Da mi se dnevno ne obraćaju mnogi koji su do jučer radili u Uljaniku i 3.maju prestao bih pisati, ali oni govore: “Da smo te barem slušali…”. Imam dojam da je izjava ministra Marića, o kojoj govorim mjesecima, mnogima otvorila oči, pa i sindikalistima. Meni se zbog toga prijetilo, vrijeđalo, ali nije bitno. Ako šutimo i ako se lažemo propadamo. Bio je naslov: “Vrijeme je da se prizna da je Uljanik priča koja neće imati happy end”. Ako je točno da je Uljanik i 3.maj napustilo 800 ljudi, (vjerojatno oko 450, što je ogroman broj), onda sve ovo vodi u katastrofu. Sindikati, (sva tri koja djeluju u Uljaniku), imala su svoje predstavnike u nadzornim odborima. Ne samo uprava, već i oni sve su znali o politici jamstava, avansa, paralizi brodogradilišta, gubicima po brodu itd. Sve je morao znati i Miletić, a i istarska politika. Radnici nisu za ništa odgovorni. Oni su vidjeli kamo sve to vodi, šutjeli su, ali njihovo je da rade, a ne da vode društvo, iako im se prebacuje odgovornost za 47% dionica.
Jamstva: Milanovićeva Vlada je Uljaniku isporučila 3.61 mlrd. kn jamstava. I ja sam za ista agitirao. Oreškovićeva je odobrila 427 mil. kn jamstava, a Plenkovićeva oko 805 mil. kn, plus 100 mil. za dvije plaće u 8. i 9. mjesecu.
Avansi: Avansi za brodove 2.08 mlrd. kn, krediti za brodove 1.01 mlrd. kn, krediti tvrtci 1.1 mlrd. kn i krediti za plaće 930 mil. kn. To je tih famoznih 4.29 mlrd. kn, ali bez kamata, naknada… Dakle, riječ je o 4.6 mlrd. kn.
Brodovi: Uljanik ima 5 aktivnih novogradnji, 4 otkazana broda i 4 najavljena otkazivanja. Za mnoge je bio šok kada se pred 3 mjeseca objavilo da Uljanik po brodu ima gubitak od 100 mil. kn, ali tako je npr. bilo i 2007. Za mene je šok bio da je pulsko brodogradilište 2017. trebalo isporučiti 7 brodova, a uspjeli su svega jedan, dok su Riječani trebali isporučiti pet, a isporučili su tri broda. I onda nevjerica, NO u veljači potvrđuje postojeću upravu i Končara predlaže za strateškog partnera. Tada mi je sve bilo jasno. Ovo ne može završiti na dobro. I na to sam upozoravao još u 11. mjesecu 2017.
Plaće: Kada Horvat kaže da može jamčiti za 3 plaće, onda to znači da se misli na tvrtke koje iz stečajne mase ne mogu isplatiti otpremnine. I bez da se u sve to uključi lokalna samouprava, a oni sve vide, neće biti dobroga za Pulu, Uljanik, radnike i sindikate. Stoga dosta šutnje. Radnici nisu poslušno roblje kojima bi itko manipulirao. Da li se sve to naslućivalo? Da.
Ne razumijem zašto bi netko imao interes za nekretninski biznis u pulskoj luci kada Miletić nudi cijelu Pulu svakome tko je se poželi (Muzil, H.bazu…). Interes da bi netko ušao u Uljanik vidim u tome što bi država dala 347 mil. €, dok bi netko drugi tim novcem radio. Kada vidim koliko je novaca usmjereno u Pulu i koliko će netko van Pule morati vratiti novaca znam da krivca ne treba tražiti u Zagrebu. Ja sam, npr.otpisivao potraživanja Uljanika (i bio kazneno prijavljen uz Župića i Žufića). Nagovarao sam Sanadera da na Uljanik prenese 35% dionica Viktora Lenca, od mene se tražilo da od Milanovića za jaružar tražim 120 mil. € jamstava, ali sam 2013. odgovarao Rossandu da preuzme 3.maj, ili 2008. govorio sam da je privatizacija Uljanika po radnicima obmana u trenutku kada po brodu imaju 15 mil. $ gubitka. Miletić je sve to morao znati jednako kao ja ili bolje. I sada problem postaje netko tko govori istinu.
