Prve godine pontifikata pape Pija XII. bile su obilježene ratom. Papa je neumorno tražio rješenje za mir. Dosljedan Lateranskim ugovorima, Papa je nastojao održati Crkvu potpuno neutralnom. No, era njegove vladavine problematična je kao ni jedna druga. Zasjenjena je pokoljem milijuna ljudi. Mnogi se pitaju da li je on, Kristov namjesnik to mogao spriječiti? Papu je u svjetskom požaru, kako je sam rekao, određivala u prvome redu jedna briga, a to je, tko bi trpio kad bi on podigao glas. Bi li se jačim riječima više postiglo, protiv zločina koji čovjek ne može podnijeti?
Ovo kalkuliranje Pape nije postojalo kod Alojzija Stepinca. On se odmah suprostavio politici osvete ili obilježavanja pojedinaca. Time je zapravo radio “štetu” Papi jer on je odlučio da “ništa ne talasa”
Idila nije dugo trajala sa Pavelićem, jer je već 14. svibnja Stepinac poslao poglavniku prosvjedno pismo: »Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti.«
Dana, 22. svibnja Stepinac je prosvjedovao protiv odredbe, da svi Židovi moraju nositi židovski znak. U pismu upućenom ministru unutrašnjih poslova Andriji Artukoviću piše: „Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig sramote, to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala. (…) Današnje društveno uređenje i opći moralni pojmovi koji vladaju ne udaraju žig sramote ni na robijaše koji su pušteni iz tamnice (…) Nisu obilježeni vidljivim znakom ni konkubinarci, ni poznati preljubnici, pa ni same javne bludnice.«
Franjevac Aleksa Benigar navodi, da je vidjevši, da nove vlasti ne mare za njegove prosvjede, Stepinac već u tijeku 1941. g. poslao je povjerljivu okružnicu svećenstvu, u kojoj piše:
»Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.«- za ovaj zadnji slučaj zaštite čak je bio i osuđen od komunističkih zločinaca!
Vidi se jasno da je bio čovjek ispred svoga vremena. Za razliku od Pape ,on odmah djeluje. Puno snažnije i efikasnije. On može služiti kao primjer kako se Vatikan trebao ponašati u to vrijeme. I spasiti mnoge. Zato je danas vrlo nezgodno o njemu raspravljati.
Srpska tragikomična crkva svojim glupim napadanjem Stepinca služi Vatikanu da se zapravo ne dođe do ove istine! Jasno je da crkva koja je proglasila svecem svećenika Velimirovića, svećenika odlikovanog od Hitlera u svezi odnosa prema Židovima , nije mjerilo vrijednosti Stepinca. Taj srpski svećenik izmislio je 750 000 ubijenih Srba u Jasenovcu i pomogao je u nabijanju komunističkim vlastima stigme Hrvatima. On je opravdao genocid partizana nad Hrvatima u brojci od pola milijuna ubijenih! Zbog toga su i danas SPC i komunisti bliski.
Upravo širenjem laži i mržnje ovih dviju grupacija prema Hrvatima uništeno je bilo hrvatskog naroda! Za čije interese? Potpuno isto ponašanje komunista i srpske crkve bilo je i 1991. godine.
Papa nije vjerovao u mir koji bi se postigao sa Sovjetskim Savezom čiji je politički sustav smatrao utemeljenim na trajnoj nepravdi. Iste godine kada je postao papa, objavio je encikliku “Summi Pontificatus”, u kojoj je naglasio da Crkva ne osuđuje ni jedan oblik vladavine, već se zalaže da država omogući dobro svih. U jeku Drugog svjetskog rata 1943. objavljuje encikliku “Mystici corporis Christi”, u kojoj prikazuje Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, gdje i laici imaju udjela.
Sve je to izgledalo više u zaštitu Vatikana i crkve nego pomoć ugroženima.
Vrijeme njegovog pontifikata je bilo od 1939. do 1958. Papa je proglasio trideset tri sveca, te konzistorijem 1953. imenuje kardinalima veliki broj stranaca, među njima i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, čime je povećao broj stranaca u kardinalskom zboru. Zašto tako kasno? Zašto ga nije zaštitio?
Nekoliko mjeseci prije Stepinčevog uhićenja (1946.), Vatikanu je upućeno upozorenje, da će Stepinac biti uhićen, sa zahtjevom da ga smjene, jer …Jugoslavija ne može tolerirati građane koji su služili interesima drugih… Vatikan je o tome obavijestio Stepinca rekavši mu neka sam odluči o tome što će učiniti, ali ga Vatikan neće prisiljavati da napusti Jugoslaviju. Stepinac je ostao, sudski proces je pokrenut, a presuda je donesena 11. listopada iste godine. Proglašen je krivim po svim točkama optužnice i osuđen na 16 godina strogog zatvora. Unatoč inzistiranjima poznatih osoba srpske nacionalnosti za svjedočenje na suđenju, koja bi bila Stepincu u korist, tužitelji nisu dopustili, da takvi podatci izađu u javnost.
Želimo reći da ga je papa tek 1953. imenovao kardinalom, a uhićen je 1946., što znači da je papa “oprao ruke” i tek naknadno djelovao. Iako je znatno odgovorniji svojim nedjelovanjem.
Pio XII je dugo vremena nosio nadimak “Hitlerov papa”, a Riebling ga opisuje kao dvostrukog agenta. Papa je naime prešutno odobravao Hitlerovo nasilje nad Židovima, manjinama, pa čak i nekim pripadnicima katoličke crkve, ali na taj je način htio zapravo pomoći pokretu otpora.
Pio je navodno tajno surađivao s britanskom vladom, nalazio se s njihovim predstavnicima na tajnim lokacijama, a kompletna dokumentacija bi kasnije bila uništena. Međusobno su se oslovljavali s tajnim imenima, tako da o njihovoj povezanosti ne ostane nijedan dokaz.”- nema dokaza o dvostrukoj ulozi. Čini se da ga netko danas želi oprati za kukavičluk u ratno vrijeme..Stepinac se pokazao kao znatno hrabriji od njega pa je očito bio i u njegovoj nemilosti, o Strpinčevom djelovanju ima sijase dokumenata, za razliku o papinskom djelovanju.
Mislimo da se radilo o krivoj taktici i da se papinska moć sasvim krivo koristila. Trebala je biti onakva kakva je bila od Stepinca, odlučna i jasna u zaštiti čovjeka.
Vatikan zato igra ovu igru sa prljavcima iz srpske crkve. I time dokazuje da su u vezi, a ponašanje srpske crkve tog vremena i Vatikana je bilo neprimjereno. Čuvali su svoje položaje, dok je Stepinac spašavao ljudske živote od nerazumnih politika. On je bio takav i u vrijeme Tita. Bio je protiv svakog zločina. Zato je otrovan i preko tzv. komunističkih povjesničara oblačen.
Danas Vatikan i SPC imaju dobre odnose jer Vatikanu ne odgovara nacionalna crkva Hrvata. HPC je blokiran sa obje strane. Vatikanu odgovara da vjerski upravlja Hrvatima, te se boji HPC-e koja bi imala nacionalni naboj. U vrijeme globalizma to svakako je i na liniji masonerije.
Igor Drenjančević
Ingrid Runtić
HOP
