Zbor četničkih pjevača u Priboju na Limu, gradu u Sandžaku vele Bošnjaci ili Raškoj, kako godi Srbima, za Novu godinu sklepali su grozomorni prepjev nove srpske četničke koračnice.
Znamo već kako brojni regionalni mediji kao papige ponavljaju nesuvisle stihove obrijanih četnika u policijskim odorama MUP-a Srbije, što su jeli, pili, onda i orgijali i lumpovali uz stihove što ih je uzgazbio vođa zbora četničkih pjevača: “Oj Pazaru, novi Vukovaru, oj Sjenice, nova Srebrenice…” Vučićev gay ljubavnik ološ i šljam Aleksandar Vulin, što samo službeno obnaša dužnost ministra srbijanskoga MUP-a, šutnjom je dao bezrezervnu potporu raspjevanim četničkim pjevačima, ili svima skupa s njihovim političkim predvodnicima Vučićem, Dačićem, Vulinom, Šešeljem i sličnim spodobama budućim i novim četničkim koljačima.
Ako je i bilo za očekivati da Vučićev teletabis Vulin zašuti jer mu je gazda strpao u usta sendvič da po potrebi trenutka zašuti, onda ostaje znakovito kako su svi vodeći bošnjački političari, njihove političke stranke, pokreti, udruge, ostali u golemoj većini gluhonijemi na otvorene prijetnje novim istrijebljenjem muslimana Ovoga puta prijeti im se na tlu Srbije.
S obzirom da zaslugom srpskih obavještajnih službi i družbi dužnosti vodećih bošnjačkih političara u Sarajevu, tobože u ime Bošnjaka i Hrvata obnašaju dva politička Srbina kodnih imena Bakir Izetbegović alijas Branislav – Bane Živković i Željko Komšić, alijas Sejdo Komšoglu, svatko iole upućen nije niti očekivao nikakav službeni prosvjed iz Sarajeva na adresu Beograda.
Zanimljivo je kako Srbi u Beogradu više i javno ne prezaju od bezobrazluka i drskosti kad svoga SANU i SPC kviska i potrčka Željka Komšića, kojega su skupa Srbi iz Srbije i Bošnjaci iz Bosne podvalili i podmetnuli Hrvatima kao tobože hrvatskog političkog predstavnika, istoga u srpskm medijima otvoreno predstvljaju unukom četničkog borca s Ozrena. Zapravo, Komšićev djed po njegovoj majci Srpkinji je bio četnički borac u Drugom svjetskom ratu. Unuk četnika s Ozrena Željko Komšić ima od strane Srbina albanske krvi Aleksandra Vučića i Srbina islamske vjere Baneta Živkovića dotepenca u Bosnu iz srbijanskoga grada Smedereva na Dunavu, dvostruku beogradsko sarajevsku domaću zadaću prevariti svijet da su Hrvatima iz Bosne i Hercegovine bliži Beograd i Šumadija nego Zagreb i Zagorje. U ratu je Željko Komšić u borbama s hrvatskim postrojbama HVO-a zadobio opasnu prostrijelnu ranu. I taj hrvatski metak u nozi Željka aka Sejde Komšića – aka politički poturčenoga Komšoglua je jedino što ta poturica i posrbica ima hrvatskog u sebi.
Zato si je uzeo za političkog savjetnika čovjeka iz Beograda. To je po naputku njegovih šefova Izetbegovića i Vučića Šešeljev dragovoljac s vukovarske fronte iz 1991. godine Čedomir Jovanović, koji savjetuje Komšića kako bosanske Hrvate pokuša ubijediti u nemoguće, da su oni zapravo Srbi katolici. Budući je ta glupost kao zaednički politički projekt Boegrada i Sarajeva stvar bliska Komšićevoj ludoj glavi, zato ga i Izetbegović i Vučić drže u Sarajevu kao zajedničku srpsko – bošnjačku dvorsku ludu.
