Program hrvatske televizije nekada (osamdesetih) i sada (screenshot otprije par mjeseci). Naoko nema više klasične indoktrinacije “tekovinama” socijalizma kao nekada. Međutim, i dalje se truje titoizmom, eno ga u udarnom terminu prvog programa još uvijek.
Danas imamo indoktrinaciju i trovanje lažima iz istog crvenog tabora ali preko modernih medija pomoću kojih djeca onih istih nekadašnjih komunjara oblikuju javno mnijenje i ponovno nas sve skupa rade budalama. Ipak oni još uvijek drže našu lovu u svojim šapama.
Zar bi inače pretili sin Ivice Račana mogao pametovat o predsjednici i ponositi se navijačkim žarom za nekim srpskim nogometnim klubom? Klubom zemlje koja je ne tako davno izvršila agresiju na Hrvatsku? Zar bi primjerice dozvolili da se nećak generala Rašete zločinačke JNA šepuri po današnjoj hrvatskoj televiziji kao mjerodavni politički znalac i veličina? Ima puno takvih primjera, ali upravo Boris Rašeta mi je pao napamet jer je u zadnje vrijeme redovni gost u gotovo svakoj političkoj emisiji na hrvatskom tv-u. Čak štoviše autoritet. Novinarski! Šizofreno, zar ne?
Ustvari, imam osjećaj da se malo toga promijenilo osim što je crvena žgadija modernizirala svoje metode rada: upotpunila je svoj plan i program “dejstvovanja” kreditnom pljačkom Hrvata i tako ih natjerala na iseljavanje. Usput ih truje lažima i utuvljava im u mozak da su “genocidni”, “ustašoidni” i slično. Vlastitu povijest im je već davno lažirala i zabranila. Laži se naravno serviraju dalje u svijet, diplomacija uopće ne reagira, nego se dodvorava nekadašnjem agresoru, EU i uopće svima, umjesto da radi u korist svojega naroda. Ukratko, ovo stanje više nitko normalan ne bi trpio.
Ingrid Runtić
HOP