KAKO SE RODIO IDS?
Moj prvi susret s IDS-om zbio se 15.siječnja 1990. godine. U zgradi Općinskog komiteta u Puli predstavljao se Inicijativni odbor Istarskog demokratskog sabora. Sve je upućivalo da se radi o sasvim neuobičajenoj konferenciji za novinare, jer je s jedne strane bilo petnaestak ljudi od kojih sam većinu poznavao i koji se nikako nisu uklapali u ambijent okruženja i same zgrade, a s druge tek dva novinara.
Šef pulskog dopisništva Vjesnika, poznat po svojim prisnim odnosima s partijom i ja, kojega je na ovu pressicu poslala urednica lokalne redakcije Radio Zagreba, inače zakonita supruga ranije spomenutog novinara.
Obratio nam se Ivan Corrado Pauletta, kojega sam znao kao oca nešto starijeg kolege iz Primjenjene, rekavši da je ovo zametak nove političke partije koja će aktivno sudjelovati u razvoju demokratskog društva. Spominjao je istrijanstvo kao paradigmu identifikacijske pripadnosti, promicanje privatnog kapitala i vlasništva, neophodnost pomirenja s esulima, sve u svemu – liberalistički temelj novog društva u kojem će razblaženi jugoslavenski boljševizam biti tek ružan san. Barem sam ja tako shvatio tu priču.
Od ostalih govornika pamtim slikara Obrovca, odvjetnike Martinčića, Pletikosa, Komparića i Pašalića, mislim da je na slovenskom nešto govorio i jedan od braće, Franco Juri, a na talijanskom veterinar Bonassin. Po povratku u redakciju šefica me dočekala posprdnim riječima : ” … a šta hoće ti Istrijani ?”
A čitava priča počela je tri mjeseca ranije u prostorijama Mjesne zajednice Stoja. Tamo je odvjetnik Ivan Pletikos okupio nekolicinu istomišljenika, idealista koji su živjeli za svoj nedosanjani san o demokratskom i pluralističkom društvu poput onog na bliskom nam Zapadu. Zametak budućeg IDS-a činili su njegove kolege iz redakcije nekadašnjeg gimnazijskog odnosno studentskog lista IBOR, koji je hametice ugasila partija nepuno desetljeće ranije pod pritiskom baš onog ranije spomenutog novinara Vjesnika.
Prvi je prijedlog bio da se nova partija zove Istarski demokratski savez, ali je na prijedlog Borisa Biletića u spomen na povijesni Istarski sabor prihvaćeno ime koje stranka nosi i danas. Višestranačja još uvijek nije bilo, pa naziv nije smio asocirati na političko udruživanje. Na drugi skup u MZ Stoja, a okupljali su se tamo jer je Pletikosov kolega iz gimnazije bio predsjednik mjesne zajednice i osigurao im prostoriju, dolaze trojica koji se predstavljaju kao članovi grupe “Prementura 22”.
Bili su to Ivan Pauletta, Mario Sandrić i Dino Debeljuh. Došli su s pričom da broje sedamdesetak članova, no kako se kasnije ispostavilo, nikada ih nije bilo više od – spomenute trojice, a naziv “grupe” zapravo je bila Paulettina adresa u Prematuri.
Njihov je nastup ipak bio više nego uvjerljiv, pa tako Pletikos predlaže Paulettu za predsjednika Inicijativnog odbora, u koji osim dosad spomenutih ulaze i Drndić, oba Kalčića, Brščić, Vivoda, Neškoski, Broskvar, Terlević, Bulić, Žudetić, Blažić, Medančić i još neki. Donose Proglas IDS-a koji počinje Tinovim stihovima
” … I gdje tinja savjest kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
– za slobodu prava ! ”
Proglas je upućen ” građanima Istre i otoka ” , u njemu se spominje “samoobmanjujuće jednoumlje koje je ostavilo gospodarsku i političku pustoš” i traži se žurna integracija Jugoslavije u Europu.
