Srbi nakon trijumfa Hrvatske nad Škotskom priznali da im Hrvati trebaju biti nogometni učitelji i uzori.
Svjetski nogometni doprvak Hrvatska je manirom prokušanog rutinera i prekaljenog borca svladala Škotsku 3:1 i izborila osminu finala Eura. Tamo će Vatrenima na crtu izaći španjolska Furija, no ne dvojimo kako nogometna vrsta izbornika Zlatka Dalića ima umijeća i znanja ukrotiti poput toreadora u areni i španjolske “bikove”, što su u Sevilli za 90 minuta nogometne koride pet puta torpedirali i do kraja izbušili mrežu “petardirane” Slovačke. Vjerujemo kako će u osmini finala hrvatski nogometni toreadori u nogometnoj areni pobijediti i sastav Luisa Enriquea, koji na ovom turniru tek povremeno igra u onom njihovom žestokom ritmu španjolske nezadržive i zahuktale koride. Za očekivati je da Vatreni ugase i španjolsku Furiju.
Mediji u Hrvatskoj jedino se klanjaju Srbima
Hrvatska je na Hampden parku u Glasgowu za sat i pol izvedbe nogometnih bravura pod vodstvom kapetana momčadi Luke Modrića s tri razorna projektila za sat i pol igre triput utišala zadugo raspjevani glazbeni orkestar škotskih navijača na tribinama akustičnog škotskog stadiona. Ipak, koliko prije pola godine te iste škotske gajde su u sablasno praznom Covid 19 ozračju stadiona “Rajko Mitić” u Beogradu nadglasale nakon 120 minuta nogometne bitke i penal ruleta srpske gusle. Neki glazbeni znalci vele da je dvožični instrument gusle najlakše napraviti, ali i najteže slušati. Kakva olaka procjena, jer ima još i nešto teže od srpskog navijačkog i guslarskog ojkanja. To su naricanja slijepih ili bolje reći zaslijepljenih nogometnih guslara iz Srbije. Oni će uvijek reći kako im je u penal seriji lani sa Škotima bijela točka bila kao opasna i neobilježena crna rupa na cesti, te kako su u penal ruletu suparnici sretnije gađali u metu. Onda je Hrvatska isprašila lako i glatko Škotsku, pobjednika nad Srbijom, te su sad Srbi još i presretni što su lani bili zle sreće u izlučnom srazu sa Škotima za plasman na Euro. Mogu srpski nogometni fanatici sad tek i zamišljati kako bi rezultatski još gore prošli u meču protiv Hrvata, koji su s lakoćom svladali Škote, pobjednike nad Srbima.
Sve bi mediji učinili da Hrvatska propadne…
Nešto se do sad nepojmljivo i iznenada pojavilo na stranicama politički oporbenog portala Direktno.rs kao odjek hrvatske pobjede nad Škotskom. Autorski komentar urednika portala Direktno.rs Igora Velimirovića, napisan i objavljen netom nakon hrvatskog trijumfa nad Škotima svojom sadržinom zavrijeđuje potpunu pozornost, tim prije jer ne zadire i ne obuhvaća samo nogometne teme. Igor Velimirović je nekad davno novinarsku karijeru počeo kao sportski i košarkaški novinar lista “Sport” iz Beograda. Tamo je daleke 1994. pratio košarku i košarkaška natjecanja, dok sam ja pisao o nogometu i pratio HNL natjecanje, posebno završnicu HNL lige 1993/94 i utrku Hajduka i Zagreba za naslov prvaka Hrvatske, te finale kupa Hrvatske u nogometu između Dinama ( tada Croazije ) i Rijeke. Nas dvojica smo bili jedini dinamovci u redakciji, a Igor Velimirović je i u njegovoj rodnoj Crnoj Gori i njegovo zavičajnom mjestu mjestu Mojkovcu, bio na popisu Rafaela Sindika iz Tivta u Boki Kotorskoj među registriranim navijačima Dinama u Crnoj Gori. No, nogometna analiza tog novinara, odličnog obiteljskog prijatelja nogometne familije Čedomira i Igora Jovićevića, dvojice bivših Dinamovih nogometaša, te usporedbi hrvatskog i srpskog nogometa je jako zanimljiva i vrijedi preniijeti razmišljanja urednika portala Direktno.rs u cijelosti.
