KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI JE POVIJESNI SUNOVRAT PRAVNOG PORETKA HRVATSKE
Još 18. lipnja 2020., na 236. sjednici Vlade, u točki 8. na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova, usvojen je tada Prijedlog uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te postupanjima u slučaju izvanrednog događaja.
Točnije, unijete su izmjene o postupanjima u slučaju izvanrednog događaja. Izmijenjene su nadležnosti mnogih tijela, prije svega Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost.
Sve je tada u „svoje ruke“ preuzelo Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je Prijedlog Vladi i dalo na usvajanje.
Što je ovo značilo tada za građane Republike Hrvatske?
Spremali su diktatura u okolnostima koje su tek dolazile. Tad smo bili pred „teoretski dolazećem drugom valu covida” kako je tada rekao u emisiji HTV 4 (do tad uvijek trezveni i stručnih stavova) dr Bernard Kajić. Na žalost, nismo znali da je na platnom spisku globalističkih bandita.
Tadašnje postupanje Vlade nije bila oružana pobuna stvarnim oružjem, no takvo donošenje Uredbi sa zakonskom snagom, sad se to vidi jer uredbama skoro sve rješavaju, ima dalekosežne posljedice kojima je bio cilj potpuno preuzimanje vlasti, potpuna kontrola. Kako su već imali potpunu kontrolu nad medijima, čak i vojskom, u ovom segmentu djelovanja imaju i nad policijom. Zašto je to drugima problem reći? Ovo je samo jedna od Uredbi koja je na ovaj način biti donesena. U ovim vremenima globalnog straha, biološkog eksperimenta te uskoro i prisile na puno toga vlastodršci su samo nastaviti odrađivati zadaću već poodavno zadanu.
Što je to meni iz struke smetalo u toj Uredbi koja je mijenjala neke riječi u nekoliko članaka Zakona?
Po mom sudu tada, promjene su bile nepotrebne no plan tih promjena je bio jasan.
Izraz „zaklanja“ mijenjao se u „sklanja“.
Sklanjanje se u hrvatskom jeziku inače ponajviše koristi u smislu deklinacije (imenica, glagola,
brojeva ….) , ali može značiti i uklanjanje (ili nedaj Bože likvidaciju!).
Sklanjanje, kako već rekoh, nije riječ koja je uopće trebala mijenjati riječ zaklanja. Osim ako zaista nakana autora kao i izvršitelja ove Uredbe nije upravo ono što sam naprijed napisala, nedaj Bože!
No, tom velikom mjeraču istine, Faktografu zapela je jedna druga riječ “za oči”. PUČ!
KRENULI SU NA NAŠU DJECU, žele provesti robotizaciji ljudi, suvremene robove stvoriti – ALI OVO JE REŠENJE – Melissa Ciummei pic.twitter.com/svH5SJLL17
— HOP Portal (@HOP_Portal) December 7, 2021
Zanimljivo, navela sam brojne naslove iz medija u kojima je bila riječ PUČ no to nikada prije nikome nije zasmetalo. Ali ti prepametni Faktografci nisu riječi rekli o ovoj suptilnoj zamjeni riječi u samom zakonu a ponajmanje zašto se to činilo. Danas sve vidimo, sve rade isključivo u funkciji izvršenja naloga svojih “šefova”, svjetske mafije, okultne oligarhije koji su ih predobro platili za uništenje vlastitih građana, za genocid.
A sad se vraćam u dane pred izglasavanje u “jedinstvenom” Hrvatskom Saboru zakona koji će nas doći glave. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Nema tu potrebe vršiti normativnu analizu pojedih izmjena članaka ili stavaka, već reći ono ključno što I svaki laik vidi, samo dobro plaćeni zastupnici I vlast ne vide. Ne čudim se, velike plaće, privilegije, dodatni prihodi, veze, ma kako kaže naš narod, “pala im žlica u med”!
No neće zadugo. Sve njihove manipulacije, referendimski performansi – koji će te iste referendume toliko isprostituirati da za njih više nitko neće htjeti ni čuti – dovest će do potpune indolentnosti prema bilo kakvim akcijama ubuduće. E, vidite, to je upravo I cilj vlasti I njihovih umreženih slugana.
