Antun Babić
Velika medijska i politička obmana o golemoj korisnosti posjeta kineskog državnog izaslanstva Republici Hrvatskoj.
Više nema dvojbe, globalistički dvojac Kolinda Grabar – Kitarović, vodi Hrvatsku u totalnu demografsku, gospodarsku i međunarodnu političku katastrofu.
Najnovija politička i medijska euforija o golemoj korisnosti posjeta kineskog državnog izaslanstva Republici Hrvatskoj, koju je režirao Plenković, jedna je od najvećih obmana od kako je uspostavljena samostalna hrvatska država 1991. godine. U NR Kini sam bio od 1998. do 2003. kao opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pekingu.
Sve što se danas čuje i vidi s televizijskih ekrana u Hrvatskoj bilo je u fokusu hrvatsko-kineskih razgovora i prije dvadeset godina. O tomu postoje brojna službena izvješća koja sam iz Pekinga slao u Ministarstvo vanjskih poslova i Ured Predsjednika. Nažalost, ništa od toga nismo iskoristili. Ni sadašnja predsjednica RH ni predsjednik Vlade u to vrijeme nisu ništa znali o NR Kini, osim da ta zemlja postoji.
Također, treba kazati da je NR Kina u zadnjih trideset godina imala više od tisuću državnih posjeta na visokoj razini državama u Aziji, Africi, Europi i Južnoj Americi. Ovaj posjet kineskog premijera samo je jedan od tih tisuću posjeta. U vrijeme mojeg mandata u NR Kini Hrvatsku je tada posjetio drugi najmoćniji kineski političar Li Pang i premijeru Račanu otvoreno rekao; “Recite mi što trebate”. U Pekingu sam nakon toga ostao još dvije godine. Primjerice, u to vrijeme hrvatska sveučilišna elita bila je uvjerena da svi u NR Kini još uvijek nose vojna odijela te da je smiješno Kinezima donijeti Croata kravatu kao poklon. Osim što su tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić i desetak hrvatskih ministara prošetali NR Kinom i potrošili nekoliko milijuna dolara na troškove putovanja, ništa se nije dogodilo.
Tijekom boravka u Pekingu od 1998. do 2003., posjetio sam preko 55 kineskih provincija i najvećih gradova. Magistrirao sam na temu “Kina i svijet u 21. stoljeću”. Prije dvadeset godina NR Kina nije bila prijetnja Zapadu i globalnoj hegemoniji SAD-a, i tada smo mogli postići određene korisne gospodarske sporazume, a da to ne privuče veliku pozornost Sjedinjenih Američkih Država. Nažalost, Hrvatska nije u to vrijeme imala, a ni danas nema, kapacitet ponuditi svoje moguće poljoprivredne i druge proizvode koji bi količinski mogli zadovoljiti potrebe samo jednog od sto milijunskih gradova u NR Kini, a da ne govorimo o populaciji od milijardu i tristo milijuna ljudi.
Danas je svjetska situacija potpuno drukčija. Oni koji pozorno prate izjave najviših američkih državnih dužnosnika, iz dana u dan raste gospodarska, politička, pa i vojna, napetost između SAD i NR Kine, koja u idućih desetak godina može dovesti do izravnog vojnog sukoba između te danas najveće dvije svjetske sile. Prije tri dana vršitelj dužnosti američkog ministra obrane, Patrick M. Shanahan, javno je proglasio NR Kinu kao najveću prijetnju opstojnosti SAD-a. Treba se upitati na čiji mig Plenković radi ovako veliku javnu predstavu posjete kineskog predsjednika Vlade? Možda na Junckerovu, koji je u svađi s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom?
Ako i kada NR Kina zamijeni Sjedinjenje Američke Države u ulozi svjetskog hegemona, svi sadašnji i budući zapadni i istočni ljevičari i liberali molit će dragog Boga da SAD-a ponovno postane glavna svjetska sila te da novi predsjednika SAD-a bude novi Trump.
Plenković je previše neiskusan da shvati opasnost koja se valja na globalnoj pozornici, a koja može imati katastrofalne posljedice za budućnost Hrvatske. Možda je to ipak samo želja djece i unuka bivših hrvatskih komunista, koji danas vladaju Hrvatskom, da ispune želje njihovih očeva i djedova o savezništvu s Mao-ovom komunističkom Kinom? Pa makar da Kinezi obnove “njihovu toliko voljenu Kumrovečku političku školu”. Štogod je u pitanju, nije dobro promišljeno. A možda je i samo pokušaj kupovanja glasača pred izbore za Europski parlament? Naime kandidati HDZ-a koje je izabrao Plenković u ozbiljnim i demokratskim državama ne bi dobili ni deset posto glasova.