“Zašto trebamo učiti nogomet od Hrvata”
Piše: Igor Velimirović
“Srbija nikad nije igrala na Europskom prvenstvu. Srbija je treća nogometna europska liga. Srbija nema kvalitetu u igračkom i trenerskom kadru. U Srbiji je predsjednik nogometnog saveza Kokeza optužen od režimskih medija da je htio ubiti predsjednika države Vučića. U Srbiji ljudi više vole Zvezdu i Partizan od reprezentacije. U Srbiji nema nacionalnog naboja, ali ima svađa, sukoba… Ovako možemo u nedogled. Uglavnom, ovo su glavni razlozi zašto nas nema na Europskom prvenstvu. Jednostavno, nemamo kvalitetu! I točka! Ali, kada nas Aleksandar Vučić stalno poredi sa Hrvatskom i tvrdi da smo u mnogo čemu bolji od susjeda, što naravno nije točno, jer činjenice, brojke i standard života govori drukčije, bojimo se vidjeti zašto toliko nogometno zaostajemo za ovom nacijom. Hrvatska se uvijek plasira na velika natjecanja. Hrvatska je aktualni doprvak svijeta. Hrvatska je i prije 23 godine bila treća na svijetu. Hrvatska ulaže u mlade igrače, prodaje ih za desetine milijuna eura. Tamošnji savez vidi legendarni nogometaš Davor Šuker, ljudi žive za utakmice reprezentacije, imaju velikog trenera i igrače i ligu od deset klubova.
SRBIJA NEMA MODRIĆA I PERIŠIĆA
Dvije glavne karike hrvatskog tima su majstori nogometa Luka Modrić i Ivan Perišić. Srbija takve igrače nema i tu je kraj svake priče, svidjelo nam se to ili ne. Dostatna su ova dva asa,a o ostalima u “kockastim” dresovima ni ne moamo ovom prigodom. Imaju i trenera Zlatka Dalića, koji sjajno vodi ekipu već četiri godine i zato kapa dolje ovom stručnjaku.
SRBIJA JE TREĆA LIGA
Iskustvo igranja u nizu na velikim natjecanjima i u velikim klubovima doprinosi kvaliteti. Hrvati to imaju, velike utakmice u nogama, jake suparnike, potporu s tribina, pomoć velikih bivših asova hrvatskog i bivšeg jugoslavenskog nogometa… Srbija ništa od toga. Ispali smo u baražu od Škotske, koja je jedna od najslabijih selekcija na Euru.
DAVOR ŠUKER
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza je Davor Šuker, legendarni golgeter, a u Crnoj Gori je to čuveni Dejan Savićević. U Srbiji je do skoro to bio Slaviša Kokeza, novokomponirani biznismen, kome je Vučić omogućio enormno bogatstvo. Čovjek koji je prodavao krofne i šetao magarca na plaži u Sutomoru vodio je srpski nogomet i ništa nije uradio, kao ni ova vlast od 2012. godine. Čak su Kokezu režimski mediji optužili da je planirao atentat na predsjednika države Vučića! Pametnom dovoljno.
NACIONALNI NABOJ
Hrvati vole nogomet, državu, nacionalni sastav, svoje igrače, izbornika… Hrvati imaju nacionalni naboj, vole himnu, zastavu i grb. Hrvati žive za utakmice reprezentacije. U Srbiji je drukčije, pljuvačina na sve strane, mržnja koju naša vlast svakodnevno upućuje prema neistomišljenjacima omrzne i ono malo ljubavi prema državnom sastavu, ako je imate. Na kraju, Srbija je zemlja tabloida, realitya, a u Hrvatskoj se Europsko prvenstvo gleda na Javno servisu HRT-a, dok u Srbiji RTS nema snage otkupiti prava na prijenose, iako svi građani plaćaju TV pristojbu. Bitno je da se oporba niti slučajno ne pojavi na RTS-u, a da nam predsjednik Vučić svako malo priča o tobožnjem ekonomskom tigru.
SVAĐE, SUKOBI…
I u Hrvatskoj ima svađa i sukoba, ali se to krije, ili se otkriva tek poslije natjecanja, kako bi se i interesu svih ostvario što bolji rezultat. Kod nas je drukčije. Nema velikog događaja a da na vidjelo ne izađe neki skandal. I zato, uvijek je i bilo, kakva država, takav i nogomet. Učimo od Hrvatske!
Izvor: Direktno.rs
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP
