Tko se odriče svojeg jezika, odriče se svoje narodne kulture. Tko se odriče svoje narodne kulture, odriče se državnosti, a državnost definira naciju. Nakon dugo vremena Hrvati su postali nacija jer imaju svoju državu. Međutim, hrvatski političari od hrvatske narodne države stvaraju multinacionalnu državu jer ne razlikuju nacionalnost od etničnosti.
Pismo stvara jezik, a jezik stvara kulturu svakog naroda. Ako je narod nepismen, onda ne postoji jer nema svoju kulturu ni historiju te mora izmišljati ili posvajati sve tuđe.
Mnogi kroatisti, pa tako i gospodin Borić, traže da se stvori jezični zakon dok slavisti i vukovci to ne žele, a lingviste nemamo. Lingvistika nije samo govor, gramatika i pravopis. Lingvistika je najviše pismo, a mi za to nemamo stručnjake. Prve haravačke slogovne riječi su bile dvoslogovne, a njima su kasnije u Asiriji dodavani hrvatski sufiksi sa semitskim inačicama, dakle, suglasnički.
Prvo haravačko pismo je bilo slogovno, što znači da se slog sastojao od suglasnika i polusloga A. Danas se to pismo naziva sanskritsko jer Hrvati nisu imali svoje lingviste. Međutim, najviše sanskritskih riječi je sačuvano kod hrvatskih čakavaca, a mi ih ne prepoznajemo jer su danas suglasničke.
Nakon slogovnog pisma nastaje semitsko suglasničko pismo u kojem današnje samoglasnici zamjenjuju suglasnike jer semitska pisma nisu imala sve hrvatske suglasnike, a najviše zamjenjuju današnje hrvatske suglasnike – H, R, V, Č. Tako je etnik Harvač postao na grčkom ARES ili ARAS, ERAS ili ERES i ELAS ili ELES, što se odrazilo u više inačica. Očito, Semiti su hrvatski glas R pisali slovom L.
Tada je nastala glagoljica, koja je suglasničko pismo, a nastala je na prostoru semitske Asirije, prijašnje Arameje, koja se na semitskom još zvala ELEVITIA ili LEVITIA. To je danas hebrejsko pismo koje je semitizirano. Tamo je HARVAČ postao ARVAT i ARAT, odnosno, RVAT i RAT jer su Latini u riječima ispuštali početne današnje vokale, što je izmijenilo naziv tog etnika. No, postala je još semitska inačica ALVAT I ALAT, odnosno, LAVAT i LAT. Očito, glas Č se počeo pisati slovom T.
Naime, Hrvati su imali svoj jezik koji se izvorno zvao haravača, odakle etnik Harvač i sve njegove inačice, koje mi ne prepoznajemo, pa ne možemo razumjeti da su svi Slaveni nekad bili Hrvači. Naziv Serbi je bio bizantski naziv za Hrvate jer bizantsko pismo nije imalo slova za glasove V i Č. Glas H se na latinskom pismu pisao slovom C, a odrazio se kao K, S i G. Bizantsko pismo nije imalo slova za glasove V i Č. Tako je glas V zamijenjen slovom B, a glas Č je ispušten jer ni bizantsko ni latinsko pismo nisu imali slovo za njega.
Latini su Etrurce i Hrvače na rimskom pismu zvali CERVENI. Dolaskom kršćanstva odbacuje se semitski sufiks EN pa Cerveni postaju CERVI, što se kasnije odrazilo kao SERVI, a na bizantskom pismu kao SERBI jer Bizant nije imao slovo za glas V pa ga je pisao slovom B. Tako je naziv Serbi na bizantskom pismu označavao Hrvate. Od naziva Cerveni i Claveni nastaje etnik VENI ispuštanjem prefikasa CER i CLA. Dakle, preko pisama semitskih Grka i Latina mijenjao se i haravački jezik i nazivi za Harvače.
Harvači u Krajini ili Cervenoj su bili vazali Bizanta sve do ustoličenja kneza Branimira 879. godine kad je uvedena latinska liturgija, ali krajinski Hrvati su mogli zadržati i grčku liturgiju. To nam pokazuju toponimi ISLAM GRČKI i ISLAM LATINSKI. U oba naselja liturgija je bila izmiješana, a hrvatski pravoslavci su postali grkokatolici ili unijati.
Međutim, 1922. godine u kraljevini Jugoslaviji po prvi put se pojavljuje SPC na cijelom teritoriju i svi grkokatolici ili unijati zbog bizantske liturgije postaju Srbi. Danas su hrvatski grkokatolici malobrojni u Hrvatskoj i BiH. Svi današnji Srbi u Hrvatskoj i BiH, osim cincarskih Vlaha, su naravno bili grkokatolici ili unijati sve do 1922. godine.
Latinsku liturgiju Hrvatima su nametnuli Franci, a pod njihovim uticajem čakavica postaje kajkavica. Isto tako zamjenica ČA postaje ŠTO pod Francima. Čakavica se sačuvala na cijelom prostoru Krajine, a to je bio prostor Dioklecijanove Dalmacije. Tamo je ekavica pod Bizantom postala ikavica, premda i danas imamo čakavsku ekavicu koja se razlikuju od srbijanske ekavice po naglasku. Franci su naglašeni glas E pisali dvoslovom IE koji se na hrvatskom odrazilo kao JE.
Poznavanje pisama nam otkriva povijest svih jezika i pomaže nam u razumijevanu historije. Takve stručnjake nisu imali hrvatski ilirci i nasjeli su na nauk nepismenog Vuka Karadžića. U ovom prezimenu vidimo zamjenu izvornog slova Č dvoslovom DŽ jer to izvorno prezime je bilo Karačič. Tako su ilirci prihvatili ijekavicu na temelju srbijanskog turskog naglaska za slovo E.
Bi li gospon Borić prihvatio ijekavicu za hrvatski standardni jezik? Poznato je da ijekavica zadaje toliko problema hrvatskim učenicima u školama i čini ih nepismenima za jugoslavenske učitelje i profesore. Zbog toga hrvatski maturanti u srednjim školama imaju slabe ocjene u pisanju eseja.
Kako su Hrvatima katoličanstvo nametnuli Franci, tako je franački dvoslov IE postao JE, a Vuk Karadžić ga je nametnuo ilircima kao IJE. Međutim, između suglasnika i samoglasnika se često ubacivao nepostojeći glas J. Tako su nastali novi glasovi u hrvatskom jeziku Ć, Đ, LJ i NJ.
Hrvati bi morali odbaciti ijekavicu i prihvatiti samo jekavicu jer tako govore istočni Hercegovci, Crnogorci, Bokelji i Dubrovčani koji su ranije bili čakavci, ako želimo postati pismeni na hrvatskom jeziku. U BiH se govori štokavska ijekavica iako su svi Bosanci izvorno bili čakavski ikavci.
Da bi jezik ozakonili potrebne su nam nove ustanove koje bi vodili lingvisti umjesto slavista i vukovca. Takvih ustanova nema u Hrvatskoj jer u MH , HAZU i IHJJ caruju slavisti i vukovci. Hrvatima treba Institut za normiranje i standardiziranje hrvatskog jezika, a tek nakon toga se treba donijeti zakon o jeziku jer to bi bila jedina institucija koja bi se brinula o hrvatskom jeziku.
Srećko Radović
