Patološki lopov i lažljivac Aleksandar Vučić na divlje kupio kuću na obodu Beograda za milijun eura
Beogradski portal Politika- ekspres.netdonosi vijest o još jednoj u nizu beskrajnih afera teško oboljeloga srbijanskog diktatora Aleksandra Vučića. Taj pohlepni i grabežljivi srbijanski tiranin razmeće se ukradenim novcem kao djeca novogodišnjim konfetama. U žarištu najnovijeg epizode velike otimačine toga ratnog piromana je skandal vezan za divlju kupnju kuće u naselju Boleč, smještenom na rubnom dijelu Beograda u prigradskoj općini Grocka. Ta luksuzno opremljena kuća skupocjenoga enterijera i eksterijera bila je vlasništvo bivšega visokoga političkog uzvanika iz Francuske, točnije negdašnjeg francuskog veleposlanika u Beogradu. Prosti i primitivni opančar Vučić, kao i svi njemu slični srbijanski pasuljari, kupusari i ostali gologuzani, koji su djetinjstvo i mladost proveli i proživjeli u vrlo skromnim uvjetima življenja imaju manijakalnu potrebu popraviti i nadoknaditi lošu gol razliku iz prošlosti bjesomučnom i beskurpuloznom krađom nevjerojatnih razmjera.
Kako drukčije sa psihološkoga gledišta poimati luđačke porive Vučića nego kao njegovu osobnu vrstu osvete s posvetom, u ovome slučaju srpskome narodu, u kojega se lažno kune taj višekratni zločinac. To je i liječenje kompleksa niže vrijednosti jednoga frustriranoga i narciosoidnoga ego manijaka. Za luksuzno i super komforno zdanje, koje je pripadalo bivšem francuskom veleposlaniku u Srbiji, Vučić je u gotovini platio cijelih milijun eura. I picousti peder nije niti trepnuo dok je hladnokrvno brojao tuđi, krvavo zarađen i otet narodni novac, kojim je od Francuza otkupio velebnu vilu. Ona doista i liči na zamak kralja Artura, samo je upitno hoće li jednoga dana tolika doza kriminalnoga bahaćenja presjesti najvećoj ludi na dvoru svih srpskih luda na Dedinju. Ta se pompozna vila, kojom se sad diči Vučić još naziva i pametnom kućom, premda njemu više paše luda kuća, pravljena od običnoga pruća.
U Srbiji, zemlji organiziranoga kaosa i vječnoga bezakonja likovi poput Vučića uvijek su lovili i uvijek će loviti u mutnom. Je li uopće treba kazati da Srbija nema, niti kani pokrenuti zakon o porijeklu imovine? Zato i Vučić, dasa za zabavu nepismenih i krezubih srpskih narodnih masa, može do besvijesti lagati kako živi skromno i asketski u tjeskobnoj garsonjeri. Dok je u Srbiji među Vučićevim pristašama dostatno stada koje poslušno, pokorno i ponizno bleji za njim, kao glavnim ovnom sa okačenim zvonom oko vrata, dotle će biti i šišanja srbijanskih ovaca. Naravno, šiša ih glavni pastir stada srbijanskih čobana, osobno glavni čoban balkanske čobanije Vučić. I ne može se pritužiti nitkom da od takve pučine, stoke jedne grdne ( što bi metaforički dometnuo prije dva stoljeća crnogorski vladika Njegoš ), ne dobiva vunu najbolje i vrhunske kvalitete, ravnu onoj vuni engleskih merino ovaca.
Naravno, Vučić ne bi bio neprevaziđeni pastir sa čarobnom frulicom na onim njegovim razvaljenim žvaljama, kad ne bi svome stadu ovaca za sretne blagdane, na izmaku stare i početku nove kalendarske godine poručio da odmah kreće u borbu protiv organiziranoga kriminala!? To zvuči tako uvjerljivo, koliko bi bilo vjerodostojno da je Al Capone, gospodar podzemlja grada Chicaga, ludih dvadesetih navijestio građanima Chicaga da će se on osobno i beskompromisno boriti do zadnje kapi krvi za uništenje i iskorinjenjivanje čikaške mafije, kojoj je sam na čelu.Ni Al Capone nije toliko potcjenivao narod da mu prodaje muda za bubrege kao što to Vučić radi Srbima. Svaki narod u konačnici i ima vlast kakvu i zaslužuje.Al Capone je bio na glasu kao prvi bludnik grada Chicaga.Ovo što Vučić kao pastir srpskoga SNS stada ovaca je njegov protuprirodni blud nad Srbijom. To što neumorno i danomice čini vlastitome stadu ovaca je veliki i teški grijeh Aleksandra Vučića, toga zaostaloga i neotesanoga čobana u smrdljivim opancima.
Dragan Ilić
HOP
