ČA, KAJ, ŠTO jesu hrvatske upitne zamjenice, ali njihovo porijeklo i etimologiju još nitko nije otkrio. Stoga ću ukazati da su ove zamjenice nastale semitskim čitanjem riječi VAČA u nazivu HARA-VAČA, odakle naš današnji etnik HARVAČ ili HRVAT.
Semitskim čitanjem riječ VAČA se odrazila kao ČAVA koja se suglasnički pisala ČU, a odrazila se kasnije kao SU, dakle, SAVA ili ŠAVA.
Dodavanjem sufiksa AN riječi ČAVA nastaje riječ ČAVAN koja se piše suglasnički ČUN, dakle, SUN. To je bio prvi astrološki znak, ali kako semitska pisma nisu imala slovo za glas Č, prvi astrološki znak je nazvan AVAN, odakle današnji naziv OVAN. Ako pak riječ ČAVA dodamo sufiks EČ ili IČ dobivamo riječi ČOVEČ i ČOVIČ, što se odrazilo kao ČOVEK I ČOVIK. Riječ ČOVEK je još zabilježena kao ČAVAČ, ČAUŠ, ČOJO i ČO. Nametanjem rimske liturgije ČOVEK postaje ČOVJEK.
Izvorno riječ VAČA je označavala planet Zemlju, a čitanjem sa desna na lijevo je postala ČAVA i počela označavati Sunce. Ranije je Sunce označavala riječ HARA. Od riječi ČAVA je nastao biblijski naziv za prvu ženu AVU ili EVU jer to pismo nije imalo slovo za glas Č, što je pogrešno jer sunce je bilo simbol muškosti. To pismo nije imalo ni slovo za glas H, pa je riječ HARA postala ARA, a ispuštanjem početnog slova A, ARA je postala RA u Egiptu.
Riječ HARA se još odrazila kao TARA i zadržala je isto značenje kao i HARA. Riječi HARA pod Semitima se odrazila kao ALA i ELA, a zamjenom slova H slovom T, ove riječi su se odrazila kao TALA i TELA. Riječ ČAVA se još pisala ČAMA, što se odrazilo kao TAMA, a čitanjem sa desna na lijevo je postala MATA. Ista riječ zbog pisanja sa lijeva i desna i postaje ATAM , odakle i biblijski ADAM. Tako su Hrvati spajanjem riječi TALA i MATA postali TALMATI i TELMATI, odnosno, DALMATI i DELMATI.
Ovim promjenama se izgubilo izvorno učenje, a najbolje ga možemo otkriti preko dvoslogovnih riječi u jeziku koji danas nazivamo sanskrit. Slog se sastojao od suglasnika i polusloga A. Na osnovu ovoga se može zaključiti da Asirci nisu imali ni slovo za glas V, pa su ga Semiti često zamjenjivali slovima F, M, P i B. Ovako je od izvornog jezika preko različitih pisama nastalo više jezika.
Kako ni bizantsko ni latinsko pismo nije imalo slovo za glas V, riječ ČAVE se pisala ČAYE ili ČAE, što se kasnije odrazilo kao ČAJE. U čakavici ČAJE se odrazilo kao ČA JE, a u kajkavici kao KA JE ili KAJ. Ako bi pak slijedili Vukov nauk, onda bi čakavica bila akavica, a čakavsku ekavicu i ikavicu su zajedno sa glagoljicom donijeli Hrvati koji su bili poznati kao Sarmati. Zbog njih susrećemo ekavske (jekavske) i ikavske riječi u ukrajinskom jeziku. Ikavicu i suglasničko pismo su još ranije donijeli semitizirani Hrvati koje su u povijesti bili poznati kao Liburni i Etrurci, a pisali su latinicom. Nametanjem i prihvaćanjem suglasničkog pisanja riječi na Levantu nestaje dvoslogovni jezik i njegovo pismo.
Štokavicu je Hrvatima nametnuo kršćanski Rim jer se želio širiti prema istoku. Rusi su zamjenicu ČA pisali ČTO i izgovarali ŠTO. Na temelje te ruske zamjenice, Rim je Hrvatima i Bugarima kao zamjenicu nametnuo ŠTO. Isto tako akavica i ekavica su postale jakavica i jekavica jer se iza suglasnika i ispreda glasova A i E dodavao nepostojeći glas J. Ako se to događalo iza suglasnika T, D, L i N, onda nastaju u hrvatskom jeziku novi glasovi Ć, Đ, LJ i NJ.
Rimska liturgija je bila nametnuta Hrvatima u Dubrovniku, Istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori, dok su u Raškoj štokavsku ijekavcu u liturgiju nametnuli Bugari. Ta liturgija se još zvala staroslavenska, što je besmisleno. Postojale samo dvije redakcije: hrvatska i bugarska. Novonastali narod – Srbijanci su zamjenicu ČA zamijenili zamjenicom ŠTA. Korištenje dvoslova ST ili ŠT za glas Č otkriva nam franački ili germanski utjecaj.
Francuzi zamjenicu ŠTO pišu QUE, a Talijani CHE. Francuska riječ stoji za riječ ČAVE, a talijanska za istu, dakle, bez slova za glas V. U složenicama Talijani također koriste riječ QUE kao u riječi QUELLO. Englezi koriste izvornu riječ VAČA koja se odrazila kao WHAT, a Nijemci koriste istu riječ koja se odrazila kao WAS. Ovo nam pokazuje da se diljem Europe koristio jezik HARAVAČA.
Jezik HARAVAČA se zbog ledenog doba proširio na Levant gdje su je iskorijenili ASIRCI nametanjem semitskog suglasničkog pisma. Jezik HARAVAČA je danas poznat kao SANSKRIT. Hindi su samo uzeli sansktritsko pismo, ali ne i semantiku. Otapanjem ledenjaka, mnogi semitizirani Hrvati sa Levanta se vraćaju u Europu i sa sobom donose semitsko suglasničko pismo.
Tako se mijenjala haravača u Europi. Međutim, u čakavici je sačuvano najviše dvoslogovnih riječi, a to nam pokazuje da je sans-krit nastao na haravačkim prostorima jer mnoge riječi su sačuvale isto značenje. To nam potvrđuje riječ KRIT u nazivu sans-krit, a stoji za naziv Harvač ili Harvat. Stari Grci su riječ HARA pisali ELA jer nisu imali slovo za glas H, a naziv Haravača kao ELAS jer nisu imali ni slovo za glas V. Dakle, oni su glas R pisali slovom L, a to nam pokazuje da su oni bili Semiti koji su zavladali prostorom na kojem su živjeli Harvači ili Harvati. Zbog toga imamo božanstva koja koriste slovo R umjesto L. Imena mnogih grčkih filozofa i pjesnika u sebi sadrže slovo R umjesto slova L. Zbog semitskog utjecaja i nametanja kršćanstva, Rim je HRVATE nazvao HELVETI , a oni su na starogrčkom bili poznati kao Kelti.
Na koncu postavljam pitanje hrvatskim jezičarima: Što znači naziv Haravača, Harvač ili Harvat?
Zar sve navedeno ne ukazuje na civilizaciju koja je nestala preko različitih pisma i stvaranja novih jezika.
Zar nije došlo vrijeme da se oslobodimo ilirskih zabluda i standardiziramo hrvatski jezik na temelju čakavske ekavice i ikavice, kajkavske ekavice i štokavske jekavice. Zar nam tako hrvatski jezik ne bi postao lakši za učenje i razumijevanje?
Srećko Radović
