PIŠE: NENAD VLAHOVIĆ, mr.iur.
PREDSJEDNIK NACIONALNOG VIJEĆA SRBA U
REPUBLICI HRVATSKOJ
O SRPSKIM ULTIMATIVNIM ZAHTJEVIMA HRVATSKOJ VLADI
Ranije predviđene tvrdnje, nakon proslave jednog srpskog Badnjaka, se u cijelosti obistinjuju.
Tada sam rekao da je račun koji Pupovac ispostavlja Plenkoviću tek početak teškog razdoblja u postupku reketiranja hrvatske Vlade i države.
Najnoviji zahtjev naizgled je teži i tvrđi od svih dosadašnjih, no pitanje je što se uopće krije iza ovih zahtjeva. Samo su moguća dva rješenja: ispuniti milijunsk a traženja ili izvanredni izbori.
- OSNIVANJE VIJEĆA OPĆINA, značilo bi osnivanje nove jedinice lokalne samouprave- županije, koja bi imala u cijelosti pravni status kao današnje županije. To bi zadiralo u novu reorganizaciju Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije.
Osnovna namjera i cilj je stvoriti etnički čisti prostor, a eventualni uspijeh vodio bi Hrvatsku u nesagledive posljedice.
- DALI JE POLOŽAJ SRBA, unazad 15 godina unaprijeđen ili je nazadovaoto bi jedino bio rezultat rada srpskih vođa u Hrvatskoj na čelu s SDSS i njegovim odgovornim osobama Stanimirovićem i Pupovcem.
Činjenično od 2005.-2016.godine osobito za vrijeme Sanaderove vlade, cvjetala je idila u srpsko-hrvatskim odnosima i nitko se na ništa nije žalio.
- SRPSKO NARODNO VIJEĆE, već je sada izmjenom i dopunom Ustavnog zakona od 18.06.2010.godine člankom 4. Točka 8. Ozakonjeno, cit.: „Srpsko narodno vijeće djeluje kao Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine za područje cijele Hrvatske i ima pravnu osobnost“.
Udruga je dakle ustavna kategorija, što je pravni presedan nezabilježen u bližoj i daljnjoj međunarodnoj povijesti. Ovdje je neku posebnu samoupravu za SNV neutemeljeno zahtjevati kad je to ionako u ponašanju već samouprava s 50 i više milijuna u svom buđetu.
- OBNOVA I INFRASTRUKTURE, te rješavanje statusno – pravno-socijalnog položaja Srba u Hrvatskoj,
- Elektrifikacija sela, osiguranje nesmetanog povratka izbjeglica, pravo na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, stambeno zbrinjavanje onih koji su izgubili stanarsko pravo,
- Utvrđivanje sudbine nestalih, suđenje za ratne zločine, sudbina nestalih nakon završne ratne operacije, politika zapošljavanja članova srpske zajednice, dvojezični natpisi, registar srpskih škola i prestanak osporavanja stradanja Srba u NDH te niz drugih pitanja.
Temeljno pitanje voždu Srba i ostalima je što ste radili 20 godina da je gotovo 80% problema nerješeno, kuda su utrošena milijunska sredstva iz Proračuna RH i drugih izvora. Zaista je krajnje vrijeme da se napokon podnese račun hrvatskoj i srpskoj javnosti, a jedino vidljivi rezultat je smanjenje srpske populacije ispod 4% s tendencijom daljnjeg pada. Pa što smo to onda u biti uopće radili?
Od 2012.godine i ranije pisac ovog teksta iznosio je cit.: „ Obnova je u tragovima i nije uspjela, nema elektrifikacije ni infrastrukture….“, sud u Osijeku i u Pakracu kaznio je pisca ovog teksta za istinu, a što vi sada sami naširoko potvrđujete.
Zaista odgovaram za verbalni delikt s kojim mora biti upoznata međunarodna pravna zajednica.
- SRPSKO NARODNO VIJEĆE I ZAJEDNIČKO VIJEĆE OPĆINA, već imaju pravni status i suvišan je imperativni zahtjev da se nešto mora imati sukladno međunarodnom pravu. Ovdje se radi samo o milijunskim iznosima koji bi završili na način kao i mnogi do sada. Zajedničko vijeće općina potrebno je odmah raspustiti, a postojeće općine na istoku Hrvatske neka iz svojih sredstava financiraju zajedničke potrebe ako ih imaju.
Podjela Republike Hrvatske nije moguća, niti nikako opravdana, a ona se ne temelji na činjeničnom stanju iz daljnje i bliže prošlosti ( a što onda sa Česima u daruvaru i okolici, s Talijanima u Istri ?). Otvorili bi pandorinu kutiju koju nikada više nitko zatvorio nebi. Nesmije se dozvoliti čerupanje Hrvatske od istoka do Istre, a sve ovo je dobro smišljeno u već poznatoj kuhinji i imalo bi nesagledive dalekosežne posljedice.
ERDUTSKI SPORAZUM, potpisan je 12.11.1995. godine u Erdutu po predstavnicima hrvatske, srpske i međunarodne zajednice ( Petera Galbraitha i Thorvalda Stoltenberga). Sporazumom je pokrenut proces mirne reiintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Hrvatske. Omogućena je uspostava prijelazne uprave do konačne integracije. Utvrđeno je da prijelazna uprava djeluje 1 godinu uz mogućnost produljenja za još jednogodišnji mandat. Prijelazna uprava regulirana je Rezolucijom 1037 Vijeća sigurnosti UN od 15.01.1996. Vijeće sigurnosti donijelo je 19.12.1997. Rezoluciju 1145 , kojom daje potporu završetku mandata UNTAES-a , a 15.01.1998. završila je misija UNTAES-a i mirna reintegracija.
Bitno i osnovno , navedenim datumom formalno i pravno odredbe sporazuma nemaju nikakvu pravnu snagu, a on je u određenom vremenu i prostoru stvorio mogućnost realizacije mirne reintegracije.
Što u biti hoće predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj, a to je već dobro oprobani način koji uspijeva , a kojiko će to stajati Proračun i porezne obveznike nemoguće je predvidjeti. Sve će odlučiti tri najskuplje ruke u Saboru ili izvanredni izbori.
Rješenje je ukinuti Ustavni zakon, donijeti jedninstveni zakon o izborima i otvoriti sasvim nove demokratske procese.
Hrvatska konačno mora biti samostalna i suverena država, a što za sada zasigurno nije. Može li to prijelomno biti ili ne biti učiniti ovaj Sabor i Vlada , mislim da ne može – sve se otelo jako daleko i duboko.
