Ana Brnabić posjeduje stan u Beogradu s potkrovljem površine od 327 kvadrata, u koju je nedavno uselila svoju novu lezbu, s kojom redovito posjećuje predstave Jugoslavenskog dramskog kazališta u Beogradu. Svojoj novoj djevojci “Ono” Ana izigrava momka, budući se osjeća mušakrcem u tijelu žene. “Ono” Ana ima vrlo bogatu imovinsku kartu, jer pored prostrane i ogromne kuće, ima još i garažu od 19 kvadrata, te staru i trošnu kuću na otoku Krku u Hrvatskoj od 30 kvadrata. U njenoj imovinskoj karti još stoji kako vozi džip marke “Toyota RAV 4”, kupljen 2010. godine, te kako iz sebe ima iznimno značajne poveznice s tvrtkama i poslovnim lobijem u velikoj Britaniji i SAD-u.
Očito, nije ju progurao u orkanske visove i lansirao u najvišu orbitu srbijanske politike poslovično jak srbijanski politički gay lobi, nego i vanjski politički čimbenici imaju upliva u njezinom iznenadnom političkom usponu u Srbiji. Nakon svršetka Pete Beogradske gimnazije i okončanja master studija na Sveučilištu Hall u Velikoj Britaniji, srbijanska premijerka je punih deset godina radila u američkim konzultantskim frimama u Srbiji, poglavito na ostvarenju projekata američke agencije za međunarodni razvoj, poznatije pod kraticom USAID.
Očevidno je kako ona ima leđa u vjetar izvana, kao osoba koja je dugi niz godina bila poslovnim vezama u neposrednom kontaktu s Amerikancima i Britancima, te je to zalog njezine sadašnje pozicije. Koliko Vučić kao izvorni rusofil od ranih devedesetih štiti nju pred nepatvorenim srpskim ultranacionalistima, toliko ona kao anglofil pokriva njegove gafove pred zapadnom diplomacijom.
Oboje, barem za sada vežu niti uzajamnih interesa, premda je neizvjesno prognozirati hoće li tako uspostavljen mehanizam opstati na dulje staze. No, do sada oni funkcioniraju kao nerazdvojni tandem jedinstvene paklene naranče srbijanske politike velikodržavlja. Gdje Vučić baci pogled okom, tu Ana Brnabić odmah krene skokom uvis. Obratno je nezamislivo, jer ipak zna se tko u njihovom neravnopravnom odnosu zalijeva fikus, pogotovo tko je kome ikebana na političkoj pozornici Srbije. Otkako je lani ukazom srpskoga diktatora Aleksandra Vučića postala dvorska maskota srbijanskoga zloglasnog režima, Ana Brnabić se u nekoliko navrata podtrudila prevazići i najoptimističkija očekivanja njenoga poslodavca Vučića.
Kao najzagriženija velikosrpska narikača je javno proklinjala sud u Haagu što je “Šešelju ukrao 12 godina života, koje mu više nitko ne može vratiti i nadoknaditi,” nijekala je srpske ratne zločine, osobito genocidne srpske ratne zločine u Vukovaru i Srebrenici, kao najopasniji stršljen znala se okomiti na skupinu neovisnih istraživačkih novinara u Srbiji, koji se bave temama korupcije i kriminala vladajuće klike u Srbiji.
Ipak, vrhunac bezobrazluka i drskosti je javno manifestirala otvorenom javnom potporom teškome lažljivcu i kradljivcu, ministru vojnom Aleksandru Vulinu. Srbiju je mjesecima potresala afera oko Vulinova prikrivanja porijekla novca u vrijednosti od 200 000 eura kojim je kupio velebnu vilu u općini Zvezdara u široj zoni od centra Beograda. Vulin se služio repertoarom svojih uobičajenih lovačkih priča, kako mu je novac posudila ženina tetka iz Kanade. Dakako, nikakvim pismenim dokazom nije potkrijepio bujnu maštu. Kad mu je zagustilo, aktivirala se u slučaj agencija za suzbijanje korupcije, te skandal dospio gotovo do skupštinske rasprave, Ana Brnabić je sve u ime zaštite lopova i lažova Aleksandra Vulina presjekla kao njegov vjerni anđeo čuvar riječima: ” Ne znam što sve može da nanese štetu Vladi. Čujem i osnovane i neosnovane optužbe. Sve može da nanese štetu Vladi, ali se ne obazirem na to. Sve mi je jedno, najiskrenije, sve mi je jedno. Neka nanosi štetu Vladi, na kraju krajeva, građani Srbije će odlučiti o tome da li smo imali rezultat ili nismo.”