Posrbljeni Rom Čedomir Jovanović, kao prvi i glavni politički mentor Željka Komšića, bio je u prvim borbenim redovima Šešeljevih srpskih četnika i u Vukovaru 1991, ali i u Posavini kod Bosanskog Broda 1992. godine, tad za promjenu u postrojbama srbizirane JNA vojske. Još samo fali da Vučić pokuša netkom podvaliti i Nenada Čanka, kuhara intendanta, pozadinca srbizirane JNA vojske u srpskome pohodu na Vukpvar 1991. kao nekog budućeg političkog savjetnika država iz srbijanskog okružja i žrtava velikosrpske politike, pa da tragikomedija bude potpuna. Evo što beogradski Kurir piše o četničkim korijenima zlatnog bošnjačkog ratnog ljiljana Željka aka Sejde Komšića – Komšoglua:
“Marijan Stanić je Komšićev djed, koji je živio u selu Kostajnica u blizini Doboja. On je tijekom Drugog svjetskog rata bio glavni logističar Prvog bataljuna Trebavskog četničkog odreda, a poslije rata se skrivao po šumama u strahu od komunističke odmazde. No, kakve li ironije sudbine, taj “hrvatski član” Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dobitnik najvišeg odličja islamske bošnjačke vojske samoproglašene i lažne “Armije Bosne i Hercegovine” mudro šuti i od svih skriva istinu da mu je rođeni djed po majčinom srpskom podrijetlu bio četnički zapovjednik tijekom Drugog svjetskog rata. Željko Komšić u nastupima njegovoga fanatičnog islamiziranoga duha sarajevskog jalijaša, kao suvremeni poturčenjak, mora biti krvaviji i na riječima i na djelu od Izetbegovića i ostalih poturica, čiji su preci prešli prije više stoljeća na islam. Zato im se Sejdo Komšoglu mora danomice dokazivati još krvoločnijim i još luđim od njegovih muslimanskih poslodavaca, kako u razračunu sa Hrvatima, tako i u razračunu sa Srbima. Po ocu je Hrvat, a po majci Srbin, no Komšić kao muslimanski zet oženjen hodžinom kćeri i susjdom iz djetinjstva muslimankom Sabinom veli da su mu radi toga jedino bliski bosanski muslimani. Njegova djeca se nacionalno očituju kao pripadnici bošnjačkog naroda i muslimani.
Računa i obiteljsko stablo onako kako mu osobno paše, a ne kako uistinu jest , ne želi i ne može znati radi intletkualnih, karakternih i moralnih ograničenja da i njegovo obiteljsko sablo ne počinje trenutkom njegove nacionalne izdaje hrvatstva i katoličanstva. Doduše, on bi silno želio da tako može biti. U stvarnosti Komšićev djed po majci bio je jedan od najozloglašenijih četnika u dobojskom kraju u Drugom svjetksom ratu od 1941. do 1945. godine.
Marijan Stanić, Komšićev djed i četnički vojvoda bio je rodom iz sela Kostajnica kod Doboja. Tijekom Drugog svjetskog rata četnik Marijan Stanić bio je glavni logističar Prvog bataljuna Trebavskog četničkog odreda, a poslije svršetka rata skirvao se po šumama u strahu od komunističke odmazde. Ovu brižno čuvanu tajnu Željka Komšića, koji se na praznim i pustim riječima bez pokrića, energično zalaže za poštivanje tečevina partizanskog pokreta, potvrdilo je više ratnih suboraca njegovoga pokojnoga djeda, a koji je preminuo davne 1962. godine, kad mu je bilo tek navršenih 47 godina života. I pored višednevnih pokušaja nismo uspjeli dobiti komentar iz ureda Željka Komšića, tako da smo ostali uskraćenima za objašnjenje zašto do sada nikad nije javno priznao da potječe iz četničke obitelji. Naime, njegova glasnogovornica Irena Kljajić više dana nije odgovarala na naše telefonske pozive, a ni poslije više dana nije dogovorila na naš mail, u kojem smo ih upitali je li točno da je Komšićev djed bio četnik. Šutnja ureda predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine nikako se ne uklapa u njegovo javno iskazivanje navodnoga štovanja anifašističke borbe tijekom Drugog svjetskog rata.
Luka Prešić (87) iz sela Kostajnica kod Doboja jedan je od najstarijih preživjelih ratnih suboraca Komšićeva djeda i četničkoga suradnika i špije u pozadinskim redovima druge zaraćene strane Marijana Stanića. On veli kako je Komšićev djed bio desna ruka svim četnicima dobojskoga i ozrenskoga kraja, te da su se svi pripadnici Prvog bataljuna umnogome oslanjali na njegovu logističku potporu.
