izvode se iz osnovnih principa već se biraju sa menija. Posljedica toga je miješanje principa liberalizma i konzervativizma, u nekoherentne ideologije progresivizma, neoliberalizma i neokonzervativizma. Općenito, suvremeni liberalizam prihvaća socijalne postavke klasičnog liberalizma a odbacuje one ekonomske; suvremeni konzervativizam (neokonzervativizam) prihvaća ekonomske postavke klasičnog liberalizma, a odbacuje one socijalne. Tako današnji liberali vjeruju da ljudi imaju pravo vršiti bilo kakvu seksualnu aktivnost u privatnosti vlastite sobe, no nemaju pravo na slobodno iznajmljivanje te iste sobe – konzervativci vjeruju u suprotno, da su neki seksualni čini neprihvatljivi, no da pojedinac ima pravo iznajmiti svoju sobu komu i kada hoće, bez intervencije vlasti. Liberali vjeruju da nemaju svi pravo napraviti zastavu, a konzervativci vjeruju da nitko nema pravo sa zastavom raditi što hoće. Liberali vjeruju u ograničenje slobodne trgovine, a (neo)konzervativci vjeruju u neograničenu moć tržišta.
U suvremenom liberalizmu, prava prava i privilegije pojedinca proizlaze iz skupina kojima pojedinac pripada. Crnački ponos je hvaljen; bjelački ponos je rasizam. Današnja ljevica podržava gospodarski protekcionizam, iako je protekcionizam – etnički, kulturni, gospodarski itd. – povijesno bio jedan od vidova konzervativizma. Tradicionalni liberalizam Johna Lockea zagovara ograničenu vlast koja štiti prava stanovnika države, tj. pravo na privatno vlasništvo, slobodu, život i sigurnost – iste one postavke koje zagovara suvremeni konzervativizam. Klasični francuski liberalizam se temeljio na zaštiti pojedinca od tiranije vlasti. Klasični liberalizam, kako naziv kaže, se temelji na oslobađanju pojedinca od opresije, i zbog toga zagovara ograničavanje vlasti, budući vlast ima tendenciju gušenja ljudskih prava. Tu se opet vidi paralela sa suvremenim konzervativizmom, koji se protivi snažnoj centralnoj vlasti, posebno onoj nadnacionalnih integracija, zato što u centralizaciji vlasti vidi opasnost po demokraciju, slobodu i ljudska prava. Suvremeni konzervativizam, poput klasičnog liberalizma, smatra da je snažna centralna vlast prijetnja osobnim slobodama. Tek u 19. stoljeću se liberalizam okreće ka korištenju vlasti u ostvarivanju svojih ciljeva, smatrajući da vlast koju nadziru ljudi mora regulirati snažne institucije. Sa druge strane, klasični konzervativizam se protivi mijenjanju tradicionalnih institucija vlasti i odbacivanju prošlosti kao vrijedne poštivanja. No poput klasičnog liberalizma, klasični Burkeovski konzervativizam se također zalaže za ograničavanje moći institucija vlasti. Zasniva se na pravdi, racionalnoj upravi, poštivanju vjere i otporu samovladi. Protivi se revolucijama kao sredstvu provođenja promjena zbog štete koje nanose društvu.
Općenito, a kako je rekao i Platon, liberalizam i konzervativizam su jedno drugome neophodni. Ukoliko jedna ideologija nadvlada sve druge, ona neizbježno vodi u tiraniju, bez obzira koliko na papiru bila humana. (To se može vidjeti iz ideologija fašizma i komunizma, koje su počele iz možda suprotnih ideja, ali su dovele do sličnih rezultata, nap. aut.) Platon je također smatrao da neograničena sloboda i jednakost korumpiraju kao i neograničena akumulacija bogatstva. Zbog toga Platon smatra da idealna vlast spaja oblike demokracije, oligarhije, timokracije i aristokracije, pri čemu bi oligarhija i aristokracija bile vlast mudrih i obrazovanih, a ne vlast bogatih. Tomu bi se dala dodati i druga izreka nepoznatog autora, koja možda previše pojednostavljuje sve do sada navedeno: nitko tko ima srce ne može izbjeći postati liberal, nitko tko ima mozak ne može izbjeći postati konzervativac. No u stvarnosti, obje ideologije su sklop osjećajnih i razumskih čimbenika; razlika je samo u razmjernom naglasku.
Toni Šušnjar