Stoga idemo vidjeti što se to našlo vidljivo u sustavu E-savjetovanja, a ima skoro ti tisuće primjedbi. Zahvaljujem I našim znanstvenicima na pomoći.
I OPĆA NAPOMENA:
ZAKON O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI ne može se mijenjati izvan Ustavnog okvira RH i preuzetih obveza po pitanjima ljudskih prava po međunarodnim konvencijama čija je RH potpisnica, osobito vezano uz bolest za koju nije nedvosmisleno stručno i znanstveno usuglašen stav oko:
1. uzročnika bolesti i načina njegovog diferencijalnog dijagnosticiranja u odnosu na druge zarazne bolesti što uključuje kliničku sliku, status zaraznosti, infektivnost i post-mortem potvrdu uzroka smrti,
2. protokolu liječenja i ishoda liječenja s obzirom na različite pristupe liječenju i
3. eventualno (još uvijek u cijelosti nepotrvđene) načine asimptomatskog širenja bolesti što je u korelaciji s metodom dijagnosticiranja same bolesti, uzročnika bolesti i statusa zaraznosti pojedinca.
Za zakon koji ukida Ustavna prava građana Republike Hrvatske posebice prava na zdravlje, prava na kretanje, prava na obrazovanje, prava na rad i ostala ljudska prava poput primjerice prava na nediskriminaciju i osiguranu zdravstvenu skrb, rasprava ne može trajati tjedan dana i biti dostupna javnosti samo putem interneta (e-savjetovanje).
Ukoliko Vlada ukida Ustavni okvir Republike Hrvatske onda to znači nešto sasvim drugo i nema veze s donošenjem novog Zakona što samo po sebi proturiječi pravnim stečevinama RH, EU i ostalih povelja poput primjeice povelja UN čija je RH potpisnica.
Država ne može nametati pojedincu zdravstvene odluke jer nije pozvana da odlučuje umjesto pojedinca već da mu pruža okvir zaštite na način da nikoga pri tome ne diskriminira, uvjetuje ili pojedincu ugrožava život.
Svaka odluka upravljačkih tijela posljedne dvije godine u RH nema u cijelosti uporište u Zakonu RH niti je u skladu s Ustavom RH s obzirom da nije utemeljeno na jasno dokazanoj ugrozi po ljudsko zdravlje u odnosu na druge bolesti što je preduvijet za Zakonitost.
Ukoliko se do sada radilo o nezakonitim mjerama, nije jasno kako i zašto se tek sada radi na nadopuni Zakona koja je i dalje u protivnosti sa znanstvenim činjenicama i nema stoga uporište u dokazima koji bi eventualno mogli opravdati dosadašnje i novopredložene mjere.
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Birokratske procedure i definicije SZO su se s obzirom na proglašenu tzv. „pandemiju COVID-19“ mijenjale u hodu i proturječe dosadašnjem znanstvenom i stručnom konsenzusu kako primjerice po pitanju imunizacije cjepivima, prirodnom imunitetu tako i zaštiti od zaraznih bolesti (primjerice učinkovitosti ili neučinkovitosti javno-zdravstvene mjere nošenja maski). Proturječni stavovi (radi se o MIŠLJENJIMA, a ne činjenicama) same SZO nikako ne mogu biti u osnovi obrazloženja ikakvog Zakona, a kamoli ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI , S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA RH. Ovakvim postupanjem paušalno se dozvoljava donošenje Zakona koji nema stručnu, znanstvenu a osobito ne pravnu podlogu (pravna se podloga može jedino obrazložiti de facto dokazima vezanim uz dotičnu zarazu i eventualne mjere učinkovitosti sprečavanja širenja zaraze prema pravilima struke i znanosti).
Tjedan dana e-savjetovanja ni u najmanju ruku nije dovoljno za utvrđivanje relevantnih parametara ugroze određene bolesti, eventualnih mjera za sprečavanje ugroze što uključuje i evaluaciju uspješnosti dosadašnjih mjera koje ne pokazuju ni minimalnu učinkovitost u sprečavanju tzv. zaraze (ponavljam, nema jasno definiranih elemenata za pojedine kliničke manifestacije koje se sve jednim imenom sada nazivaju COVID-19 ali nisu jasno i diferencijalno obrađene i kategorizirane, niti istražene uvriježenim kliničkim i znanstvenim postupcima što svakako uključuje detaljne obdukcije i kombinaciju dijagnostičkih metoda i kliničkih parametara na što ukazuju svjetski poznati patolozi) te elemenata za omogućavanje prava pojedinaca na zaštitu svog zdravlja bez ugrožavanja zdravlja ostalih (npr. prava tzv. „necijepljenih“ osoba za COVID-19 da se zaštite od širenja ugroze od strane „cijepljenih“ osoba protiv COVID-19, prava građana da se ne podvrgavaju eksperimentalnim tretmanima itd.).
