Engleske ekspedicije pod vodstvom Waltera Raleigha i Richarda Grenvilea u potrazi za blagom i legendarnom srebrnom šalicom na otočju Cape Hatteras spalili indijanske naseobine, ali i otok hrvatskih iseljenika Croatoan
Na početku 16. stoljeća Amerika je još uvijek bila Novi Svijet. Španjolska u potrazi za zlatom, srebrom, biberom i drugim začinima i sa svojom iskusnom pomorskom flotom krstarila je vodama Novoga Svijeta i kolonizirala južne u jugozapadne dijelove Amerike. Istovremeno, Engleska, sa svojim lakim jedrenjacima, s istim ciljem, krstarila je vodama uz atlantske obale Novoga Svijeta. U to vrijeme pročulo se da engleska kraljica Elizabeth nije mogla smisliti Španjolsku i njezine izlete u Novi Svijet u potrazi za draguljima i da je bila smrtno zaljubljena u biserje. Iz dana u dan ova opsesija za biserjem postala je mit. Iz mita postala je i potreba za ekspedicijama u potrazi za biserjem za kraljicu. Na inicijativu avanuriste, pjesnika i izumitelja Waltera Raleigha, miljenika engleske kraljice Elizabete, a pod zapovjedništvom Raleighovih kapetana Philipa Amadasa i Arthura Barlowa, 27. travnja 1584. godine krenula je prva ekspedicija na jednom brodu s 32 člana posade u Novu Zemlju. Predvodio ih je iskusni portugalski vodič Simon Fernandez, a 4. srpnja 1584. posada se iskrcala na istočnim obalama pješčanih otoka Novoga Svijeta na kojima je rasla gorostasna cedrovina ( cedar ) i izuzetno jestivo grožđe. Iz ovog prvog kontakta kolonista s američkim tlom zapisan je susret s državom indijanskog plemena Secotan. Iz toga plemena kolonisti su poveli sa sobom natrag u Englesku pismenog Indijanca po imenu Manteo, koji je živio u jednom selu na otoku Croatoan na izbočenom otočju Cape Hatteras prema Atlantiku, koji je razumio ebgleski i koji je bio prevoditelj između Indijanaca i Engleza. Nakon povratka ekspedicijske flote u Englesku Walter Raleigh je napunio kraljičie uši novostima o Indijancima koji se kite samo zlatom i o vrtu ljepšem od raja. U prisustvu kraljice dao je pronađenoj koloniji ime Virginia u počast kraljici, koja je, tako se pripovijedalo, još uvijek bila djevica. Kraljica Elizabeth, čuvši sve ove superlativne novosti, odlikovala je Raleigha viteškim odličjem i naredila i drugu ekspediciju.
U drugoj ekspediciji pod sedmogodišnjim ugovorom između Sir Raleigha i kraljice o stvaranju nove kolonije u Novom Svijetu, Sir Raleigh je poslao Amadasa i Barlowa, te Ralpha Lane, kao drugog u komandi, na novu ekspediciju 9. travnja 1585. godine. Sedam brodova s 500 ljudi i žena isplovilo je iz Engleske pod nadzorom Sir Richarda Grenvilea. Krajem srpnja posada je stigla do Cape Hatteras, izbočenog pješčanog otočja naspram Atlantika. Ovaj put u posadi je bio i kraljičin dvorski slikar i crtač John White. Indijanci su pohrlili s dobrodošlicom na brodovlje. Kolonisti su iščekivali Indijance iskićene zlatnim nakiom, a Indijanci su očekivali ugledati i koloniste okićene zlatnim nakitom. Na čuđenje i jednih i drugih, nakita nije bilo ni na jednoj, ni na drugoj strani. Prema usmenoj i pismenoj legendi, Indijanci su na jednom brodu zapazili jednu srebrnu šalicu i odnijeli je sa sobom, a da to nitko od kolonista nije primijetio. Tek kasnije, kada su kolonisti na tom brodu primijetili nestanak srebrne šalice, Ananias i jedanaest članova posade krenulo je u potragu za srebrnom šalicom. U potrazi za srebrnom šalicom kolonizatori su spalili indijanske improvizirane kuće i njihove usjeve na pješčanom otočju Cape Hatteras. Među ovim otocima nalazio se i otok Croatoan i istoimeno indijansko pleme iz kojega je podrijetlom bio i prevoditelj Manteo. Vrativši se na brodovlje bez srebrne šalice, kolonisti odlučiše zaposjesti otok Roanoke i obalu novoimenovane kolonije Virginia. Što su zamislili, to su i uradili. Iz tih prvih susreta s američkim Indijancima John White je narisao bogatu riznicu biljnog i životinjskog carstva i vrlo detaljne crteže Indijanaca i Indijanki, s kojima se bio sprijateljio.
Oko mjesec i pol dana kasnije, Sir Rishard Grenvile, glavni zapovjednik druge ekspedicije, vratio se sa Johnom White u Englesku po hranu i druge namirnice. Potpunu komandu engleske flote u Novom Svijetu preuzeo je Ralph Lane. Podijelivši ljude u dvije grupe, uputiše se u istraživanja. Njegova grupa od 40 ljudi s dva psa krenuše uzvodno rijekom Roanoke u potrazi za zlatom i bakrom u indijanskim rudnicima koje su svojevremeno spominjali kolonizatori iz prve ekspedicije. Vratiše se praznih ruku. Druga grupa krenu na jug u zaljev Chesapeake. Nakon provedene zime u tom kraju, vratiše se s vijestima da je Virginia vrlo plodna zemlja i da je tamo indijanski narod miroljubiv. Usput sretoše Wingina, “kralja” – poglavicu indijanskog plemena Secotan sa otoka Roanoke koji im je ispovijedao da postoji mjesto u kojem ima i bakra i biserja. No, do tada nitko nije znao lokaciju toga mjesta. Oko 110 milja dalje u unutrašnjosti, Menatonon, “kralj” – poglavica jednog drugog indijanskog plemena Choanokes, potvrdio je Ralphu Lane postojanje toga mjesta, ali se do njega moglo doći “putujući tri dana kanoima i četiri dana kopnom.” Čak je poklonio Ralphu i nekoliko ogrlica od crnog biserja. Prema legendi, poglavica Menatonon bio je bogalj, ali prepreden i istovremeno neprijateljski raspoložen prema plemenu Secotan. Ispričao je kolonistima kako Indijanci iz plemena Secotan planiraju s drugim Indijancima pobiti kolonizatore.
Vrativši se za Uskrs praznih ruku s aistraživanja za zlatom, bakrom i biserjem, kolonisti su doznali da se Sir Richard Grenvile još uvijek nije bio vratio iz Engleske. U međuvremenu poglavica Wingina odveo je svoje pleme s otoka Roanoke u unutrašnjost na kopno. Nastala je glad. Lane je krivio Wingina i njegovo pleme Secotan za svu nesreću. Jedne noći Ralph Lane i članovi njegove posade ubili su poglavicu Wingina i zapalili indijanske šatore. U velikom nevremenu koje je nastalo na Atlantiku, u zaljev je uplovila flota Sir Francisa Drakea. čuvenog engleskog moreplovca. Ovaj “morski vuk” vraćao se iz bojeva sa Španjolcima na Floridi i zaustavio se na otoku Roanoke da vidi kako napreduje nova kolonija. Petnaest članova pomorske posade iz druge ekspedicije ostalo je na pješčanim otocima Cape Hattera. Svi preostali napustili su Novi Svijet i uputili se natrag u Englesku.
Dragan Ilić
HOP