Kad bi u bilo kojoj civiliziranoj državi na svijetu osoba na čelu Vlade branila i veličala kriminal, riječima kako je se to ne tiče, štoviše, od srca tako što podupire, cijela takva Vlada bi netom pala i parlamentarne klupe zamijenila tvrdim zatvorskim ćelijama, sadeći usput krumpir, ciklu i mrkvu u sklopu društveno korisnoga rada i preodgoja ličnosti. Nezamislivo je očekivati takvu vrstu resocijalizacije Ane Brnabić, kao i jednoga od njezinih političkih favorita Aleksandra Vulina, kad su odavno i duboko ogrezli i lopovluku i lažima.
Osobe poput Ane Brnabić ne pogađaju ni pravi cunami valovi na društvenim mrežema glede njezine kompletne društvene kompromitacije, kako na privatnom, tako i na političkom planu. Kad Ana Brnabić ima poplatu na obrazima, samo joj najbolji postolari mogu čestitati na čvrstini neprobojnoga oklopa besramne duše, koja nema ni trunke društvenoga morala u bilo kojem vidu. Usijali su se i news portali nebuloznim i nakaznim izjavama Ane Brnabić, ali ona nije reagirala ni na slijedeči podrugljivi i posdsmiješljivi izazov jednoga čitatelja i tematskoga diskutanta portala Večernjega lista. Izvjesni čitatelj potpisan šifrom “Tituš” našalio se na račun Ane Brnabić na grub i vulgaran način, ali ne sasvim neprimjeren budući da je ona osoba koja morala nema. I slijedeća poruka “Tituša” je i upućena na razini inteligencije Ane Brnabić, kako bi ona to na najprostiji način razumjela. Stanoviti “Tituš” ovako joj javno otpisuje: ” Curo, je si li za udaju, nudim svojih 190 cm visine, 110 kg mase, alatka od pristojnih 18cm i fi 10, sve stavljeno u kojih pedesetak godina! Javi se na šifru Tituš!” Dakako, fikus koji kopira glavnu muškatlu, nije odgovorio na Titušovu neslanu šalu. Tko zna, možda se zaljubila u međuvremenu u Vulinovu tetku iz Kanade, kad njega već tako brani i zubima i noktima. Prije će sadašnju djevojku koju vodi u kazalište, prevariti s nekom novom lezbom, nego s Titušom, koji je ionako tjerao sprdnju s Ono Anom, čija je politička karijera, pa još i s intimnom pozadinom već po sebi sprdačina na stotinu načina. Prije bi taj šaljivi “Tituš” ako kojim slučajem igra u slobodno vrijeme golf, pronašao golf rupicu na golf terenima nego kod Ane Brnabić, jer nju ne zanima njegova alatka. Tapacirala se ona od straga, ništa tanjim cementom kao onim na popločanim obrazima, uživjela se u ulogu muškarca u tijelu žene, pa je “Tituš” ne bi impresionirao i dopelao joj se do srca ni ako bi izveo primjerice šampionski Bungee skok i napravio u zraku svjetski let za ocjenu pet.
Anina sadašnja ljubavnica može strijepiti da je kojim slučajem srbijanska premijerka ne prevari s nekom ljubavnicom, a ne ljubavnikom, tako da je “Tituš” postavio ljubavni oglas na pogrešnu adresu. Ana Brnabić prati ljubavne oglase samo one ljudske fele u koju sama spada, kao primjerice naručeni politički marketing i inačicu njezine romansirane poslovne karijere, opisane u pročelju ovoga teksta, a koja je u velikome formatu izašla u ilustriranome tjedniku Gloria, što se bavi životima srpskoga jet – seta. Časopis uređuje i vodi lezbejsko pederski tandem, stara i ocvala lezba Duška Jovanić i depilirani peder Aleksandar Đuričić, kojega povremeno u njegovoj glavnoj uredničkoj ulozi mijenja Boris Jakić, ako stigne i ne poklope mu se novinarski termini sa njegovim stalnim terminom u sali za solarij. Ostarjela lezba Duška Jovanić je bila djevojka još starije veteranke lezbo pokreta u Srbiji, modnom kreatoricom Vericom Rakočević, čija je rodica Elena Mijatović razvedena supruga nogometaša Predraga Mijatovića.Ljudi takvoga profila su prirodna sredina, žabokrečina i mulj Ane Brnabić. Nije bez razloga rečeno, jedna je i neponovljiva ljudska zabluda i obmana po imenu Brnabić Ana.
HOP