Traži se osnivanje Istarskog sabora kao demokratskog parlamenta Istre i otoka koji će ponovo omogućiti da se “nakon sedam desetljeća i u Istri odlučuje o Istri.” Pletikos s ovim manifestom početkom prosinca odlazi u Zagreb i posredstvom Slavka Goldštajna sastaje se u Društvu književnika na Trgu Republike s predstavnicima HSLS-a Gotovcem, Lerotićem i Antićem. Nudi im suradnju i već tada ističe da će to za obje stranke biti dobrodošla sinergija, no u suštini biva ismijan i nazvan autonomašem, u čemu je prema njegovom iskazu prednjačio Gotovac, koji mu u jednom trenutku, misleći na Tuđmana, posprdno kaže : ” Sretni ste što sada ne razgovarate s generalom, njega bi strefio infarkt, a vi ne biste ostali živi !”
Nakon povratka u Pulu, Pletikos o svemu informira užu grupu Inicijativnog odbora i tu zapravo počinje prvi raskol u IDS-u. Za razliku od rezerviranog Paulette, koji mu se nije javno usprotivio, Dino Debeljuh mu u lice saspe salvu negodovanja : ” A šta si ti uopće išao tamo, šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako otcijepiti ! “
Odmah nakon toga, Pauletta odlazi u Udine susresti se s predstavnicima jedne esulske organizacije, koji ga dočekuju hladno i izrazito rezervirano, što je on vrlo teško primio. Dino Debeljuh pak uspostavlja kontakt s braćom Juri iz Kopra odnosno slovenskom Grupom 88. Tadašnja milicija marljivo bilježi sve ove kontakte, a po kasnijem priznanju odvjetnika Ivana Hrvatina, koji je tada bio načelnik lokalnog SUP-a, do uhićenja nije došlo isključivo njegovom zaslugom. Neposredno nakon Nove godine Pauletta, Sandrić i Debeljuh u Galižani se kod Maria Moscarde sastaju i s predstavnicima Talijana, na sastanku je, mada već u poznim godinama, prisutan i prof. Antonio Borme.
U samom IDS-u između dvije grupe, od kojih izrazito manjinsku predvodi spomenuti trojac, sve je više trvenja, razmimoilaženja i nesporazuma, što kulminira krajem siječnja kada na jednom sastanku zbog intervencija temperamentnog odvjetnika Komparića umalo nije došlo do tuče ! Prvog veljače ’90. stupa na snagu zakon o političkom udruživanju čime de facto nastupa višestranačje u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj, pa se intenziviraju pripreme za legalizaciju IDS-a.
Pletikos prikuplja formulare, piše neophodne akte i Statut stranke. Njegova je “hrvatska” grupa u ogromnoj većini i gotovo bezbrižno se u tadašnjem restoranu Varaždin priprema osnivačka skupština, zakazana za subotu 16. veljače. Usput planiraju i predizbornu kampanju i promidžbene materijale za prve parlamentarne izbore u svibnju, uvjereni u pobjedu i skoro preuzimanje vlasti. Međutim, u petak ujutro dolazi mu na posao Pauletta i donosi pristupnicu i jednu omanju skulpturu ljudske šake u položaju “šipka ili fige” te sve poprati riječima : ” … znaš, nas trojica smo jučer u Zagrebu registrirali IDS ! ”
Stranka se na tim svibanjskim izborima nije pojavila, urbana legenda kaže da su neki ljudi za to posve pristojno nagrađeni. Nakon toga su stranku pod vodstvom Paulette, Martinčića i kasnije Jakovčića posve otvoreno premrežili Manolićevi i Perkovićevi kadrovi, međusobno se sukobivši četiri godine kasnije, što je bio drugi veliki raskol u stranci.
U međuvremenu su premoćno dobili prve lokalne izbore, a rezultat od gotovo 75 posto proslavljen je velikim skupom pred Spomen domom sjedinjena i slobode u Pazinu, kojega sam vodio – ja.-piše Elvis Mileta.
IDS je privukao glasačko tijelo u Istri praveći se zaštitnikom njihovih interesa, zamatajući to u lokal-patriotizam. Međutim taj lokal-patriotizam pretvorio se kod IDS-ovih čelnika u sustavnu pljačku istarskih resursa i istarskog naroda.
