Većina anketiranih Srba po pitanju Kosova pokazuje političku nepismenost i ljudsku nedozrelost kao i nedostatak kritičkog mišljenja i logičkog rasuđivanja činjenica
…Ali su zato spremni doživotno slijediti gospodara srpskoga pakla Vučića…
Golema većina Srba, njih 73% moguće priznanje Kosova od strane Srbije drži činom nacionalne izdaje. No, nasuprot tomu ide prva velika nelogičnost u logičkom rasuđivanju Srba. Njih 46% misli da svaki politički dijalog srbijanskih vlasti s političkim vodstvom kosovskih Albanaca neminovno vodi u konačnici samo jednome, a to je srpsko priznanje Kosova. I pored toga, masa Srba, kojima je Vučićeva fašistička promidžba isprala mozgove, točno njih 62,1% podupire politički dijalog Srba i Albanaca o statusu Kosova, premda iz prvog navedenog postotka, točno 46% Srba misli da će na koncu dijaloga Albanci odnijeti prevagu i političku pobjedu i izboriti i službeno priznanje od strane Srbije. Ipak, gospodar njihovih jadnih i bijednih života psihopat i sadist Aleksandar Vučić uspio je ubijediti tu rulju mazohista da na jedan logički smislen upit postavljen iz dva potpitanja daju proturječne odgovore. I ovaj i niz daljnjih upita i odgovora Srba, što ih je u anketi proveo Centar za društveni dijalog i regionalne inicijative u sveobuhvatnom i i dvotjednom istraživanju tijekom travnja ove godine i sad je nepromijenjena vrijednosna kategorija u poremećenom logičkom razmišljanju većine srpskoga pučanstva. Jednostavno, ti ljudi nemaju razvijeno kritičko razmišjanje i logičko rasuđivanje, budući su žrtvama višedesetljetnog komunističkog mozgopranja pod diktaturom Josipa Broza zvanog Tito, a onda i njegovih komunističkih i fašističkih slijednika Slobodana Miloševića i Aleksandra Vučića.
Nadalje, prema istraživanju Glasa Amerike 45,5% Srba podupire politiku davno poludjelog i podivljalog diktatora Vučića po pitanju Kosova, ali 40,6% iz mase tih 45.5% obožavatelja Vučićevih političkih prostitucija i intelektualnih manipulacija, nema pojma što je Vučićev plan za Kosovo!? Srbi, jeste li vi normalni ljudi? Kako možete podupirati bilo što o čemu nemate nikakvu predodžbu, niti ste vidjeli očima, niti ste pročitali, ali ste zasigurno “čuli”? I mi smo svi čuli kako u Sibiru ima ljudi što tijekm WW2 od 1939 – 1945 nisu znali da se odigrao povijesni događaj poznat kao Drugi svjetski rat, pa to ne znači da ostatak planeta ne zna da je to uistinu bilo. Samo glupan na ivici debiliteta može na neviđeno podupirati neku stvar o kojoj nema pojma, ali o kojoj im bajke za laku noć djelo priča tvorac njihovog jada i bijede i čuvar njihove trajne političke slaboumnosti i doživotne robovske svijesti Aleksandar Vučić. Srbi, rođeni ste misliti vlastitom glavom, a ne Vučićevom glavom. Zato si zemite umjesto naprave mozak eliminator kojeg vam je ugradio Vučić skupa s Vulinom, Dačićem i Šešeljem, korisnu napravu zvanu stomak eliminator. Po ovoj vrućini manje pive i masnih kobasica dobro dođe zdravlju, a promjenom načina ishrane i načina života, otvoriti će vam se Srbi i vedrija obzorja u životu, te u umobolniku Vučiću nećete više vidjeti uskrsnuće duha nekog besmrtnog, svevidjećeg, svemogućeg, sveznajućeg i svemislećeg egipatskog faraona. Što ćete Srbi kad vam rikne vaš idol pećine Vučić? Hoćete li onda plakati i kukati za likom što vam je upropastio živote kao što i sad budale i kreteni u Sjevernoj Koreji plaču i cvile za njihovim gospodarom mraka, što h je zadužio tako što im je unakazio živote i budućih naraštaja?