– Kada smo išli u borbu protiv ustaša na Trebavi i Ozrenu, znali smo da je selo sigurno, jer je tu naš Marijan Stanić, koji je bio naš glavni logističar. Naime, svih pet muških glava iz kuće Stanića bili su pravovjerni pripadnici četničkog pokreta, ali Marijan je ostao u selu kao glavni pozadinac, zbog slabije fizičke građe i obiteljskih obveza. Kada su nas poslije rata počeli progoniti komunisti, Komšićeva djeda četnika Marijana je spasilo to što nije izravno sudjelovao u borbama, te tako nije u velikoj mjeri osjetio posljeratni teror. Sve bih to dokazao i fotografijama, ali nakon što su nas zatvarali po tamnicama nakon rata, sve naše dokumente i slike su spaljivali. Ne mogu skužiti što je taj mali ( Željko Komšić, opaska autora) “krivo nasađen”, pa mu ne dogovara nitko od nas Srba, a djed mu je bio četnik, veli Luka Prešić, četnički suborac Komšićeva djeda četnika s Ozrena Marijana Stanića.
On još veli da su se sva četiri brata Komšićeva djeda, a koji su aktivno sudjelovali u borbama, poslije Drugog svjetskog rata odrobijali zbog pripadnosti četničkom pokretu, zajedno s velikim brojem seljana iz Kostajnice kod Doboja. Jedan od braće Komšićeva djeda je, kako se sjeća, bio na vezi sa čuvenim četničkim vojvodom Momčilom Đujićem. Suborci Komšićeva djeda vele da je, ipak, on imao sreću što je bio samo četnički pozadinac, pa se zahvaljujući tome izvukao od odlaska u zatvor. Inače, narečeni četnički doušnik Marijan Stanić je otac Komšićeve pokojne majke Danice, koja je smrtno stradala tijekom proteklog rata od 1992. do 1995. u Sarajevu, kad je pogođena hicem iz snajpera. O ranama iz nedavne prošlosti, ali ni o četničkoj prošlosti obitelji tobože “hrvatskog člana” Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije želio govoriti nitko od Komšićevih rođaka. Njegov bliski rođak s majčine strane Božo Stanić, koji živi u Kostajnici kod Dobija, kaže da ih je Komšić posljednji put posjetio prije tri godine, kad je došao na pokop jednog svog srpskog rođaka. Božo Stanić veli da posebno dobre kontakte održavaju s Komšićevim ocem Hrvatom Markom Komšićem, za kojega ima samo riječi hvale.
– Redovno se čujemo s Markom Komšićem, koji je jako dobar čovjek. Svaku prigodu koristimo vidjeti se s njim. I Željko Komšić je često dolazio ovdje, pogotovo dok je bio dijete. Posljednji put je dolazio 2006. godine. Bio je jako dobro dijete, ali se sada ne bih izjašnjavao o njegovim istupima, jer smatram da je sve to politika. Ne bih ulazio u to. Pa, zašto se nitko ne upita tko je pokrao silne novce u Doboju i u okolici, upitao se Srbin Božo Stanić, bliski rođak Željka Komšića.”
Razvidno je iz svega navedenog i opisanog zašto muslimansko političko vodstvo u Sarajevu pod budnom paskom osovine Beograd – Istanbul – Moskva dugi niz godina bezobzirno, bezočno i beskurpulozno rabeći pravne praznine Daytonskog Ustava i protektorata do države zvane paradržava Bosna i Hercegovina Hrvatima nameće četničkog unuka Željka Komšića za umjetnog političkog predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zajednički plan i cilj Srba i Bošnjaka uz suglasje njihovih zajedničkih političkih pokrovitelja Rusa i Turaka je političko obespravljivanje i političko razvlašćivanje, time ujedno i društveno i javno omalovažavanje i nipodaštavanje, u konačnici i poništenje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao političkog čimbenika u plitičkom životu Bosne i Hercegovine. Vrhunac svega toga bilo je muslimansko izričito odbijanje izmjena izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, kad su na potajni mig Srbije, Turske i Rusije, odbrusili i američkim pregovaračima i njihovom izaslanstvu na čelu s Gabrielom Escobarom, a koji su danima duhom islamizirane posrbice iz sarajevskih političkih stranaka i islamske zajednice BiH.a, pod političkim nadzorom Srbije, Rusije i Turske uzaludno ubijeđivali u jednostavnu činjenicu da su i Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, te da samo Hrvati imaju pravo i moraju jedino Hrvati birati nacionalno izjašnjenoga i životnim putom dokazanoga čovjeka Hrvata kao svog političkog zastupnika na najznačajnijoj politčkoj dužnosti u Bosni i Hercegovini i to najvišoj političkoj razini. Tijekom političkih pregovora oko promjena Izbornog zakona bosanski muslimani, istodobno političke i poturice i posrbice u združenoj istanbulsko – beogradskoj podružnici i srpsko – turskoj filijali zvanoj SDA u Sarajevu drznuli su se namjerno isključiti i struju u sali s američkim političkim posrednicima tijekom večernjih pregovora u Sarajevu. Struju su isključili te večeri i svim zapadnim veleposlanstvima u Sarajevu. Oni nikad ne bi imali hrabrosti sami napraviti tako sumanut potez da nisu iza sebe imali logistiku i potporu Srbije, Turske i Rusije za tako suludo ponašanje prema moćnijima od sebe što dolaze iz Amerike i Europe.
