HDZ JE DANAS GLOBALISTIČKA I KOMUNISTIČKA, A NAJMANJE DEMOKRATSKA I PUČKA STRANKA
Tuđman je bio državnik, a Plenković je po nekim izjavama samo mason i globalist. Tuđman je donosio odluke, a Plenković sa odlukama odugovlači i čeka upute iz EU ili komunističko antifašističkog povjerenstva. Tuđman je bio suverenist, a Plenković je sluga Njemačke, Francuske, jugoslavenskih antifašista i hrvatskih ”nacionalnih” manjina, te velik protivnik SAD kao i cijela europska politička elita.
Tuđman nikada nije pripadao masoneriji, a Plenković je zbog pripadnosti masoneriji javno prozvan i tu prozivku nikad nije javno opovrgnuo. Tuđman je imao iskustvo i liderstvo, a Plenković ga nema. Plenković je poliglot i bolji govornik, ali to nije mjera za dobrog državnika i lidera. Zbog svega navedenoga nije mi jasna njegova izjava da provodi Tuđmanovu politiku. Takva izjava vrijeđa zdrav razum.
Tuđman je bio hrvatski vizionar, suverenist i domoljub
Zbog Tuđmanovih karakternih osobina i vjerodostojnih obećanja narodu i diplomatskih vještina prema međunarodnoj zajednici, on je bio voljen od dobrodušnog hrvatskog puka, koji nikad nije pripadao Partiji, jer je stvorio hrvatsku državu te uveo demokraciju i slobodu, ali zbog toga je napadan i pljuvan od mnogih hrvatskih komunista, komunističkih aparatčika po medijima i komunističkih sindikata u obrazovanju.
Unatoč njegovoj mladenačkoj komunističkoj prošlosti, on je bio hrvatski orijentiran, a zbog toga su ga progonili komunisti i nagrađivali ga kazamatima. Hrvatska komunistička avangarda, u trenutku stvaranja hrvatske države, Tuđmana je vidjela kao autokrata i diktatora, a do tada je služila autokratu i diktatoru Titu bez pogovora i to u miru. Tuđman je znao kako se stvara država, koju komunisti nisu željeli, a zbog te svijesti je i uspio. Zamislimo načas da je tada Hrvatsku vodio Vlado Gotovac.
Za vrijeme rata, kao i danas, hrvatska komunistička avangarda najviše je služila stranim špijunima koji su ih koristili da nam unište voljenu i krvlju stečenu državu te zagorče život. No, danas vidimo da je Tuđman bio najpošteniji i najliberalniji političar u suverenoj hrvatskoj državi mada je cijelo vrijeme vodio rat sa Srbima, JNA i hrvatskom komunističkom avangardom.
Zbog takvog odnosa hrvatske komunističke avangarde, Tuđman je bio prisiljen prihvatiti Haški sud koji je na njihov zahtjev, zbog njihovih laži, progonio nevine hrvatske generale, vojnike i policajce nakon toliko mučki ubijenih Hrvata i porušene Hrvatske.
Najgoru ulogu je odigrao bivši predsjednik Mesić kada je stranim špijunima predao sve tajne državne dokumente i koji je na Haškom sudu svjedočio protiv hrvatskih generala, te mrtvog predsjednika Tuđmana i mrtvog ministra obrane Šuška, političke tvorce hrvatske države. Sličnu ulogu je odigrao Račan kada je JNA predao oružje hrvatske TO prije početka agresije.
Mesić kao svjedok Suda u HAAG-u
Zar Mesić kao predsjednik države nije trebao štititi interese hrvatskog naroda i države, ali umjesto toga je postao hrvatski izdajnik koji na duši nosi sve osuđene i ponižene hrvatske ratnike. Ako imamo imalo dostojanstva, trebalo bi nas biti sram kao Hrvate jer smo nakon smrti Tuđmana za predsjednika države najprije izabrali udbaša i kosovca Mesića, a potom Titovog gardistu Josipovića. No, ni to nam nije bilo dosta pa smo ponovno za predsjednika izabrali još jednog komunističkog lažljivca Milanovića koji je skrivao svoju komunističku prošlost, a svoje sposobnosti nam je otkrio kao hrvatski premijer.
Misli li ovaj narod svojom glavom ili svoje odluke donosi na temelju pisanja ”utjecajnih” komunističkih i projugoslavenskih medija?
Dok su Beograđani svoje koljače ispraćali u Hrvatsku sa cvijećem, Hrvati su na Jelačićevom trgu predvođeni komunistima i Gotovcem rušili svoju krvlju stečenu državu.
Mesić je tajno svjedočio na Sudu u Haag-u, a Josipović je Hrvate u Izraelu lažno optužio za pogrom Žida za vrijeme NDH. Obojica su pokušali zaustaviti izručenje udbaša Mustaća i Perkovića Njemačkoj u suradnji sa Milanovićem. Umjesto da ih ”utjecajni” mediji zbog izdaje stalno prozivaju, oni ih brane istim žarom kako brane komunističke zločine.