U nastavku ovog istraživanja, što najbolje odaje sliku mentalnog sklopa većine Srba, njih 16,1% anketiranih misli kako je konačni cilj njihovog vođe Vučića, ipak, priznanje Kosova, a 13.9% srpskih ispitanika živi u zabludi kako Vučić ni pod koju cijenu neće prizanti Kosovo. Svejedno, obje skupine 16,1% + 13,9% Srba kako god, vide u Vučiću svog guru predvodnika, što god na koncu on odlučio, tako je za njih klimoglavce i šupljoglavce to zakon i od Boga dato, a Bog na Zemlji im je, tko drugi neko šizofreni manijak Vučić. Šlag na torti ovoga upita leži u odgovoru 80,6% anketiranih Srba kako ubuduće nikad više ne bi glasovali za Vučića ako bi predao Kosovo!? Ovaj odgovor četiri petine raspamećenih Srba, logički je u potpunoj suprotnosti odgovora istih anketiranih ljudi što bi gotovo u dvotrećinskoj većini od 62% političku sudbinu Kosova stavili u ruke tog istog Vučića! Srbi, dajte se urazumiti! Ako već vidite u pomahnitalom Vučiću utjelovljenje vašeg Boga na Zemlji, zašto mu nenadano otkazujete poslušnost, ako ste već riješili poništiti sebe kao ljudska bića i ovlastiti njega takvog nikakvog buzdovana i balvana da vas vodi ravno u provaliju? Srbi, skužite jednom da snosite odgovornost pred samima sebi jednako onoliko koliko i sam Vučić pred vama! Jer, on je svojim ponašanjem oličenje većine vas kao vaš narodni izdanak ili obratno, vi ste i ogledalo njega samog jer ste ga više puta birali vlastitom voljom, pošto ste u njemu prepoznali sami sebe. To oslikavaju i svi ponuđeni odgovori anketiranih Srba po pitanju statusa Kosova.
Normalizaciju odnosa Srbije i Kosova koje su akrobate riječi i samo Srbima vješti žongleri laži i istine Vučić, Vulin i Dačić opisali kao “relaksaciju odnosa Beograda i Prištine” ili razgraničenje Srba i Albanaca na Kosovu, prosječno neobrazovani Srbi nisu najbolje skužili, što je i bila nakana i cilj trojice jahača srpske Apokalipse Vučića, Vulina i Dačića. I opet zbunjeni, zaglupljeni i zaluđeni Srbi nesuvislo odgovaraju na jednostavne upite, sluđeni i obmanuti podvalama i prijevarama državnih tvornica medijskih laži. Zato i ne čude odgovori 29,1% anketiranih Srba kako misle da Srbija u pregovorima s Kosovom može proširiti na koncu teritorij Srbije prisajedinjenjem općina na sjeveru Kosova sa srpskom većinom, dok bi ostatak od više od 80% teritorija Kosova bio i od strane Srbije priznata neovisna država, u budućnosti vrlo vjerojatno pripojena Albaniji. Zanimljivo, zadojeni i zatrovani nebulozama i nevjerojatnim tlapnjama RTS-a, Pinka, TV Happyija, Studija B, Informera, Srpskog Telegrafa, Alo, Kurira i niza ostalih sredstava javnog dezinformiranja javnosti, 70,9% Srba puši spiku o zamišljenoj ZSO ( Zajednici srpskih općina), pri čemu kao i poremećene gazde im Vučić, Vulin i Dačić, oni kao njihove vjerne sluge i beslovesna i hipnotizirana masa paralizirane samosvijesti, umišlja kako je moguće i izvedivo da Srbija ne prizna Kosovo, a ono, ipak, uđe u Ujedinjene narode, s tim da međunarodna zajednica osigura uz pravna jamstva kosovskih vlasti srpske manastire i crkve na Kosovu!? I malo djete, pravno gledano razine dobi infatiles, a to je do pet godina starosti, razlučilo bi kako Kosovo ne može ući nikad u Ujedinjene narode ako ga Srbija ne prizna, ali to Kosovu u biti uopće nije neophodno i bitno za njegovu opstojnost. Imaju priznanje goleme većine političkih i ekonomskih sila svijeta i što ih briga hoće li ih Srbija ikad priznati ili neće? To je svatkom normalnom godinama unatrag razvidno, samo ne zaslijepljenim, bezglavim i zatucanima pristašama Vučića, Vulina, Dačića i njihovog glavnog političkog pokrovitelja i presuđenog ratnog zločinca Šešelja.