Problem Uljanika je nedostatak autoriteta, jer ako su neki direktori, da karikiram, postali vlasnici Uljanik plovidbe, onda su predradnici mogli dogovarati poslove sa kooperantima, a radnici, vidjevši sve to radili su koliko su radili. Dok se lažemo tonemo. Vjerujem da se može očuvati jezgra Uljanika, ali u Uljanik kakvog poznajemo više nitko ne vjeruje. Sve se treba reorganizirati i prilagoditi budućem vremenu, ali nikako nekretninskim biznisom osakatiti Uljanik. Za 2-3 mjeseca, ako ne i prije, opet će većina reći: Kajin je imao pravo.
Do koga će ova Ponzijeva shema, koju ja iz milja zovem Shema Istriana dovesti ne želim nagađati, ali znam da za istu nije odgovoran samo Rossanda. Ako se sve prelomi na Rossandi to će biti znak da pravni sustav ne funkcionira za razliku od Sheme Istriane. Sustav je funkcionirao na slijedeći način: Dobijem jamstvo od države za jedan brod, a u taj brod ne uložim niti kune vec gradim drugi, isplacujem plaće, bonuse, nagrade… Uzmem avans od brodograditelja za jedan brod, a uvans unosim u drugi, novac koristim za plaće, bonuse, nagrade…I tako do najmanje 850 mil. kn.
Vladi dospijeva do kraja godine 2.3 (vjerojatno 2.5) mlrd. kn. To su točno 2Y od Pazina do tunela Učka na kojima bi radilo 2000 ljudi 3 godine. Da li su za tu Ponzijevu shemu znali svi u upravi? Znali su! Da li su znali za tu Shemu Istrianu svi članovi NO? Znali su. Da li su za tu Shemu znali svi šefovi sindikata koji su imali članove NO? Uvjeren sam da su znali, a od 2017. znala je i istarska politika. Samo za jaružar i kruzer osigurana su dva jamstva u iznosu od 923 mil. kn i 363 mil. kn. Oni koji govore o likvidaciji znaju da se pritom ne može preskočiti stečaj, ali kada ministar Horvat govori o tri “minimalne” plaće treba znati da se tu radi o pravu na osiguranje radničkih potraživanja koje se jamči onima koji iz stečajne mase ne mogu dobiti otpremnine. Kada je Plenković u siječnju odobrio Uljaniku 96 mil. €, (Plenkovićeva Vlada ukupno je izdala 805 mil. kn jamstava), govorio sam da taj novac Uljanik ni teoretski ne može vratiti, a to su znali i Plenković i Miletić i Horvat. Danas je sve više onih koji govore o likvidaciji. Strašno. Zašto se preskakalo manje bolna rješenja ?
Uljanik se može i mora spasiti. Jasno, ne može se sačuvati svako radno mjesto, ali smo zato od lokalne samouprave trebali imati plan pomoći onima koji ce se naći u situaciji da će tražiti radno mjesto, a ne papagajski ponavljati Pula ima samo 0.3% dionica Uljanika.
Tražite, s pravom, Muzil, Hidro bazu, aerodrom, Pinetu, Marleru, Brione itd., a od Uljanika dižete ruke. Ako nismo spremni reci istinu, ako nam istina nije važna, a znamo da istina ponekad boli, onda smo osuđeni na duhovno i civilizacijsko propadanje. A novi plan restrukturiranja Uljanika jednako je lud” kao i onaj pretprošli. Osim klasičnih bedastoća o preseljenju Arsenala u Vodnjan ovaj se vraća na onaj iz 2017. i spominje 1635 otkaza. Restrukturiranje bi trebalo koštati 5.274 mlrd. kn. ili 700 mil.€. Ponovno se spominje izmještanje i sa otoka, a ne samo Arsenala. 2017. na otoku su ucrtana 2 hotela nebodera. TESU sele u Šijanu. Selidba u Vodnjan koštala bi 412 mil. kn. Marina bi državu koštala 225 mil. kn. Država bi trebala imati 25% vlasništva, a valjda strateški 75%. Uljanik d.d. trebao bi se izgleda bavit graditeljstvom. Traže još 763 mil.€ jamstava.
Država bi trebala 20 mjeseci financirati sve, itd. itd. Bože pomozi. O TEMPORA, O MORES. U prijevodu: “Čudnih li vremena, čudnih li običaja”. Ili, kao što bih ja rekao: Tko tu radnike, Puležane, Istrijane i cijelu državu zaje…a. Ovaj Plan je za psihijatriju, a ne otkaz ili zatvor.
Damir Kajin
HOP
