Srbi ne vole film “General” o hrvatskom ratniku Anti Gotovini, ali je zato srpskome sultanu i rusko – turskom vazalu Aleksandru Vučiću najveći ideal turski sultan Murat
Srbi nisu ni svjesni koliko su masovno bolesni i zreli za liječenje u bolnici zatvorenog tipa. Okomili su se sad na jednog mladog glumca Stefana Vukića (28), samo zato što je prihvatio igrati ulogu srpskog vojnika negativca u JNA odori u hrvatskom filmu “General”, a koji prikazuje životni i ratni put generala Ante Gotovine. I sad je taj mladi Stefan Vukić na meti posvemašnjeg i javnog odstrijela na ivici poziva na linč u Srbiji. Poručuju mu Srbi kako je glumljenjem srpskoga negativca u hrvatskom filmu zauvijek završio glumačku karijeru u Srbiji. Vrh srbijanskoga ludila prevazilazi i granice Srbije drugim činom srbijanskog ludila. Našli su se samoprozvanim komentirati kako to hrvatski glumac Filip Višnjić koji igra ulogu Ate Gotovine može i smije nakon filmske uloge Ante Gotovine igrati još i filmsku ulogu Nikole Tesle, a koji je u mašti posrbljenih Crnih Vlaha, dakako, po potrebi njihove otimačine hrvatskih velikana, proglašen “Srbinom,” iako za života nikad nije niti kročio na tlo Srbije.
Uz to, dok se nije proslavio upravo su Srbi u njihovom srbijanskom tisku prije stotinu godina Nikolu Teslu nazivali luđakom, budalom i ekscentrikom što ih sramoti tamo negdje preko Atlantika u dalekoj Americi.
Čim su čuli malo kasnije da je taj isti Nikola Tesla zadužio za sva vremena cijeli ljudski rod svojim epohalnim izumima, ti isti srbijanski tekstopisci i člankolisci ondašnjih srbijanskih vlasti, preko noći su zaboravili na objede što su ih pisali na račun Tesle i pohitali su prisvajati i otimati sve do današnjih dana Hrvata Nikolu Teslu, poteklog, kako je i sam za života govorio, od predaka dvije hrvatske plemićke obitelji Draganića i Kalinića.
I kad mu je djed po pritiskom Turaka prešao iz katoličanstva u pravoslavlje da pod skutima Turcima podložne i slugeranjske SPC očuva imetak, onda su Tesle nevoljno i silom prilika postali pravoslavci, ali nikako i nikada nikakve Tesle iz srpskoga etničkoga genetskog koda. Ispovijest Teslinu o njegovom izvornom hrvatstvu i katoličanstvu Srbi i danas mudro i vješto čuvaju od očiju javnosti u Teslinome muzeju u Beogradu.
Kad Hrvatska uskoro bezuvjetno bude zatražila od Srbije otvaranje svih povijesnih pismohrana koje Srbi i dalje brižno taje po Beogradu, moraju tad balkanski muljatori otvoriti i tu tajanstvenu arhivu s pismom i originalnim rukopisom Hrvata Nikole Tesle, pohranjenu u beogradskom muzeju.
Ne bi nas začudilo da jednoga dana kroz nekih stotinu godina Srbi u nedostatku srpskih slavnih vojskovođa i hrvatskoga najvećeg junaka Domovinskog rata Antu Gotovinu proglase Srbinom, te ustvrde neke 2100. godine kako su zapravo Srbi pobijedili u ratovima u Hrvatskoj i u Bosni. Obrnuta psihologija vječne je gubitnike Srbe toliko ophrvala i intelektualno sputala, da nije ni čudo što i sad 2020. godine istinski pripovjedaju kako su Srbi pobijedili Turke u boju na Kosovu 1389. godine, a na upitaju se što su onda Srbi više od pola tisućljeća robijali pod Turcima, a ne Turci pod Srbima?
To ne može skužiti plitki i prizemni um naroda, kojega na čelu kolone predvodi, što ih kao pastir stada vodi na pojilo presušene rijeke, glavom i ćosavom bradom, višestruko oboljeli manijak i luđak Aleksandar Vučić, onaj što ga silno nervira slavni hrvatski general Ante Gotovina, čovjek koji mu je srušio i u prah i pepel pretvorio njegove mokre velikosrpske snove i tako ga učinio doživotno nesretnim.
Zato je i Vučiću i njegovim kinematografskim poslušnicima i podanicima u Srbiji i danas najveći ideal, ne, naravno, legendarni i slavni hrvatski general Gotovina, koji je 1995. porazio i ponizio duhovne sljedbenike i baštinike Turaka, nego sultan Murat, onaj što je sa sinom mu Bajazitom svladao onda davno vrle kršćane i katolike Srbe na Kosovu polju 1389. godine i pretvorio ih u turske robove, a današnje Srbe u duhovne poturice, veće i od samih pravih Turaka. Kad je Turčin krvav do koljena, onda poturica mora biti krvav barem do lakata, a kad je Turčin krvav do lakata, onda poturica mora biti krvav sve do ramena.
Toga gesla se drže sve srbijanske filmske poturice što već danima rigaju vatru na mladoga glumca, 28 – godišnjega Stefana Vukića. Za sad im je nepoželjan lik u bilo kom budućem filmskom projektu što ga budu snimali Srbi, samo zato što je glumio srpskoga negativca u hrvatskom filmu. Ako Srbi ovako nastave, nije daleko ni dan kada će mladome glumcu Stefanu Vukiću poručiti da mu nema više mjesta živjeti na tlu Srbije i da mora seliti iz Srbistana. Srbijanska fašistička i nacistička zvijer nikad ne spava i uvijek je na mrtvoj i brončanoj straži okamenjenog velikosrpstva i četništva.
Pismo čitatelja iz Beograda
HOP
