Putin čestitao svome srpskom obožavatelju Vučiću Dan državnosti Srbije na svjetski dan zaljubljenih
Patetičnu i više nego srceparajuću čestitku na Dan državnosti Srbije namjesnik ruske gubernije Srbije Aleksandar Vučić dobio je izravno iz Moskve od svoga ruskog cara Vladimira Putina. Znakovito je kako se Putin svoga strasnog obožavatelja sjetio baš na Valentinovo. Požurio je čestitar Putin nazdraviti svome pulenu Vučiću s najljepšim željama za državni praznik Srbije koji je tek sutra na Sretenje. Toga je dana u pretprošlom stoljeću i donijet srpski Sretenjski Ustav. Simobolike radi, po narodnoj predaji, na sretenje i medjvjedi polako izlaze iz najdublje špilje, provjeravajući je li stižu prvi znaci toplijeg vremena i je li im stigao čas prekinuti duboki zimski san.Srpska krhka demokracija nije se čestito ni osovila na noge i spava najdubljim medjveđim snom već gotovo tri desetljeća, otkako su daleke 1990. godine bili prvi višestranački izbori u Srbiji nakon Drugog svjetskog rata. Trideset godina Srbi spavaju najdubljim snom medvjeda Grizlija i nažalost teško ih je nakon toliko dugog i neprekidnog spavanja vratiti iz stanja medvjeđe hibernacije i konačno ih razbuditi. Ipak, kad se, nadati se, Srbi napokon probude i osvijeste kako su i zašto su prespavali tri desetljeća civilizacije, živeći u carstvu snova vlastite mitomanije i grandomanije, možda se za svoje dobro dosjete da ih je i Aleksandar Vučić pored mnogih drugih višekratnih političkih lidera uspavljivao, usporavao i odbrojio im trideset godina života kao sitan kusur novca u prodavaonici.
Ako Srbi čim prije umjesto Vučića ne postave iole normalnog i uravnoteženog političara na mjesto prvoga čovjeka države, sami će najviše pogaziti i pregaziti svoju dugu povijest i tradiciju. Nitko im se više i jače ne smije, ne podsmijeva i ne izruguje od samoga Vučića. Doista je teško sjetiti se mučnijeg i težeg primjera nedostatka osnovnog ljudskog ponosa, časti i dostojanstva, kakvo ispoljava sluga Vučić prema svome ruskom gospodaru Putinu. Nezaboravan je nedavni prizor dodjele visokog ruskog odličja Nevskog iz ruku Putina srpskome podvižniku Vučiću. Riječi poniznog i pokornog sluge Vučića njegovome gospodaru oslikavaju jad i bijedu Vučićeva karaktera ličnosti: “Ne znam gospodine predsjedniče biti sposoban i spreman opravdati u budućnosti ovo veliko priznanje i i vaše povjerenje koje ste mi ukazali i koje mi ukazujete!” Kad tako što, sve uz dječje suze radosnice u glavnome gradu vlastite države, usred Beograda, izjavi predsjednik Srbije u susretu s predsjednikom Rusije, govoreći gostu na njegovom ruskom, a ne na maternjem srpskom jeziku, ili kad tako postupi i pred bilo kim drugim vladarom neke strane države, već sutradan bi u zemlji koja ima iole samopoštivanja takav ponižavajući istup jednoga državnika bio smjesta kažnjen njegovim trenutačnim opozivom. Bio bi smijenjen i najuren iz političkog života za sva vremena. Sve to Vučić je izgovorio kroz jecajući plač. Suza je suzu stizala dok se šlihtao Putinu. Samo tome gestom je po tko zna koji put dokazao da nije dostojan državničke funkcije koju obnaša, a najmanje dozrio kao osoba predstavljati zemlju i narod koju danomice sramoti takvim ponašanjem na razini djeteta koje plače od radosti što je od stričeka dobilo na poklon mliječnu čokoladu, te se topi od sreće kao što se i šećer topi u vodi.
Dragan Ilić
HOP