Slijedi smijehotresna Olimpijada odgovora Srba po pitanju srpskoga mita Kosova kao “srca Srbije.” Čak 68,7% Srba i dalje sanja otvorenih očiju kako je teritorij nastanjen s preko 90%% Albanaca uz njihovu političku vlast, administraciju, vojsku, policiju, carinu i monetarni sustav dio države Srbije, koja ništa od toga tamo nema na javi, sem u slatkim snovima, a oni su barem besplatni. Ali, tek sad ide dezert! Od tih 68,7% Srba što veli da je “Kosovo srce Srbije”, njih 64,4% bi radije izabralo ekonomski napredak Srbije bez Kosova u njezinom sastavu, dok je samo 35,6% Srba s Kosovom u srcu uvjereno da Srbija nikad ne bi trebala priznati državnu smaostalnost Kosova. Kad se prevede i ova dvosmislena metafora razmišljanja prosječnog Srbina iz priložene ankete, vidi se jasno kako je dvije trećine njih reklo iz običajnih razloga ekonomsog i političkog opstanka i ostanka i većinski sluđenoj i politički ksenofobnoj sredini ono što u biti ne misli i ne osjeća istinski dijelom Srbije. Ali, lažu naglas sami sebe, da ne bi dobili batine od nekih velikosrpksih fanatika u Srbiji ili se boje da bi ih isti velikosrbi ne bi još i potpuno zatukli. Jer, na riječima se busaju u prsa kao veliki Srbi, ali očito je kako je za 64,4% Srba s Kosovom u srcu normalna stvar da netko drugi umjesto njih s oružjem u ruci pogine za povrat Kosova u sastav Srbije, a oni bi, svakako, i nakon toga uživali blagodati takve pobjede darivane na zlatnom tanjuru, samo da netko drugi gine i prolijeva krv za njihove megalomanske i mitomanske ciljeve. Sva dvoličnost i slika naopakog mentaliteta jednog naroda ogleda se ponajviše u proturječnosti srpskih odgovora na taj postavljeni upit o Kosovu. Kroz proturječnost odgovora ogleda se i suštinski nedostatak karaktera i morala ispitanika, a ne samo izmanipuliranost njihove svijesti i zarurene savjesti zaslugom političke i medijske promidžbe krimonogene države Srbije.
Tragikomedija srpskih logički neusuglašenih odgovora na dva ili tri unaksrsna upita iste logičke sadržine nastavlja se i na upit čija su zakonski veća prava na Kosovo? Točno 66,2% Srba živi u ubijeđenju da Kosovo po tom rezonu više pripada Srbima, nego Albancima, ali u nastavku ispitivanja na istu temu slijedi urnebesno smiješan odgovor Srba. Njih 26,6% smatra da je Kosovo za Srbiju zauvijek izgubljeno, te da se Srbi trebaju u budućnosti okrenuti razvitku vlastite ekonomije bacajući temu Kosova u zaborav. Takav odgovor bi bio prihvatljiv i razumljiv da prethodno isti ti anketirani Srbi nisu u dalekom većem postotku, njih 66,2% izjavili da Kosovo pripada Srbima a ne Albancima. Tu je iz prizme ispitivača izostalo treći i ključni upit Srbima, a on bi glasio: Što mislite, tko bi trebao onda ginuti s puškom u ruci za interese vaše mitomanije, vas 66,2% Srba što fantazirate da je Kosovo srpsko, a ne albansko, ako ne vi Srbi? Stanite jednom i djelom iza obećavajuće