Takvi mediji ih uz pomoć svojih komunističkih mentora i aparatčika predstavljaju kao simbol hrvatske političke mudrosti i poštenja. Gadljivo, zar ne?
Ne mogu zamisliti da bivši udbaš i kosovac nije znao da je većina stranih novinara radila za strane tajne službe.
Čini mi se da je on i danas povezan sa jugoslavenskom udbom. Ne mogu zamisliti da se takav oportunist nije od politike obogatio jer je jedan od jačih lažljivaca na hrvatskoj političkoj sceni.
Mesić je u Staroj Gradiški služio kaznu zbog lopovluka u općini Orahovica, a ne zbog hrvatskog nacionalizma. U zatvoru je bio sa kriminalcem Antom Budijom, koji je sebe nazivao prevarantom, a Mesića lopovom.
Sastali su se i kad je Mesić bio predsjednik. Dakle, Mesić nikad nije bio u zatvoru zbog hrvatskog nacionalizma.
Štoviše, koliko je pokradenog novca vratio iz inozemstva kada je postao predsjednik, a to je naivnom puku obećavao.
Nikada nećemo doznati zašto se kao predsjednik hrvatske Vlade u ljeto 1990. godine tajno sastao sa zamjenikom načelnika KOS-a Aleksandrom Vasiljevićem koji je više puta izjavio da mu je Mesić bio jedan od suradnika u HDZ-u. Ne ćemo od njega nikada doznati tko ga je doveo na taj sastanak, što je jako bitno, jer bi mogli otkriti druge Vasiljevićeve suradnike u HDZ-u.
Tko je za predsjednika države doveo Milanovića?
Na posljednjim izborima smo umjesto sposobne, šarmantne i empatične Kolinde Grabar Kitarović izabrali nesposobnog, odbojnog i tmurnog Zoran Milanovića za predsjednika koji nema ni sposobnosti, ni šarma ni empatije niti razumije diplomaciju. Ne možemo očekivati da će ga primati strani državljani iz civiliziranog svijeta, posebice oni koje je izvrijeđao svojim poganim jezikom.
Sve ukazuje da je u njegovu izboru najviše kumovao Plenković uz pomoć Šeksa i Glavaša, dakle, prijatelja utamničenog Perkovića, koji očekuje pomilovanje, te naivnog i oportunog Anušića koji je najodgovorniji za Kolindin poraz.
Danas takvo ponašanje komunističko udbaške avangarde plaćamo siromaštvom i sluganstvom, te globalizmom koji je zamijenio komunistički internacionalizam, jer HDZ-e među svojim članovima nema ni suverenista ni domoljuba ni demokrata, ali ima mnogo oportunista i uhljeba koji služe masonu i globalistu Plenkoviću. Dakle, HDZ-e je danas komunistička i globalistička a najmanje demokratska i pučka stranka.
Današnji HDZ-e sprovodi doktrinu komunizma jer i danas se predlažu i izglasuju komunistički zakoni umjesto da se uvode sustavne reforme i izglasuju kapitalistički i tržišni zakoni koje mogu spasiti dostojanstvo i boljitak hrvatskog čovjeka. Ti komunistički zakoni su iz Hrvatske istjerali najmanje 300 tisuća Hrvata jer sa takvim zakonima Hrvatska ne može postati kompetentna u globalnom tržištu.
Zašto su hadezeovci podržali promjenu Ustava .
Nakon uvođenja demokracije, mnogi komunistički uhljebi su se pobojali za svoje pozicije i priklonili se HDZ-u. Najveći grijeh hadezeovskih komunista je grijeh kada su podržali izmjenu Ustava i što su pristali na ukidanje Županijskog doma i dali etničkim manjinama nacionalnost u suverenoj i demokratskoj republici Hrvatskoj te je stvorili višenacionalnom državom iliti federacijom.
Tuđman nam je donio demokraciju, slobodu i državu, a to su nam oduzeli Račanovi komunisti promijenivši Ustav i vrativši nas u komunističku demokraciju, bratstvo i jedinstvo. Za ovu izdaju zaslužni su hadezeovci Šeks i Sanader, kao i veliki pobornici ”slobode” Gotovac i Banac koji su se pridružili komunistima i tako zaveli hrvatski narod.
U kojoj demokratskoj državi su etničke ili narodne manjine postale nacionalne?
Zbog izmjena Ustava, hrvatski narod je danas izložen ucjenama i poniženjima od Pupovca i Radina, a to je dovelo do rascjepa u hrvatskoj duši. Samo oportunist i neHrvat može odšutjeti sve te ucjene i uvrede Hrvata, a to izvrsno čini gospon Plenković. Naime, danas u HDZ-u imamo šačicu demokrata i puno političkih oportunista i uhljeba koji imaju komunistički pedigre i koji su postali sluge masonu i globalistu Plenkoviću.
Danas komunisti i globalisti nadziru stupove hrvatske države , dakle, vojsku, policiju, školstvo i kulturu te nam nameću komunističko ili samoupravno gospodarstvo.
