Ustavni sud, ustav i demokracija
Demokracija dolazi od riječi demokratia, koja je starogrčka složenica riječi demos (narod) i kratein (moć); tj. demokracija je politički sustav u kojem ljudi drže moć. Iz toga logički slijedi da je najviši stupanj demokracije onaj oblik vlasti u kojem ljudi izravno iskazuju svoju volju, bez posrednika.
Dakle, referendum.
Ustavni Sud Republike Hrvatske se ne slaže. Iako je sud odbio zahtjev o ocjeni ustavnosti Zakona o udomiteljstvu koji kao obitelj ne navodi životne partnere, sud je izjavio kako odredbe zakona, iz kojih je “svjesnim odabirom predlagatelja zakona izostavljena određena društvena skupina, proizvode generalne diskriminatorne učinke prema životnim i neformalnim životnim partnerima, za što nema ni racionalnog ni legitimnog cilja”. Zbog toga “nalaže sudovima i drugim tijelima, poput centara za socijalnu skrb, da su u pojedinačnim slučajevima ‘dužni osporene zakonske odredbe tumačiti i primjenjivati na način na koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja neovisno o tome živi ili potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”. Dakle, ne, ali ipak da.
No to otvara cijelu Pandorinu kutiju. Naime, ako narod donosi zakone i odluke, onda narod ima snositi posljedice svojih odluka. Takav sustav je urođeno uravnotežen i pravedan, bez obzira kakve odluke i kakve posljedice bile.
No sustav u kojem malobrojno tijelo, koje osim toga nije niti izabrano na demokratskim izborima, može i smije poništiti odluku naroda, se može definirati samo kao tiranija (tyrannos – vladar polisa).
Jer političke elite su u pravilu dobro izolirane od posljedica odluka koje donose, i one posljednje trpe od vlastite budalaštine – u pravilu tek kada je situacija izmakla daleko izvan mogućnosti popravka.
Nadalje, sud u ovom slučaju otvoreno nalaže državnim tijelima da postupaju suprotno i volji naroda i slovu zakona, što je dvostruki prekršaj. Interpretacija zakona time prelazi u kreiranje zakona, čime se zapravo otvara put bezakonju.
Ovo nije prvi put da je Ustavni Sud blokirao donošenje odluka putem referenduma.
Godine 2015. Ustavni Sud je zabranio referendum o outsorcingu.
Uostalom, je li uopće važno ako je referendumsko pitanje protuustavno? Ustav, u teoriji, proizlazi od naroda. Ako narod želi donijeti protuustavnu odluku, onda treba mijenjati Ustav. Zahvaljujući odlukama Ustavnog suda, suvremena Republika Hrvatska je spala na nižu razinu demokratičnosti od one Bizantskog Carstva, gdje je narod ipak mogao legalno i legitimno nametnuti svoje odluke, i gdje su zakoni proizlazili iz 1) tradicije i 2) trenutne prakse, a ne iz odluka odnarođene političke elite i nebulozne “međunarodne zajednice” koja nameće još nebuloznija ljudska prava. Drugo pitanje jest koliko je važno ako je nešto diskriminatorno?
Naime, diskriminacija je ugrađena u same temelje civilizacije, i civilizacija bez diskriminacije se urušava – no to je članak sam za sebe.
Toni Šušnjar
HOP