teških i pompoznih riječi i ne očekujte da vam nešto padne s neba što niste sami zaslužili i zavrijednili. Sukladno ovom logičkom neskladu srpskih promišljanja o Kosovu ide i kronična zabluda 51% anketiranih Srba kako je Srbija žrtva zavjere velikih svjetskih sila, te je zato izgubila Kosovo!? Ne, Srbi, niste izgubili Kosovo radi nepostojeće zavjere u što vas ubijeđuju tri desetljeća vaši političari, crkva, znanstvenici, inteligencija, mediji… Tražili ste nešto od Kosova veće, točnije Veliku Srbiju na račun i na štetu Hrvatske i njezine povijesne pokrajine Bosne i Hercegovine, te ste tražeći nešto više i od Kosova puno veće, na kraju izgubili i Kosovo iz srpske vreće. Sami ste krivi za to i suočite se napokon s vlastitom krivnjom za vaše povijesne vojne i političke poraze na razmeđu dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća. Vama Srbima su upravo početkom vaših osvajačkih ratova devedesetih godina prošlog stoljeća listom sve velike sile davale politički za pravo 1991. i do početka 1992. jer ste se kroz Karađorđevićevu i Brozovu Jugoslaviju svijetu nametnuli kao lažnim tvorcima i lažnim čuvarima Jugoslavije. Kad su te laži, prijevare i podvale pukle u ratu i raspale se kao mjehur od sapunice, izmislili ste teorije zavjere, ne bi li ste sakrili pred vlastitim srpskim narodom ljudsku i moralnu odgovornost za serijske vojne i političke poraze srpske vojske i srpske diplomacije.
Ni svaki deseti anketirani Srbin nije ubijeđen kako bi politički dijalog poboljšao odnose Srba i Albanaca. Anketirane Srbe treba iznova podsjetiti kako su kao pravi kućni ljubimci, male papige njihovoga gazde Vučića, na prvi upit ankete o dijalogu Srba i Albanaca glede statusa Kosova, gotovo dvotrećinskom većinom izjavili da je dijalog neophodan, a pritom barem 40% Srba vjeruje kako će Srbija na kraju političke debate i pregovora, ipak, priznati Kosovo, te da im je dijalog ulazludan. Srbi, jeste li vi sposobni kao narod išta misliti vlastitom glavom, a ne telećom glavom picoustoga bolesnika i duševnog bolesnika, osobno svinjoglavoga vožda Vučića i njegovih jadnih i bijednih ulizica i bezkralježnika tipa majmuna Vulina ili krmka Dačića? Postotak od 10% Srba što unaprijed zna da je politički dijalog Srba i Albanaca u konačnici propast za Srbe u matematičkoj je i logičkoj suprotnosti sa sličnim i samo drukčije jezično formuliranim uvodnim upitom anketara, gdje se 62% Srba zalaže za razgvor s Albancima. Očito, anketirani Srbi nisu intelektualno sposobni pratiti vlastiti slijed misli, nekoliko sličnih ili logički istih i povezanih upita i datih različitih odgovora na smisleno iste upite. To su temeljni postulati formalne logike oliti logičkog silogizma, kako bi to još sročio antički mislislac Aristotel. On je to skužio živeći u doba prije Krista, a prosječni Srbin to ne razumije i u trećem desetljeću trećega tisućljeća nakon Krista.
