Ako čitatelji donose zaključke na temelju današnjeg pisanja Večernjeg Lista, Slobodne Dalmacije i Zadarskog Lista, onda je općina Vir općina budućnosti, ali ako upoznate oponente načelnika Kapovića – Virane i vikendaše, onda je priča sasvim drukčija.
Interesenta je novija povijest otoka Vira odkad je preko mosta spojen sa kopnom 1976. godine. Od tada Vir ima svoju političku mafiju koja je ucjenjivala vlasnike zemljišta i pljačkala vikendaše pod egidom P.Z. ”Iskra” i bavila se švercom svega i svačega pod budnim okom UDB-e. Tako je nepovratno uništen jedan od hrvatskih bisera – otok Vir. No, najgore se dogodilo kad je umirovljeni kosovac iz Vira Budija 1987. godine na čelo Savjeta MZ Vir imenovao protuzakonito Davora Kapovića, oca današnjeg načelnika. Umirovljeni Kosovac Budija je živio u Zadru.
Tako je 1988. godine započelo naoružavanje Srba u Hrvatskoj preko kasarne Šepurina u Zatonu i otoka Vira, kao i rušenje pojedinih kuća na otoku Viru koji su smetale tom poslu. Rušenje je naredio glavni građevinski inspektor Kukolj, a zatražio ga je predsjednik MZ Vir Davor Kapović. Rušenje je izvršio inspektor Jovičić iz Bjelovara. Obojica su bili Srbi. Glavni suradnik im je naravno bio Davor Kapović koji je istovremeno vodio ilegalan restoran Katarinu i oni su tamo često viđeni u njegovu društvu. On je Kukolju uz prisustvo dva Viranina rekao u Zagrebu u njegovu uredu da učini kako su se dogovorili. Restoran Katarina je poslovao ilegalno i slobodno, bez ikakvih kazni i plaćanja poreza.
Godine 1987. Savjet MZ Vir je raspisao samodoprinos za elektrifikaciju, vodovodizaciju i telefonizaciju na otoku Viru. Tijekom 1988. i 1989 vikendaši su svaki uplatiti 8500 DM MZ Vir, dok su autohtoni Virani morali platiti samo vodovodizaciju i telefonizaciju. Tada je u Viru bili izgrađeno više od 5 tisuća vikendica, a novac su morali uplatiti i kupci novih gradilišta. Potom se u ljeto 1990. godine dogodila balvan pobuna Srba, a 1991. godine se dogodila okupacija 1/4 hrvatskog teritorija od strane JA i četnika. Nema sumnje da su mnogi Srbi u Hrvatskoj bili naoružani, a to nam danas potvrđuju arsenali oružja koje se otkrivaju u kućama u okolici Pakraca i na Baniji i Kordunu.
Već 1992. godine predsjednik MZ Vir Davor Kapović sklapa ugovor sa poduzećem ”Infrastruktura” o elektrifikaciji i vodovodizaciji MZ Vir zbog čega su vlasnici morali uplatiti 3000 DM – za struju i vodovod. Nigdje u ugovoru se ne spominje 8500 DM koje su vikendaši uplatili 1988. i 1989. godine. Struju se mnogi dobili, ali novac za vodovod je još jednom nestao. Već 1993. godine MZ Vir, protivno tadašnjem zakonu, postaje općina Vir mada nije imala dovoljan broj stanovnika. Prema nekim pričama u tomu mu je pomogao hadezeovac Stjepan Mesić. Tako se izgubio trag novcu iz MZ Vir.
Zar nije logično postaviti pitanje: Za koga je radio Davor Kapović u bivšoj državi?
Taj novac je nestao i nema sumnje da su ga podijelili članovi nove političke mafije u MZ Vir. Kad je njegov sin i načelnik Kristijan Kapović optužen za krađu 2009. godine, on je preko VOX televizije izjavio da mu obitelj vrijedi 15 milijuna eura i on nema potrebu da krade. Međutim, načelnik Kapović ništa ne radi gratis. Pošteni Virani su se na to nasmijali jer su znali da mu otac u Njemačkoj nije zaradio gotovo ništa, osim što je izgradio pansion Katarinu, ali se ne zna sa čijim novcem, jer kad je započeo gradnju, u Njemačkoj je boravio nekoliko godina.
Nije li možda pansion Katarinu izgradio netko drugi? Neki koji su prodali gradilišta su mu zimi posuđivali novac da bi preživio sa obitelji dok je vodio pansion Katarinu. Davor Kapović je svoju pljačku skrivao pred javnošću sve dok mu sin nije uz pomoć virske mafije postao načelnik 2003. godine. Za vrijeme rata u svojem dućanu prodavao robu koju je krao ”Karitasu”.
Pljačkom virskih vikendaša Davor Kapović je postao virski tajkun, a ne radom u Njemačkoj, kako mu je tvrdio sin na VOX televiziji. Na temelju ovih činjenica svatko može zaključiti da se radi o ratnom profiteru i lopovu, ali ga ni USKOK ni DORH ne žele procesuirati mada zakon to nalaže, a zbog toga je podneseno više kaznenih prijava USKOK-u i DORH-u na koje nitko nikada nije reagirao.
Nije li onda logično postaviti pitanje: Tko štiti Davora Kapovića od procesuiranja i dovođenja pred lice pravde? Po zakonu on je ratni profiter. Može li ovakva država ići naprijed? Ako se sve ovo dogodilo u jednoj selendri, što se onda događalo u većim gradovima i državi?
Srećko Radović