Bozaniću kako se uopće usuđuješ čestitati nam Božić? Tijelo je oživotvorena Riječ Božja, Hram Božji, u kojega nam kabalisti ubrizgavaju žig zvijeri i odvajaju nas od Stvoritelja!

0
15147

 

                                     BOŽIĆNA  ČESTITKA  Josipu Bozaniću

                                                                Ljeta Gospodnjeg 2021.

S velikom tugom u srcu izvješćujemo te da te više ne doživljavamo kao vjerskog pastira.

Još manje kao kardinala. Što vrijedi i za ostatak cjelokupne tvoje svite zvane HBK.

I da, nema više ni oslovljavanja s Vaša Uzoritosti. Uostalom, tako ne oslovljavamo ni Oca Nebeskog.

U molitvama.

U petak, 17. prosinca, čestitao si nam Božić i novu 2022. godinu. Sročivši tim povodom anemičnu, politički korektnu i ,,pandemijskim uvjetovanostima“ obojenu poruku.  I tvoji su suradnici ove godine nešto poranili u blagoslov domova. Počevši, kao nikada do sad, nekoliko tjedana prije Božića. Opet slijedom ,,pandemijskih uvjetovanosti“.  Premda ne vidimo nikakvog razloga za žurbu. Ako nas stožeraši baš i zatvore na mjesec dana, kao recimo 18. prosinca u Nizozemskoj, blagoslove možete obaviti virtualno. Pa tako izbjeći i dodatni rizik od zaraze i/ili pokazivanja covidausvajsa. Dakle, u čemu je problem?! Nije, valjda, u milodarima. Zar nije gospodar kojemu služiš (služite) dovoljno  caltao?

Josipe Bozaniću, tako lijepo i sveto ime ti dadoše, a tako si ga kompromitirao. Spavaš li mirno, jadan ne bio. Spavaš li uopće? Ili su to već noćne more. Možeš li se pogledati u ogledalo? Zar ti onaj komad odvaljenog tornja s katedrale nije bio baš nikakav znak?

Ni opomena. Jesi li svjestan da se svijet kakav smo do sada poznavali (velika bludnica Babilonska) raspada u paramparčad? Da nam, već na velika vrata, uvode transhumani  tehnološki totalitarizam. U kojemu planiraju zadržati tek petstotinjak tisuća zombi entiteta, na daljinsko upravljanje. Ni približno nalik Božjoj kreaciji. Dok ostatak trenutno živućih namjeravaju depopulirati. Što se upravo događa pred tvojim i našim očima. Ovih dana nasrnuše nam na djecu.  (Nekad smo to zvali genocid. Danas je to globalgenocid.) Cjepivom koje to nije. Štiteći nas od pandemije koje nema. Prisiljavajući na iglu sve, baš sve. (Osim kućnih ljubimaca. Zasad.) Čak i trudnice, to jest djecu u majčinoj utrobi. Ubojice su danas u bijelim kutama i za novinarskim deskovima, a pridružio im se je, nažalost, i dio roditelja. Srećom, Isus Krist rodio se je u manje okrutnom vremenu.

Od ovih današnjih, Mariji i Josipu bilo bi daleko teže spasiti se.

U kojemu paralelnom svijetu ti, Josipe Bozaniću, živiš, ako ništa od toga ne vidiš? Znaš li bar što se neposredno oko tebe događa? Jesi li pogledao kako su ti, gospodari kojima služiš, okitili Markov trg i grad u kojemu živiš? Vidiš li u tome rođenje Isusovo? Mi nekako ne vidimo. Kome treba mijenjati dioptriju? Tebi, ili nama? Kako se uopće usuđuješ čestitati nam Božić? Zar se to danas ne kaže Sretni blagdani? (Mogao bi te zbog toga gospodar po prstima!) Čuješ li vapaje pravednika proglašenih građanima trećeg reda? Kojima još malo pa neće biti dopušteno ni namirnice kupiti bez covidausvajsa?

A već im se uskraćuje pravo na liječenje, pravo na rad, na ulazak u poštu, banku, finu, pravo na kretanje,… Dakle, nama koji se ne želimo pikati, uskraćuju zapravo pravo na život. Jer smo tvrdoglavi sebičnjaci koji ne dopuštaju da ih se genetski modificira i/ili usmrti, kako bi netko tko se pristaje bockati svako malo, bio sretan i zadovoljan. I mogao, s covidausvajsom, na skijanje, koncerte, tulume i u sotonističke crkve kao npr. onu u Varaždinu.

Shvaćaš li da se tako, prvi put u povijesti, za nedjelotvornost nekog lijeka, okrivljuju oni koji ga ne žele u svoje tijelo. A to tijelo je, kako si lijepo napisao u Božićnoj poruci, oživotvorena Riječ Božja. Hram Božji, u kojega nam kabalisti (sluge palih anđela) nastoje ubrizgati Žig Zvijeri. Odvojiti nas od Stvoritelja. Uzeti nam Dušu. Ako smo mi, tek površno upoznati sa svetom knjigom zvanom Biblija, svjesni  toga, ne može biti da ti, Josipe Bozaniću, nisi. I to ti je, čini se, normalno. Jer, kako vidimo, ne buniš se. A morao bi vrisnuti da te i Nebo čuje.

Nije valjda da ne vidiš nebulozu u epidemiološkim mjerama. I da se slažeš s Alemkicom, kako je sasvim u redu da sad i naša djeca budu malo zamorci. Ne samo ona u Africi. Ako još uvijek ne shvaćaš da je pandemija prevelika i preopasna globalna laž, osmišljena i provođena u cilju uništenja Čovjeka (utjelovljene Riječi Božje), onda se moramo zapitati je li s tvojim razumom sve u redu. A da je otac laži – tko? Sotona. To, valjda, svi znamo.

Josipe Bozaniću, uz malobrojne izuzetke pravednika među svećenicima i fratrima, ti i tvoja svita  ukrcali ste se u pogrešan vlak. I sve stanice toga vlaka  su pogrešne. Pa ipak, siđite na prvoj slijedećoj i pođite u kontra smjeru. Pješice. Neće biti lako, ali vrijedi pokušati.

Odrecite poslušnost palim anđelima. Pokajte se i počnite služiti Bogu i narodu. Možda još nije kasno. Bog je milostiv. Da nije tako već nas ne bi bilo.

Molit ćemo da uspijete.         

U nagovještaju Kristovoga drugog dolaska.

Na Slavu i Hvalu Kristu!

                                                                                  Arna Šebalj, Mare Prpić i prijatelji