Je li onda i posljednjem slijepcu i naivcu jasno zašto su se Srbijanac Izetbegović alijas Živković iz Smedereva i Komšić, potomak četnika s Ozrena kod Doboja onako slatko smijali kao ludi na brašnu, oblizivali se kao kućni ljubimci i ulizivali se kao zadnje šlihtare njihovom zajedničkom zapovjedniku vukodlaku Usniji Hulji Vučiću kad ih je proljetos postrojio u odboru za doček u sarajevskoj zračnoj luci Butmir?
Donio im je cjepiva istjekloga roka uporabe, ali slugama se omililo samo kad su ugledali uživo svoga voljenoga gospodara da su od sreće gotovo plazili jezičine kao dresrani cuceki iz dvorišta kad im u susret priđe gazda baciti im kosku da je glođu kraj štenare. Psa avlijanera i istodobno i poturicu i posrbicu Sejdu Komšoglua aka lažnog Željka Komšića, Hrvatima su podvalili zajedničkim snagama Srbijanci i Bošnjaci da bi poništili političku volju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zato im korinsna budala i vječno pijani alkos Željko Komšić treba. Čovjek koji se na posljednjem popisu pučanstva u BiH-u provedenom 2013. godine izjasnio Bosancem i formalnopravno ne može biti političkim zastupnikom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tu moralnu nakazu i ljudsku nakaradu Željka Komšića najbolje su ismijali Hrvati na karnevalu u Čapljini 2018. godine. Na maškarama se netko dosjetio napraviti plastičnu lutku u ljudskom obličju od Željka Komšića i poturici Komšogluu organizirati u nazočnosti vesele i razdragane publike u hercegovačkoj i hrvatskoj Čapljini pravu muslimansku “dženazu”, što označuje sprovod upokojene duše po muslimanskim oobičajima. Falio je Sejdi Komšogluu u čapljinskom karnevalu samo još fes na glavi, sukladno pokliču sarajevske čaršije i tamošnje mahale, a koji glasi: Boja fesa, boja dresa! Komšoglua je to jako potreslo, a nema se razloga ljutiti što se prepoznao i bez turskoga turbana na glavi što mu ga nije još stigao posuditi njegov i Izetbegovićev zajednički sultan Erdogan. Jer, ako se već u ratu borio protiv Hrvata u čisto sarajevskoj gradskoj četvrti Stup, gdje je sudjelovao u razoružavanju Hrvata vojnika i civila u sarajevskoj gradskoj četvrti, pri čemu su ga hrvatski borci HVO postrojbi na Stupu i ozljedili, te ako se protiv Hrvata kao vojnik musllimanske vojske borio i kod Kiseljaka i Kreševa, a protiv Srba na cijeloj sarajevskoj bojišnici tijekom cijeloga rata, onda nema razloga za ljutnju što su ga ljudi prepoznali. Dakako, u miru Željko Komšić potomak njegovoga djeda četnika s Ozrena Marijana Stanića zdušno se bori za političko jedinstvo i ujedinjenje Srba i samoprozvanih Bošnjaka protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine i protiv Hrvata iz Hrvatske i to pod svaku cijenu. Ne bi bilo zgorega Vučiću ponuditi svom zaslužnom pijunu u Bosni Sejdi Komšogluu, pardon Željku Komšiću, postati novim reisom muslimanske vjerske zajednice u Srbiji nakon nedavne iznenadne smrti poglavara islamske zajednice u Srbiji Moamera Zukorlića. I pokojni Zurkorlić je bio prva i najjača politička poveznica u Novom Pazaru između Vučića i Izetbegovića, pa što bi onda reis Sejdo Komšić bio lošije rješenje? Napokon bi seobom iz Bosne u Srbiju četnički potomak Željko Komšić bio svoj među svojima. Ako neće Muhamed brijegu, onda hoće srbijanski politički špijun u Sarajevu Sejdo Komšić ravno u zagrljaj njegovoj majci Srbiji.
Dragan Ilić iz Beograda za Hop
HOP
