Srpski izbornik iz Crne Gore Nenad Peruničić Hrvatskoj poželio osvajanje zlata, a onda ga Srbi razapeli na križ i stavili na stup sramote
Izbornik srbijanske rukometne vrste Nenad Peruničić nakon što je njegova momčad izgubila od Hrvatske i trećim porazom zaokružila seriju neuspjeha na Europskom prvenstvu za rukometaše, pokazao je zavidan stupanj športske kulture, tako rijetke i neuobičajene među njegovim sunarodnjacima. Perunčić je netom nakon poraza Srbije od Hrvatske u jednom dahu izjavio kako je oduševljen pravim športskim ozračjem, što ga je u dvorani u Grazu tijekom dvoboja Hrvatska – Srbija 24:21 priuštilo blizu pet tisuća vatrenih i temperamentnih hrvatskih navijača. On nije štedio riječi pohvale za hrvatske rukometaše i navijače, poželevši rukometnim kaubojima osvajanje naslova prvaka Europe u finalnom srazu, što će biti po rasporedu turnira u Štokholmu.
“Želim Hrvatskoj baš zbog navijača da osvoje zlatno odličje, ali bih želio da se to dogodi i nama, da ne ostanemo sami kakvi smo bili ovdje u Grazu. Žao mi je što nas naši navijači nisu poduprli na ovom Euru. Mnogo Srba živi u Beču, a to nije daleko od Graza.Volio bih da osjećaju veću pripadnost reprezentaciji. Razumijem da ljudi kod nas idu na košarku i odbojku, jer dožive pravi rezultat, ali potpora je potrebita i onda kad ne ide. Žao mi je, ali vrlo malo navijača iz Srbije je bilo uz nas. Kad vidim s koliko strasti hrvatski navijači idu uz svoju reprezentaciju, volio bih da je tako i u Srbiji. Svi nose dresove i to je lijepo vidjeti. Volio bih vidjeti stotinjak srpskih zastava, a ne deset na tribinama. Navijači iz Hrvatske uvijek dolaze na početak prvanstva i takvu ljubav prema dresu treba poštivati.”
Višak iskrenosti, časnog i dostojanstvenog pristupa Nenada Peruničića Srbi ne znaju, ne umiju i neće cijeniti. Dapače, osuli su pravu paljbu po Perunučiću, kako se i u ranijim sličnim prigodama i sportske geste nekog drugog srpskog sportaša ili trenera već događalo na prijašnjim sportskim natjecanjima. Da za običnog srpskog fanatičnog navijača sportski događaj nije samo stvar sportskog prestiža, nego ponajprije pitanje života i smrti, zorno pokazuju i odvratna i grozna reagiranja čitatelja internetskog portala Telegraf.rs. Oni su otrovnim porukama zasuli Peruničića, bacajući drvlje i kamenje na čovjeka, samo zato što je boljem supraniku u nastavku natjecanja u viteškom duhu poželio sporstku sreću i osvajanje prvog mjesta na Europskom prvenstvu. Pogledajmo letimično taj arsenal povišenog izljeva svesrpstva u koru velikog mozga prosječnog srpskog navijača kao dnevnu dozu do bola zagrižene Srbende, sposobne pobijediti možda jedino na turniru gađanja glinenih golubova.
Marko, 14. siječnja 2020./11:25
“Šlihtaro, uvuci se još malo.”
W, 14. siječnja 2020./10.55
“E, sad si dotakao 10 metara ispod dna! Ajde ti u Pljevlja i ne vraćaj se više!”
Brk, 14. siječnja 2020./10:48
“Gadi mi se ovaj Monteniger!”
CG, 14. siječnja 2020./13:05
@Brk
“A sad je Montiniger i Milogorac čim malo ne valja. Kad je dizao tri prsta na sred Cetinja kao igrač protiv Lovćena i onda je bio legenda i Srbenda. Čak je i govor promijenio, pa priča ono bre i ekavicu i opet smeta jer je iz Crne Gore. Jesam Srbin i to nikad neću mijenjat, ali nema nama sreće u Srbiji. Ne volite vi ni Srbe iz Crne Gore, ni Crnogorce.”
Neprijeporno, ovaj crnogorski diskutant srpskoga predubjeđenja jedini je proniknuo u samu srž dubine i teške i goleme zablude koju Crnogorci imaju o Srbima. Kako god, Srbi su pozelenili od muke nakon poraza u srazu sa “zelenašima” iz Crne Gore. Srbi su u razmaku od dva dana izgubili prvo od Crvene Hrvatske, onda i od Bijele Hrvatske, te im ostaje složno zapjevat poznate stihove iz glasovite hrvatske pjesme:” Crven, bijeli plavi, to je barjak pravi!”
Dragan Ilić
HOP
