Aco Stanković je u službi jugopropagande krenuo novim partizanskim putevima: stazama bratstva i jedinstva. Mladi ljudi su kod njega u emisiji potvrdili kako vukovarskim ulicama teče med i mlijeko, još samo nedostaju radne akcije i sve će biti onako kako treba – po mogućnosti s Beogradom kao glavnim gradom države. Dojam da živimo u Srbiji se stječe već kada bacimo pogled na imena oduševljene sljedbe Acine emisije Nedjeljom u 2 na fb; „da prostite“ – sva su srpska.
Pod nazivnikom „zaboravimo prošlost i prevladajmo ju ignorancijom“, svi ti takozvani zagovarači mira i ljubavi žele u principu omogućiti agresoru pomilovanje bez pokajanja i oprosta, bez priznanja što je agresor počinio Vukovaru i Vukovarcima. Žele jednostavno poništiti sve što se dogodilo u Vukovaru za vrijeme agresije na Hrvatsku, pa čak i Hrvate napraviti ludima i po mogućnosti, krivima za sve.
Kada gradonačelnik Penava ukaže na stvarni problem, on postaje državni neprijatelj broj 1. Kada Penava ukaže na to da se podjele rade u školama, u različitom učenju povijesti, u „gledanju kroz prste“ kada se uoče novi oblici četništva ili naznaka da se ide u tom smjeru, tad se pojavljuje Aco Stanković s blagodatima demokracije, lažima o blagostanju i divnom suživotu u kojem, s druge strane, nisu procesuirani niti okrivljeni silovatelji i ratni zločinci, koje njihove žrtve još uvijek susreću na ulici i svakodnevno proživljavaju stare užasne traume ponovno.
KOMŠIJE SU MNOGO ZADOVOLJNE ACOM, MA KO NAS BRE ZAVADI?
Sva ta strašna istina za JNA sinka Acu ne postoji, postoji samo ružičasta budućnost dva „bratska“ naroda u Vukovaru, kretenske i zločinačke, upravo sotonske ideologije koja uvijek završava istom preglupom rečenicom: ´ko nas bre zavadi´. Da je srpska populacija dobronamjerna Hrvatima u Vukovaru, odavno bi već otkrila sve grobnice pobijenih Hrvata koje se tamo nalaze, a ne bi se Pupovac miješao u rad policajca Kajkića, obilazio osuđene ratne zločince mimo službenog puta i tako radio kaos i stvarao mržnju i podjele – koje Aca naravno, previđa.
Penava je pokrenuo pravu lavinu, koja smeta JNA dečici na HRT-u (i ne samo njima), pa treba poništiti činjenice koje Penava iznosi u javnost porukama tipa: „mi mladi se volimo, ljubimo i družimo“, za što je poslužila mlada djevojka u emisiji, za koju ne znamo ni je li punoljetna.
JNA „deca cveća“, koje predvodi ćelavi cinik Aco kreću u napad i ne biraju sredstva. A šlag na Acinu tortu „bratstva i jedinstva“ dokazi s dubokoumnim komentarom živošitaškog genijalca Gorana Aleksića (čije ime je inače narodski u skladu s ostalima Acine sljedbe), a koji uvodi u diskusiju nove izraze poput „profesionalni Hrvat i profesionalni Srbin“.
Što to znači, neka objasni Aleksić sam: znači li to da profesionalni Hrvat iz Hrvatske ide na rad u Dublin kao i njegova djeca, dok profesionalni Srbin npr. smije proći nekažnjeno za počinjenje zločine, dobiti sigurno radno mjesto na policiji, mirovinu za agresiju i smijati se svojim dojučerašnjim žrtvama dok mu dijete naravno uči po četničkim, a ne po hrvatskim knjigama, i to u Hrvatskoj, Vukovaru?!
I.R.
HOP