Cijelih 19% Srba ima osjećaje tuge spram izgubljenoga Kosova, njih 16,3% je ravnodušno, a svega 14,7% Srna ima osjećaj ponosa kad se spomene riječ Kosovo. U prijevodu, to znači da bi tek svaki sedmi Srbin s oružjem u ruci, njih 14,7% Srba ponosnih na Kosovo, jednoga dana ginuli s oružjem u ruci u borbi za povrat Kosova u sastav Srbije. Ona većina tužnih i ravnodušnih Srba ionako bi sve to gledali očima neutralnoga promatrača Ujedinjenih naroda na crti razvojačenja zaraćenih ratnih snaga Srba i Albanaca i njihovih saveznika s obje sukobljene strane. Na upit “je li smatrate da je Kosovo već izgubljeno za Srbiju”, potvrdno je odgovorilo 36,3% Srba, a odrično 54,8% Srba. To će reći da golema većina Srba nema temeljnu predodžbu o svijetu, vremenu i prostoru gdje žive. Oni i sad ne shvaćaju da su Kosovo izgubili i u ratu 1999. godine, onda i za pregovaračkim stolom kad je najveći dio najrazvijeninih i politički najmoćnijih država svijeta 2008. godine priznao Kosovo kao neovisnu državu. Ipak, 44,1% politički zalutalih i neupućenih Srba misli da glede Kosova “vrijeme radi za Srbiju”, vjerojatno kad u njihovoj mašti propadnu EU i SAD, a Rusija i Kina zavladaju svijetom!? I što bi bilo kad bi se i to svjetsko čudo dogodilo da Rusija i Kina preuzmu svjetski politički primat? Srbi bi se sjetili hit pjesme benda “Idoli” i prepjeva hit pjesme skaldatelja Srđana Šapera i vokal solista Vlade Divljana:”Nikad ne vjeruj u idole!”
Osobito, Srbi ne vjerujte u vaše lažne ruske i kineske idole, jer i kad bi oni sutra zavladali u vašoj bujnoj mašti planetom, opet vam ne bi darivali Kosovo, nego bi ga ostavili Albancima. S druge strane, 55,9% Srba misli da faktor vremena nije saveznik Srba u svezi statusa Kosova, ali i tu se ogleda sav nesklad nepovezanih i neusuglašenih misli prosječnoga Srbina. Neka si Srbi objasne kako to da njih 54,8% misli da Kosovo politički nije propalo za Srbiju, a istodobno 55,9% veli da im faktor vremena nije saveznik u pregovorima!? Znači, većina Srba misli da su pobjednici na Kosovu nad Albancima, pa što se onda boje konačnog ishoda političkih pregovora o statusu Kosova? Treba li im njihov gospodar života i po tom upitu kazati što i kako trebaju misliti i kazati? Ako su tako samouvjereni da je Kosovo njihovo i u snu i na javi, što se onda bezrazložno boje faktora protijeka vremena u pregovorima s Albancima? Ili ako 36,3% Srba kaže da nema više nade da će ikad više Kosovo biti srpsko, otkud onda crpe veći postotak od 44,1% onih što vele kako “vrijeme radi za Srbiju”? Što znači taj jezični konstrukt, ako već toliko pucaju od lažnog samopouzdanja, kojim si samo dižu vlastiti borbeni moral, da imaju onda oko bilo čega pregovarati što je, barem u njihovi mokrim snovima ionako “njihov posjed”, kako su im to kao nedozreloj balavurdiji pojasnili bitange i barabe tipa Vučića, Vulina, Dačića, Šešelja i sličnih spodoba i protuha?
Vrhunac opće cirkuzijade je vezan za mišljenje Srpske pravoslavne crkve o statusu Kosova i prevrtljivom i vjerolomnom stavu tobože zakletih vjernika SPC o mogućoj promjeni stava SPC o Kosovu, naravno, sve po naputku vlasnika SPC iz sjene u liku šizofrenoga luđaka Vučića, ujedno i gospodara života svog puka obespravljenih, zaglupljenih i zaluđenih ljudi, što ga ponizno i pokorno slijede, makar ih njihov lažni dobrotvor poslao i ravno u pakao. U načelu, 76,8% Srba zaklinje se riječima na bezuvjetnu vjernost stavu i mišljenju SPC glede državnopravnoga statusa Kosova, a sva ta rulja bezumnika doista misli kako SPC treba i mora slijediti politiku razbojnika i pljačkaša Vučića. I dok SPC bespogovorno sliejdi svoga gazdu Vučića, onda je uz SPC i 76,8% njezinih