Nikakav Zakon ne može dati ovlast provođenja (prisile) ikakve mjere nametanja eksperimentalnih medicinskih procedura ili unos eksperimentalnih preparata u tijelo pojedinca, što uključuje i sankciju za nepristanak pojedinca na takav akt, za koje je pokazano kako nemaju učinka na sprječavanje širenja određene zaraze, mogu uzrokovati nečiju smrti ili pogoršanje zdravstvenog stanja.
Čak i u slučaju dokazane učinkovitosti određenog medicinskog eksperimentalnoga preparata ili procedure nužan je pristanak pojedinca odnosno nije moguće ugroziti temeljna ljudska prava definirana nedvosmisleno Ustavom RH i međunarodnim konvencijama čija je RH potpisnica.
Dr Andreas Noack je ubijen jer je otkrio što se nalazi u cjepivu i to se ne može otkriti obdukcijom. pic.twitter.com/KVbdKu0b88
— HOP Portal (@HOP_Portal) December 5, 2021
Obaveza predočenja dokaza o testiranju, tzv. cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore nedvosmislen je primjer diskriminacije i dokidanja ustavnih prava i prava građana po drugim Zakonima RH bez intencije zaštite od širenja eventualne zaraze s obzriom da postoje javno objavljeni dokazi i tomu kako tzv. cijepljenje protiv COVID-19 ne sprečava širenje zaraze, kako štoviše u najprocjepljenijim zemljama korelira s povećanom stopom zaraze od COVID-19 a prema najnovijim znastvenim publikacijama može utjecati na pad imuniteta i moguće psotati uzrokom povećane stope zaraze ne samo od COVID-19 već i drugih oboljenja i zdavstvenih ugroza populacije. Sankcija koja se predlaže diskriminatorna je, ima moguće i komercijalni karakter poticanja prodaje privatnih eksperimentlanih proizvoda koji nisu uspjeli pokazati, a kamoli dokazati učinkovitost sprečavanje širenja zaraze ili smrtnosti te stoga mu nije mjesto u zakonskom okviru koji prije svega treba štiti zdravlje građana i njihova osnovna ljudska prava. Pravne osnovne za sankciju nema stoga što ne postoji činjenični korpus dokaza predloženih propisanih mjera koji bi opravdali ovakvu mjeru.
U ovom prijedlogu stoga nema ni minimalne pravne osnove (što je jasno razvodno iz dostupnih znastvenih činjenica i javnih statističkih podataka) čak ni za raspravu u možebitnoj korisnosti za zdravlje pučanstva ili sprečavanja širenja zaraze COVID-19.
Sama postavka donošenja predloženih mjera usmjerenih na sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti (u ovom slučaju konkretno se izmjene odnose prvenstveno na COVID-19), pri čemu se predlaže uvođenje nove posebne sigurnosne mjere koja se odnosi na obvezu predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore već je besmislena s obzirom da su javno dostupne (pa tako i putem znanstvenih radova, javnih podataka iz zdravstvenih institucija i statičkih centara kao i pravnih debata) činjenice koje jasno i nedvosmisleno pokazuju kako tzv. cjepiva protiv COVID-19 ne pružaju zaštitu od oboljenja, ne sprečavaju zarazu niti širenje zaraze kao niti smrt od bolesti opisane kao COVID-19 čime cijeli prijedlog Zakona nema minimalno činjenično utemeljenje kao niti pravnu osnovu s obzirom na postojeći ustavni i pravni okvir RH.
