Srbi se u 14. i 15. stoljeću neprekidno borili kao saveznici Turaka i dali izdajnički obol širenju islama i porobljavanju kršćanske Europe
Srbi više i ne kriju i masovno pišu po internetu da se diče kako su pomagali Turcima u zauzeću Carigrada 1453. godine. Veći su Turci od samih Turaka. Turski vazal despot Đurađ Branković doprinio je sa svojim trupama padu Carigrada 1453. godine, a prije toga 1395. turski sluga Marko Kraljević poginuo je kao turski bojovnik u borbi Turaka s vlaškim vojvodom Mirčeom na Rovinama u Vlaškoj 1395. Iduće 1396. bila je čuvena bitka kod Nikopolja i Turci i Srbi skupa su ratovali protiv cijele kršćanske Europe. Srbi su kod Nikopolja dali glavni obol turskoj pobjedi i najviše doprinijeli daljnoj islamizaciji i porobljavanju Europe kao izdajnici kršćanske vjere. Glavni turski saveznik na Nikopolju bio je srpski despot i turski rob Stefan Lazarević. U bitki kod Angore, danas Ankare 1402. sudjeluje opet dragovoljno despot Stefan Lazarević na strani Turaka i bori se za njih do zadnje kapi krvi, iako mu je oca kneza Lazara 1389. pogubio 1389. sabljom na Kosovu polju Stefanov zet Turčin Bajazit i glavu mu nabio na kolac. A taj je sultan Bajazit oženio nakon bitke u kojoj je porazio Srbe 1389. Stefanovu sestru Oliveru, kćer ubijenoga kneza Lazara. Brak je zdušno podržala kneginja Milica i pljunula i posmrtno pogazila pokojnoga muža Lazara. Sem Olivere još je velika turska sultanija i sultanova žena bila još jedna Srpkinja iz reda srpskih despota, potomaka Vuka Brankovića, borca iz Kosovske bitke 1389. i njegovih despotskih potomaka iz loze Brankovića, isto turskih saveznika u osvajanju Carigrada 1453. godine. Zvala se Mara Branković i širila je turkofiliju po Srbiji. Srbi su tako postali najveći izdajnici kršćanstva i tim savezništvom s Turcima u islamiziranju Europe u 14. i 15. stoljeću sad se još i hvale. Čega se pametan srami, time se budala ponosi. Nije onda ni čudo da srpski duhovni Turčin Aleksandar Vučić javno veliča lik i djelo sultana Murata, koji je, inače, vojno deklasirao Srbe na Kosovu polju 1389. godine. Za sultana Murata Vučić ima samo hvalospjeve kao velikoga i neustrašivoga vojskovođu i sjajnoga vojnog stratega. Vučić se u Srbiju navodno kune, a naglas veliča Turke koji su duhovno unakazili Srbe i Srbiju za sva vremena. Tko o čemu, a turske sluge Srbi lažu i mažu oči svijet o svome ponosu i poštenju, kojega su davno izgubili pod turskim skutima.
HOP