tobožnjih vjernika. Ako bi se SPC okrenula protiv Vučića, onda bi Vučićevo stado ovaca blejalo protiv SPC, jer bi im Vučić bio novi Bog na Zemlji, a SPc za njih više ne bi posojala kao institucija u koju se kunu. Ionako je Vučić i imenovao svoga rođaka Porfirija Perića za poglavara SPC, da bi ga slijepo slijedio skupa sa cijelom pastvom vjernika SPC kao do groba odane i dresirane pse dobermane. Doduše, SPC je i prije patrijarha Porfirija uvijek slijedila i nametala svojim vjernicima mjeru robovske poslušnosti i podaničkog duha svakome čvrstorukašu što željeznom šakom terorizira Srbe, ali izvozi balvan revolucijama srpski banditizam i izvan granica Srbije, gdje god u susjedstvu obitava razmjerno značajan broj Srba. Ipak, 56,7% Srba bi okrenulo leđa SPC kao instituciji ako bi ona u budućnosti dala suglasnost priznanju Kosova, a samo 9,8% Srba vjernika SPC bi i dalje podupiralo novi stav crkve o potrebi priznanja Kosova. To doslovno znači da je golemoj većini Srba u biti i SPC samo dio nekog nametnutog i obveznog, možebitno i privremenog folklora, narodne predaje i tradicije, jer samo njih 9,8% bi i dalje bilo uz crkvu ako bi ona sutra priznala neovisnost Kosova. Ovo posve ide u prilog davno poznatoj tvrdnji kako su Srbi velikom većinom samo vjernici SPC po službenoj dužnosti. U stanju su preko noći odbaciti i crkvu u koju se kunu, ako ona kojim slučajem odustane od višestoljetnih ideja Velike Srbije.
Ovo sveobuhvatno istraživanje kao odraz nedorečenosti i neodosljednosti promišljanja goleme većine Srba o političkim pitanjima, zaokruženo je njihovim dvosmislenim odgovorima u svezi Europske unije i NATO pakta. Prema rezultatima provedene ankete 56,3% Srba želi ulazak Srbije u EU, a protiv toga je 43,8% ispitanih građana Srbije. Istodobno, gotovo 89% Srba izričito se protivi učlanjenju Srbije u NATO pakt, a članstvo i težnju zemlje ka najjačoj svjetskoj vojnoj alijansi podupire samo 11% samosvjesnih, razboritih i mudrih Srba, tek nešto više od svakog desetog stanovnika Srbije. Srbi bi, barem, na praznim riječima i pustim obećanjima, koje nitkog ne obvezuju, pa ni njih same, tobože željeli u Europsku uniju, a danomice i rukama i nogama i zubima i noktima kopaju u promicanju političkih interesa Rusije i Kine. Vole Srbi pojesti šljive kad im se ponudi članstvo u EU, a ne bi voljeli kušati kompot od šljiva kad im se spomene pristup NATO paktu. Nije posrijedi tumor na želucu, nego povišeni velikosrpski izljev krvi u moždane kore zakrečenog i zaparloženog i od malih nogu usađenoga velikodržavlja. Netom bi Srbi odbacili svaku domaću i svjetsku instituciju što im javno i bjelodano priječi mogućnost stvaranja “srpskog svijeta” nove inačice stare i politički kompromitirane srpske kovanice zvane Velika Srbija, zvala se ona doma SPC ili SANU ili izvana EU ili NATO, sutra ili prekosutra možda i Rusija ili Kina. Hoće Srbi živjeti i parazitirati na tuđoj grbači i da drugi narodi u okružju izgube razum i pristanu na to!? Taj film Srbi nikad neće gledati. Bolje bi im bilo da počiste doma nered u vlastitom dvorištu, gdje su uhićeni gangsteri Veljko Belivuk i Marko Miljković pred srpskim sudom priznali da su vođe i organizatori njihovog mafijaškog klana glavosječa nalik zloglasnim meksički kartelima bili i ostali Aleksandar Vučić i Aleksandar Vulin, nego što preko Vučićeve i Šešeljeve četničije izvoze novu balvan revoluciju u hrvatsko mjesto Srb u srcu države Hrvatske. Aleksandar Vučić, bolesnik i luđak koji nije u stanju zavesti red u vlastitoj glavi, prepunoj podstanara demona, htio bi zavoditi red u tuđoj, pa još u hrvatskoj kući u Srbu!? Pa, neće moći ove noći zlikovče i ubojico Vučiću!
Dragan Ilić
HOP