Medicinski stručnjaci ili medijski teroristi i zastrašivači? pic.twitter.com/dB4qY3S5Fg
— HOP Portal (@HOP_Portal) December 3, 2021
Navodi se Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 u Republici Hrvatskoj, od 11. ožujka 2020., koju je ministar zdravstva donio na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) u skladu s člankom 2. stavkom 4. Zakona, a zbog mutacije virusa i brzine širenja bolesti te potrebe njezina učinkovitog suzbijanja izdao, a da se pri tome ignorira činjenica kako je propušteno javnosti predočiti status dosadašnjih respiratornih infekcija uzrokovanih koronavirusima (pa tako i SARS-CoV) u RH, njihovoj smrtnosti, načinu dijagnosticiranja, kao i ažuriranim podacima o učinkovitosti odnosno neučinkovitosti mjera koje su propisivala državna tijela tijekom 2020 i 2021.
Opći interes je upravo suprotan predloženom Zakonu tj. trebao bi se baviti predlaganjem jasnih i nedvosmislenih mjera za utvrđivanje statusa povećanja broja zaraze u RH s obzirom da dosadašnje mjere koje nisu niti u malom postotku dovele do mjerljivog učinka na zaštitu života stanovnika RH i njihova zdravlja, a ponajmanje su osigurale njihove druge slobode i prava zajamčenih Ustavom.
To bi ujedno bio i interes Republike Hrvatske jer bi se na taj način najbolje štitio njezin pravni poredak i utvrdile pravne osnove donesenih mjera. Slijedom toga, valja predložiti izradu takvog Zakona koji je utemeljen na činjenicama i znanstvenim dokazima, a ovaj zaustaviti – odmah.
Predlaganje mjere, citiram, „narediti stavljanje u organiziranu karantenu osoba koje ne poštuju propisane posebne i sigurnosne mjere“ svojevoljna je formulacija u krajnjoj suprotnosti s Ustavom RH, ljudskim pravima i u slučaju bolesti COVID-19 s obzirom na nepostojanje medicinskih i znastvenih dokaza koji bi mogli orpavdati dosadašnje mjere, a koje se stoga temelje samo i isključivo na birokratskim i automatiziranim odlukama određenih javnih tijela (čime se ne može opravdati njihova pravna osnova s obzirom na kršenje viših hijerarhijskih prava definiranih Zakonoma i Ustavom RH pa i međunarodnim konvencijama), izgleda vrlo totalitarsitički, diskriminatorno te osobito u kontradikciji sa civilizacijskim dostignućima zapadne civilizacije. Karantena može biti (ali SAMO u slučaju jasno dokazane ugroze i zaraznosti) organizirana od strane svakog pojedinca, uvažavajući ljudska prava, u dogovoru s nadležnim institucijama po pravilima medicinske znanosti te ne iziskuje osnivanje ‘logora’ s obzirom da isti, kao niti određene predložene mjere, nemaju nikakvo medicinsko opravdanje niti svrsishodnost.
Može li luđe? Ma može, ova luda vlast i naših 150 spikera u Saboru mogu uvijek luđe. Evo nas, „logori“ su tu, a reče u srpnju Faktograf kako lažem.
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur.
Izvori:
–236. sjednica Vlade Republike Hrvatske
–https://vlada.gov.hr/sjednice/236-sjednica-vlade-republike-hrvatske-29770/29770
-Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i člancima 59. i 70., a u vezi s člankom 16. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 -pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
–Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 13. srpnja 2007., a koji je noveliran 2008., 2009., 2017., 2018. te 2020., utvrđuju se zarazne bolesti čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, kao i mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti.
Novelama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti iz travnja i prosinca 2020., dopunjene su odgovarajuće zakonske odredbe novom zaraznom bolešću koja je uzrokovana dosada nepoznatim koronavirusom koji je nazvan SARS-CoV-2, a bolest je nazvana COVID -19 (Corona Virus Disease 2019). Svjetska zdravstvena organizacija (u daljnjem tekstu: SZO) početkom 2020. započela je izvještavanje o pojavi grupiranja oboljelih od upale pluća u Kini i svijetu, te je prema epidemiološkoj situaciji 30. siječnja 2020. epidemija proglašena javnozdravstvenim hitnim stanjem od međunarodnog značaja (Public Health Emergency of Intenational Concern – PHEIC), što je omogućilo bolju međunarodnu koordinaciju odgovora na epidemiju u skladu s obvezujućim preporukama SZO-e te dodatnu međunarodnu mobilizaciju financijskih i ljudskih resursa. SZO je 11. ožujka 2020. proglasila pandemiju COVID-19.
HOP
