Obišli smo spomenik Miroslavu Perisu, pilotu hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji je ubijen na Banovini. Zapušten. Na Dan Državnosti nitko se nije sjetio Perisa već godinama. Vijenac mu jedini nose branitelji iz Gvozda. Ove godine Pero Mutić i Mario Golub. Ministarstvo obrane i branitelja nisu godinama posjetili ovo mjesto. Peris je potpuno marginaliziran.
“Pukovnik Miroslav Peris je rođen 1. 2. 1961 godine u Karlovcu. Roditelji Ilija Peris i Dragica Boić-Peris su se doselili u Karlovac . Pukovnik Peris je odrastao uz brata Milana i sestru Maricu. Osnovnu školu je završio u rodnome gradu. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja pukovnik Peris se odlučio za zvanje vojnog pilota upisavši srednju vojnu školu Maršal Tito Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo (JRZ) u Mostaru. Zvanje vojnog pilota usavršio je u Zadru i Puli kao najbolji učenik u svojoj klasi. Nakon uspješno završenog školovanja pukovnik Peris je bio stacioniran na bihačkomvojnom aerodromu Željava u sklopu 125 LAE (lovačka avijacijska eskadrila) JRZ-a.
Pukovnik Peris tokom službovanja u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu1990-ih
Pukovnik Peris je služio u JRZ-u punih 11 godina do novembra 1991 godine. Nakon što je napustio Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), u tijeku Rata u Hrvatskoj, odmah se stavio na raspolaganjeHrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ). 14. 9. 1993 godine pukovnik Peris je zajedno s brigadirom Ivanom Selakom dobio zadatak da pilotirajući MiG-om-21 (zvan “Osvetnik Vukovara”) pokuša onesposobiti paljbeni položaj artiljerijsko-raketnih jedinica vojske Republike Srpske Krajine(RSK) koje su ugrožavale Zagreb, Sisak i Karlovac gađajući ih s udaljenosti čak i do 80 kilometara. Pukovnik Peris je iz prva bio pogođen protuavionskim topom na visini od 80 do 100 metara. Pilotirao je tako nisko kako bi izbjegao radare i mogućnost da ga se pogodi raketnim sredstvima. No nakon oštećenja pukovnik Peris je, pokušavajući spasiti sebe i avion, povećao visinu na otprilike 350 metara. Na toj visini uhvatio ga je radar pa je na njega ispaljena raketa Kub kojom je i oboren. Brigadir Ivan Selak je bio posljednji čovjek koji je preko radioveze čuo pukovnika Perisa, i to riječi kojima je javio da je pogođen. Obzirom da se avion kretao brzinom od otprilike 900 kilometara na sat, pukovniku Perisu je nedostajala možda samo minuta da pređe rijeku Kupu i liniju razdvajanja, te se tako spasi katapultiranjem. Na mjestu gdje je srušen MiG-21 pukovnika Perisa, u selu Stipan u općini Vrginmost, uviđaj su napravile vojska i milicija RSK.”-ovo je službena verzija smrti heroja Perisa.
Neki portali došli su do prvih ljudi, koji su pronašli tijelo i ostatke zrakoplova pilota Perisa. HOP portal prvi otkriva prezime ubojice i puno ime i prezime čovjeka koji je došao prvi do tijela poginulog pilota. 
Mile Gavrić , zamjenik komadanta 6 čete 2 bataljuna 19 brigade SAO Krajine , nalazio se vrlo blizu mjesta pogibelji pilota i prvi je došao do tijela poginulog pilota. Dožupan sisačke županije Rkman stigao je drugi na mjesto zločina.
Inače Mile Gavrić je bio svjedok na sudu u Beogradu u svezi zločina u Banskom Kovačevacu, jedna jedinica četnika je pobila 6 starijih osoba i bacila iste u bunar u tome selu. Kada su tadašnje vlasti SAO Krajine htjele ispitati slučaj, preko milicije SAO Krajine, Petar Miličević, današnji viječnik u Vrginmostu je spriječio istragu na tri dana pucajući na milicajce…
Doslovno je puškom zaprijetio policajcima da ne mogu napraviti očevid, dok se ne uklone tragovi zločina. Bacanjem ručne bombe u bunar htio je ukloniti tragove nasilja nad nedužnim, ubijenim starcima.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu , ubojice starijih osoba iz Banskog Kovačevca su osuđene na 20 godina, a sam ubojica Pane Bulat 17.6.2009. godine ( Vranešević Rade isto osuđen za taj zločin) opisao je ometanje istrage od strane poručnika Miličevića u Banskim Kovačevcima . Miličević je po iskazu Bulata ometao milicajce SAO Krajine, koji su bili spriječeni u obavljanju očevida. Jasno je u svom iskazu optužio Bulat Petra Milićevića za opstrukciju. Danas taj isti Miličević mirno šeta po Vrginmostu i glumi uglednog građanina i člana SDP-e.
Mile Gavrić je vozač školskog autobusa u Vrginmostu. 
“Naš borac pokazuje plaću pripadnika hrvatskog vazduhoplovstva te tzv. Republike Hrvatske. Ovih 25 dinara ništa ovdje ne vrijedi, a on je za tu plaću dobio u zube”.
“Je li Miroslav baš morao brati kukuruze avionom? Kod nas na Kordunu se to radi kombajnom! Javi da je pilot ostao bez dva dihtunga i da mu ih moraju poslati, jer se bez njih ne može vratiti nazad u Zagreb!”,- ove dvije izjave su iz toga vremena.
Danas je Gavrić ugledni građanin, Rkman dožupan, a sam pilot pukovnik Peris ovom pričom itekako okaljan, jer nekada prije imenovani su bili teroristička bagra, danas je nagrađena bagra novcem, ugledom i moći u hrvatskom društvu.
Ubojica pilota Perisa je iz sela Perna, u kojem mirno živi i preziva se Puškar. Puškar je za ovo rušenje zrakoplova hrvatske vojske dobio velika priznanja terorističke tvorevine SAO Krajine. Prema našim saznanjima pukovnik Peris nije oboren raketom Kub.
Ako saberemo uloge svih prozvanih terorista iz ove priče u današnjoj Hrvatskoj, s pravom se pitamo zašto je heroj Peris poginuo, da bi sada takva bagra dobila radna mjesta i politički ugled u našem društvu?!
Igor Drenjančević
hop
