Podivljala Vučićeva Srbija s Pupovcem ili bez njega, nastaviti će i dalje njezin hibridni rat protiv Hrvatske

0
1986
Srpski partijarh Irinej neiskreno poziva na pomirbu Srba i Hrvata bez priznanja srpske krivnje za sve dosadašnje sukobe
spc u
I dok srpski patrijarh lažno maše maslinovom grančicom mira, dotle srpski jastrebovi Vučić, Vulin, Dačić i Ana Brnabić ratobornim izjavama spram Hrvatske dodatno dolijevaju ulje na vatru i raspiruju srpsku mržnju prema Hrvatima.
spc
U opširnom intervjuu beogradskoj “Politici”, dnevnom glasilu svih srbijanskih režima u proteklih stotinu godina, poglavar SPC Irinej očitovao se pozivom hrvatskom državnom vodstvu i crkvenim velikodostojnicima , ujedno i istodobnim apelom na političke i crkvene vođe u Srbiji da napokon između Srbije i Hrvatske, kao i dva naroda zavlada mir s težnjom trajne pomirbe. Srpski patrijarh Irinej “uvjeren je kako je euforija opijenosti zlom prošla, osim kod najusijanijih glava, te da je nastupio pravi čas razgovora o pomirbi s obzirom na mnoštvo otvorenih pitanja, neriješenih problema, te mnogih kušnji. Neka svatko čini svoje, neka slave oni ako misle da imaju što, ali molim i apeliram da hrvatsko državno i crkveno vodstvo, kao i političke i duhovne vođe našeg naroda čine sve što mogu da se iskorijeni mržnja i zavlada mir između dva naroda. K tome je patrijarh srpski Irinej još istaknuo “kako se kod hrvatskih vlasti pojavljuju početni znaci da je moguća i takva njihova politika i da ukoliko je to doista tako, onda i srpski prvaci, kao predstavnici naroda stradalog u genocidu trebaju čuvati nacionalnu svijest i dostojanstvo naroda, te prihvatiti svaku prigodu koja može doprinijeti mirnijem snu i boljem životu srpskog naroda u Hrvatskoj.”
spc čede
K tome, patrijarh zloglasne SPC još je proturječno gornjoj izjavi pozvao srpski narod u Hrvatskoj da se pokuša uklopiti u suživot sa susjedima Hrvatima. To smisleno potpuno odstupa od izjave četničkog patrijarha u gornjem ulomku, gdje on izmišlja nepostojeća stradavanje i patnje Srba u Hrvatskoj, sve to opisujući pojmom genocida nad Srbima. U bujnoj mašti i pokvarenim i prljavim strastima srpskoga patrijarha, počinitelji izmišljenog genocida nad Srbima su Hrvati. U zaključku pijani srpski pop, ipak, poziva na pomirbu, nakon što je prije toga Hrvate nazvao srpskim zlotvorima!? Tako smisleno proturječnu izjavu u samo dvije povezane rečenice može izreći jedino glupan na ivici debiliteta, a poglavar lažljive i kradljive SPC Irinej to uistinu i jest. Koliko je srpski poziv Hrvatima na pomirbu samo prozirni probni balun šumadijske četničije, najbolje oslikavaju izjave predsjednika šumadijske države Aleksandra Vučića, te premijerke šumadijskog pašaluka Ane Brnabić. Oboje su gotovo u glas kao naučenu dječju pjesmicu odaslali poruku Hrvatskoj, opet u stilu srbijanskoga praznoslovlja i praznoglavlja nepovezanih misli i sumanutih i suludih ideja. Oni u istom danu kad je njihov crkveni glasnogovornik Irinej na tragkomičan način poručio da Srbi iz Srbije, tobože iskreno hoće pomirbu sa Hrvatima, šalju posve suprotne signale Hrvatskoj. Vele kako je pomirba dva naroda potrebita za dobrobit dvaju susjeda, ali premudro zaključuju kako Srbi neće pomirbu koja bi se temeljila na srpskom poniželju. U prijevodu Vučićeve i Brnabićkine političke metafore, to znači da ostaju i dalje s njihovom krilaticom tipa: “Mir, brate, mir, nitko nije kriv!”
vulin2
Ne grade se ni međuljudski odnosi pojedinaca, kamoli čitavih naroda i država na temeljima srpskih laži, krađa, prijavra i podvala, od kojih oni i dalje tvrdoglavo ne izmiču niti jedan centimetar. Prava i istinska pomirba Hrvata i Srba je, naravno, moguća samo onda kad Srbi i Srbija priznaju javno i djelima, a ne praznim i pusim riječima bez pokrića, ispune temeljne preduvjete svake priče o pimirbi. To podrazumjeva prije svega da država Srbija državi Hrvatskoj plati golemu i astronomsku materijalnu oštetu mjerenu u desetinama milijardi eura za sva srpska zlodjela genocida, urbicida i kulturocida kojega su domaći i uvezeni četnici i partizani učinili u Hrvatskoj u razdboblju velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku od 1991 – 1995. godine. Nemoguće je i neizvodivo započinjati bilo kakve razgovore sa Srbijom o pomirbi dok Srbija ne plati Hrvatskoj ratnu štetu kao vojni agresor, a na koncu rata i vojno poražena i  gubitnička strana. I da sve bude začinjeno srbijanskim političkim žongliranjem, svjedoče i izjave Ivice Dačića, Alesandra Vulina, Aleksandra Vučića i Ane Brnabić o pribivanju srpskog političkog predstavnika Borisa Miloševića ovogodišnjoj proslavi Oluje. Svi su oni suglasni u osudi Borisa Miloševića, a zanimljivo Miloševićeva političkog mentora Milorada Pupovca još uvijek javno ne prozivaju kao Borisa Miloševića, no Pupovac je u Srbiji medijski već gurnut u aut. To govori da Srbijanci izvjesno spremaju novog svog potrčka u Hrvatskoj umjesto potrošene trulex krpe Milorada Pupovca, koji je godinama radio najprljavije poslove za Srbiju. Ili su Srbijanci sami otkantali Pupovca, ili je on, iako dokazani beskičmenjak, začudo, otpilio prvi njih. Kako god bilo, samo je sigurno da će poludjela i podivljala Vučićeva Srbija s Pupovcem ili bez njega, nastaviti i dalje njezin hibridni rat protiv Hrvatske i u ovim mirnodopskim uvjetima. To je samo slika i prilika provedbe srpskoga Memoradnima 2 na djelu.
HOP