Ovaj komentar pišem kao uvod mojoj otvorenoj poruci hrvatskom narodu u Domovini i diljem svijeta da Hrvatska, nakon predsjednika Tuđmana, nije imala nijednog predsjednika/predsjednicu koji je vodio/la računa o hrvatskim nacionalnim interesima. Ako dobijem povjerenje hrvatskog naroda u Hrvatskoj i iseljeništvu, bit ću domoljubniji i državotvorniji predsjednik i od samog prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
ŠTO BI TREBAO IMATI NOVI PREDSJEDNIK HRVATSKE DRŽAVE?
Evo što sve, prema mojem mišljenju, mora biti i treba imati novi velik i hrabar domoljubni vođa hrvatskog naroda, bez obzira na to radi li se o predsjedniku države ili predsjedniku Vlade.
1. Zbog potrebnog velikog životnog i političkog domoljubnog iskustva ne smije imati manje od šezdeset godina.
2. On/ona osobno, a ni nitko od njegovih/njezinih roditelja, baka ili djedova, nisu nikada bili članovi ni simpatizeri nijedne jugoslavenski orijentirane stranke, a naročito ne KPJ ili KPH.
3. Nije nikada vršio/vršila bilo kakvu vodeću dužnost u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji.
4. Mora pripadati većinskoj katoličkoj vjeri i biti maksimalno tolerantan/tolerantna prema svim nacionalnim manjinama, drugim vjerama i domoljubnim ateistima.
5. Mora biti osoba koja je aktivno sudjelovala u borbi za stvaranje hrvatske države mnogo prije 1990. godine.
6. Mora imati veliko svjetsko i domovinsko iskustvo.
7. Mora tečno govoriti barem jedan svjetski jezik, a velika prednost izvrsno je vladanje engleskim jezikom.
8. Mora imati višegodišnje visoko upravljačko ili profesionalno iskustvo u jednoj od razvijenih zapadnih demokracija.
9. U ovoj fazi razvoja Hrvatske ne smije biti član/ica sadašnje dijaspore, koji/koja je rođen/a ili otišao/otišla kao malo dijete u dijasporu te kao odrasla osoba nije aktivno sudjelovala u Domovinskom ratu – na koji god način. U tom kontekstu ne smije biti osoba koja nije imala važnu ulogu u hrvatskim političkim ili društvenim organizacijama u iseljeništvu ili osoba koja nije bila samostalan istaknut hrvatski domoljub i aktivist sa svjetskim ugledom.
10. Ne smije biti osoba koja ima bilo kakvih većih financijskih ili dioničarskih interesa u poduzećima u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu.
11. Mora biti spreman/spremna u prvom mandatu vršiti visoku dužnost predsjednika ili predsjednice države odnosno vlade za pedeset posto manju plaću od one koju danas imaju predsjednica države ili premijer.
12. Mora biti spreman/spremna dati ostavku onog trenutka kad se dokaže da je bio/bila u bilo kakvom sukobu interesa u kojem se osobno okoristio/okoristila.
13. Također se treba pismeno obvezati na davanje ostavke ako ne bude beskompromisno, ali i razumno, branio/branila vitalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.
14. Mora biti osoba koja je, u političkoj i svakoj drugoj borbi za spašavanje danas teško ugrožene hrvatske države i ugroženog hrvatskog naroda, spreman/spremna dati i vlastiti život.
Kako doći do takve osobe i do tog cilja? Unatoč brojnim političkim strankama i dosad neuspješnim pokušajima izgradnje novih političkih domoljubnih opcija, u Hrvatskoj je potrebno osnovati političku stranku koju će voditi ljudi koji će se istinski, iskreno i hrabro, bez lažnih obećanja i fige u džepu za razliku od dosadašnjih političara, zalagati za maksimalno uspješnu i djelotvornu suradnju između domovinske i iseljene Hrvatske na svim područjima. Hrvatsko iseljeništvo još je uvijek jedini pravi strateški gospodarski i demografski saveznik Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Međutim, u ostvarenju tog izuzetno važnog cilja spašavanja samostalne hrvatske države treba doći i do okrupnjavanja bezbrojnih braniteljskih udruga.
To je jedini put za spas Hrvatske od neizbježne propasti. Svijet se mijenja velikom brzinom. Mi Hrvati moramo imati svoje rješenje i svoju strategiju za te promjene, koje će biti nemilosrdne. Preživjet će samo oni narodi i one države koji se na vrijeme pripreme za te promjene.
Dragi je Bog kroz cijelu našu povijest bio uz nas Hrvate. Došlo je vrijeme da se više ne oslanjamo samo na svemogućeg Boga, nego i da sami uzmemo sudbinu u svoje ruke.
mr.sci. Antun Babić
bivši savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana
generalni konzul u mirovini
Zagreb, 10. travnja 2019. godine