Pretvarajući društveno u privatno, prodajući istarsku zemlju i obalu, uništavajući industriju i podređujući gospodarstvo trgovini i turizmu, punili su svoje bankovne račune u ino-bankama. Internetom kruže brojke koliko koji IDS-ov čelnik ima sada, a u Istri se dobro zna koliko i što su imali prije nego su ušli u politiku.
Pored njih troje ima još načelnika općina i IDS-ovih čelnika koji su se obogatili preprodajom zemljišta, na jednostavan način, kupujući kao poljoprivredno zemljište od starijih seljaka, koji više ne mogu obrađivati ili od onih koji su preselili u gradove, općinskom odlukom prenamjene to isto zemljište i prodaju po strostruko višim cijenama kao građevinsko i još ga urbaniziraju da povećaju cijenu.
Poznat je slučaj bivšeg IDS-ovog ministra turizma u Vladi Zorana Milanovića, Veljka Ostojića ,koji je morao dati ostavku zbog afere sa zemljištem u Balama!
Imajući na umu sve te okolnosti čvrsto vjerujem da mnogi od ovih koji bi spalili člansku iskaznicu IDS-a , čine to zato što su razočarani IDS- om, ali ne zato što su devastirali i opljačkali i buduće generacije Istrana, nego zato što nisu ispunili obećanje o autonomiji Istre, odnosno Republike Istre, koje je bilo okosnica IDS-ovog Programa i Programskih Deklaracija. Pljačku bi im i oprostili, ali Republiku Istru ne mogu, jer je poznata rečenica među idsovim glasačima” Bolje da nas kredu naši, nego oni priko Učke”
Neće svi oni koji misle zapaliti člansku iskaznicu IDS-a , time zavoljeti Hrvatsku, oni su a priori protiv Hrvatske.
Kako sam kao Puljanka i Uljanikova umirovljenica, emotivno vezana i za svoj rodni grad i za Uljanik poručila bih ovim budućim paliteljima članskih iskaznica IDS-a , da sam i ja duboko razočarana IDS-ovom politikom prema gradu Puli i Uljaniku. Potpuno pogrešna politika, pogrešne procjene vođene osobnim interesima, a ne interesima zajednice, građana Pule i radnika Uljanika i njihovih obitelji.
Kao politička stranka koja je bila na vlasti toliko godina u gradu Puli i u Istri , trebali su zastupati interese građana koji su im dali svoj glas i svoje povjerenje, da rade u njihovu korist i da brane njihove interese, a ne da ih osiromašuju, ostave bez posla, bez zemlje i praktično otjeraju iz svoga grada i Istre ” trbuhom za kruhom”!
Dok sa jedne strane osiromašenim i obespravljenim radnicima djeca nemaju za osnovne životne potrebe, oni su svoju djecu , unuke i praunuke osigurali uzimajući kao da je njihovo, ono što su njihovi roditelji i roditelji prijašnjih generacija svojim radom stvarali i gradili!
Uljanik je simbol Pule, prepoznatljiv kao i Pulska Arena.
Uljanik i turizam mogli su kohabitirati, mogli su doprinositi razvoju grada i okolice. Uljanikovi divovi su bili turistička atrakcija i uljepšavali vizuru pulske luke noću.
Turisti su se zaustavljali kraj ograde Uljanika i gledali brodove koji su se gradili.
Uljanik je otvarao kapije kod svakog porinuća broda sa navoza na Otoku. Svako porinuće je bilo turistička atrakcija! To je bio veličanstven doživljaj, kada bi zasvirale sve sirene i brod polako kliznuo u more.
U Uljaniku se održavala međunarodna utrka, Uljanikov maraton,! Sve je to bilo i za građane Pule i za turiste sastavni dio turističke ponude grada Pule!
Uljanik je simbol Pule, prepoznatljiv kao i Pulska Arena. A pogrešna, slijepa i sebična politika IDS- a je to uništila.- izvor stranica Hrvatske pravice.
HOP
