Da bi razumjeli hrvatsku klasičnu i srednjovjekovnu povijest, povjesničari moraju razumjeti izvornu antroponimiju i toponimiju jer onomastika najbolje negira nametnutu povijesnu dogmu

0
1566

Više manje povijest su pisali povjesničari imperija koji su mijenjali etnike i antroponime nakon okupacije na temelju njihovih pisama i pravopisa. No, ako poznajemo pisma tih imperija, te slogovno i suglasničko pisanje riječi i ako znamo da su Semiti pisali sa desna na lijevo, a Arijci sa lijeva na desno, onda nam povijest može biti razumljivija. Hrvati, primjerice, danas vjeruju da su Avari bili neki Azijati, a najmanje Hrvači iz Dioklecijanove Dalmacije, jer ne znamo nastanak tog etnika.

Međutim, etnik Avar kod nas se sačuvao kao prezime Čavar, Čavara i Čavarac, te u mnogim drugim inačicama zbog različitog pisma. Kako vidimo, problem je u glasovima H, V i Č jer ta pisma za njih nisu imala slovo. Ako slogovni etnik Haravača čitamo sa desna na lijevo, dakle, semitski, dobivamo naziv Čavaraha, što se povijesno odrazilo  kao Avara ili Avar jer pismo okupatora nije imalo slova za glasove H i Č. Imamo još etnički naziv Avarin koji označuje jansku religiju koja je utemeljena na utjelovljenju Duha. Ako pak glas R pišemo slovom L, dobivamo etnik Aval, Avala, što se odrazilo kao Čaval, Čavala i Čavalac.

Mi danas vjerujemo da riječ barbar označuje divljake i primitivce, ali Herodot je jasno napisao da ta riječ označuje narod koji ne govori grčki. To je dvojna riječ nastala od ponavljanja iste riječi BAR. Ona je nastala od riječ ABAR, što se pod Bizantom odrazilo kao OBAR ili IBAR. Riječ BAR je nastala na temelju latinskog jezika jer Latini su u svojim riječima ispuštali početne samoglasnike.

Ostali su toponimi BAR i BARI, Od ovih toponima je nastalo imena BARE i BARA, prezimena BARAC, BAREC, BARIČ koje je slavenizirano u BARIĆ.

Postavlja se pitanje: Zašto se glas R pisao slovom L? Ako znamo da se radilo o dvojnoj religiji i da se slavilo Sunce kao simbol muškosti i planet Zemlja kao simbol ženskosti. U prvoj takvoj religiji riječ HARA je označavala Sunce, a riječ VAČA planet Zemlju. Isto tako  imamo dvojnost u toponimu ERUS-ALEM, dakle, JERUS-ALEM umjesto HERUS-ALEM. Slično imamo dvojnost Haravača i Halavača. Ni jedna religija kroz povijesti civilizacije nije bila jednobožna, osim možda Starog Zavjeta, što je upitno jer otac Abraham je naziv ČAVARAHA-an ili AVRAH-an, odnosno, ABRAH-an. To je semitska inačica arijskog naziva HARAVAČA sa sufiksom AM koji se još odrazio kao AN.

Čak i kršćanstvo je dvojna religija. U kršćanstvu je ta dvojnost izražena kao ISUS-KRIST ili BOG-SOTONA.

Preko semitskog uticaja riječ ČAVA je počela označavati Sunce. Ona je nastala od riječi VAČA semitskim čitanjem. Toj riječi je dodan sufiks AN i dobili smo riječ ČAVAN, koju su Hrvati suglasnički pisali ČUN, a danas je poznata kao SUN, ZONNE i SUN-CE. Odatle riječi SAN, SEN, SUN, SIN i SON, dakle, riječi koje su na različitim jezicima označavale muško potomstvo.  Tako je preko pisama nestala civilizacija haravača, a jezik haravača su najbolje sačuvali Hrvati, posebice u Dalmaciji. Taj jezik lingvisti danas nazivaju  sanskrist ili sanskrst.

No, sada ću objasniti nastanak etnika Kelt i Gal. Etnik Kelt je naziv za Hrvate u doba Herodota. Rimljani su ih nazvali Helveti. Dakle, već u doba Herod-ota slovo T je zamijenilo slovo Č. Međutim, etnik Gal je romanski jer su ga Romani pisali CALE, odatle prezimena KALE, KALAC, KALEC, KALIK, KALIČ, KOLIČ, GALE, GALAC, GALEC, GALEK, GALIČ, GOLIČ, GOLIK  i mnoga druga. Danas su prezimena na IČ slavenizirana u KALIĆ, KOLIĆ, GALIĆ i GOLIĆ. Od prezimena ČAVALE ispuštanjem sloga VA nastaje riječ ČALE koja je označavala oca. Naša današnja riječ otac je semitska jer je nastala od riječi OT-ACA, dakle, OT-VACA. Izvorno riječ VAČA je označavala planet Zemlju i ženski rod.

Da bi razumjeli hrvatsku klasičnu i srednjovjekovnu povijest, povjesničari moraju razumjeti izvornu antroponimiju i toponimiju jer onomastika najbolje negira nametnutu povijesnu dogmu. Dabi bi razumjeli onomastiku, treba naučiti sva stara pisma jer jedino tako možemo razumjeti etimologiju te način pisanja riječi. Tek tada ćemo shvatiti da Srbi kao narod nisu postojali sve do 1799. godine i da Raška nije bila Srbija. Ignorancija ove činjenice je dovela gotovo do nestanka hrvatskog naroda.

Dokle ćemo skrušeno gledati da nam jugoslavensko srbijansku dogmu nameću Goldstein, Jakovina, Klasić ili Markovina i hrvatski mediji? Kada ćemo se konačno osloboditi hrvatskih vukovaca i vratiti hrvatski jezik njegovu izvoru?

Srećko Radović