Plenković nije kriv što su učinili njegovi predhodnici, ali svojom politikom ih i danas štiti
Plenković jest naslijedio jadno stanje u državi, ali ništa nije učinio da ga izmjeni. Izmijeniti ga je mogao jedino reformama jer jedino tako se mogao osloboditi komunističkih i samoupravnih zakona koji sputavaju razvoj privatnog poduzetništva i dopuštaju uplitanje države u poslovanje. Jedino tako se može nadzirati državne rashode, što bi smanjilo mnoge namete. Očito, Plenković nije lider nego poslušnik i oportunist koji sebi stvara karijeru za Europu kod bezosjećajnih europskih političkih zombija.
Zašto se je trebao petljati u Todorićev Agrokor, a sa novcem koji je potrošio za ”spas” radnih mjesta mogao je spasiti Todorićevu korporaciju i sačuvati sva radna mjesta. Tek nakon toga je zakonima trebao razbiti tu korporaciju i stvoriti više neovisnih poduzeća. Tako hrvatski poljoprivredni kombinati ne bi postali ruski. Umjesto toga, on je Todoriću oduzeo vlasništvo koje je zajamčeno Ustavom. Takvim potezom je obogatio svoje suradnike i prijatelje, a dug Todoriću nakon presude u Washingtonu će platiti država, dakle, porezni obveznici. Toliko o njegovom poštenju.
Obećao nam je povratak INE u državno vlasništvo, ali to nije ostvario niti će se kada ostvariti jer Hrvatska nema toliki višak novca u proračunu. Uostalom, to nije ni potrebno. To jedino se može ostvariti novim zaduživanjem. No, pod hitno treba prodati HEP jer jedino privatizirani HEP nam može osigurati opskrbu dosta jeftinijom električnom energijom i iz firme ukloniti uhljebe i politiku. Kod prodaje INE učinjen je veliki kriminal koji su dopuštali komunističko samoupravni zakoni. Kolika je bila pljačka od strane Račanove vlade?
Ni danas nije jasno zašto smo prodali većinski paket hrvatskog Telekoma njemačkom Telekomu jer preko Telekoma danas našu sigurnost nadziru Nijemci. Ako želimo imati ovakvo zdravstvo, nikad nismo smjeli prodati ni Plivu. Oni koji su to učinili danas bi trebali kazneno odgovarati jer su nam uništili državnu sigurnost i zdravstvo. Međutim, ni Plenković ni Milanović nisu donijeli nikakve zakone da se te lopove i neprijatelje hrvatske države kazni jer njihova nedjela idu u korak sa ratnim profiterima.
Plenković je pokazao svoju samovolju kad je na jedan perfidan način odbacio dva referenda
Plenković ne voli da mu građani donose zakone na referendi, a to je protivno demokratskim usuzima. To nam otkriva potencijalnog diktatora jer referendi su uobičajeni u gotovo svim demokracijama. Ta mogućnost postoji u Americi, ali se puno ne koristi jer u stvaranju zakona sudjeluju različiti slojevi društva. Ta njegova bahatost je od stranke udaljila mnoge članove, a najviše simpatizere.
Plenković je imao dosta vremena da izmjeni izborni zakon, ali ništa nije napravio mada je to tražio veliki broj građana. Zbog toga su građani organizirali referend sa definiranim promjenama izbornog zakona, ali Plenković je to odbio uz pomoć ministra uprave Kuščevića i Apisa. On traži apsolutnu kontrolu nad izbornim listama. Politički operira kao Tito.
To je udaljilo mnoge birače od HDZ-a pa je HDZ-e izgubio izbore za EU parlament mada Bačić i Jandroković obmanjuje javnost da su oni dobili izbore. Po njihovom mišljenju i predsjednička kandidatkinja Clinton je dobila američke izbore. Da je referend prošao, Plenković bi izgubio kontrolu nad većinom u Saboru jer sabornici bi glasali prema svojoj savjesti. Posljednji stranački izbori su nam pokazali da HDZ uopće nije demokratska stranka.
Plenković i Kuščević su također odbacili referend o Istambulskoj konvenciji, a izglasao je tu konvenciju u Saboru sa lažnim amandmanima uz podršku SDP-a jer se bojao da bi mu to moglo ugroziti europsku karijeru. Toliko o njegovoj demokratičnosti i poštivanju volje naroda.
Nakon toga je prihvatio Marakeški sporazum o migrantima pa je Hrvatska postala useljenička država iz koje se u posljednje 5-6 godina iselilo više od 300 tisuća mladih Hrvata. Mnogi još nisu shvatili kamo ih vodi Plenković i ne vide da HDZ više neće biti stožerna stranka dok joj je predsjednik Plenković i njegovi slugani.
Očito je, dakle, da Plenković od stožerne stvara gubitničku stranku jer ga u tome podržavaju najgrlatiji hadezeovci koji su većinom oportunisti i uhljebi. Podržavaju ga ”demokratski” komunisti i jugoslaveni jer vjeruju da im stvara neku novu Jugoslaviju. Zbog takvih pristalica, hrvatski narod mora biti oprezan jer on sa njima može Hrvate vratiti u balkansku kaljužu.
Što je učinio da se Hrvati kao konstitutivan narod održe u BiH?
Srećko Radović
