Aktivist i pisac Schellenberger: klimatske promjene nisu naš najozbiljniji ekološki problem i neće dovesti do apokalipse

0
12144
mr.sc. Arna Šebalj - znanstvene vijesti
mr.sc. Arna Šebalj – znanstvene vijesti

Klimatske promjene nisu naš najozbiljniji ekološki  problem, a obnovljivi, zeleni izvori su postali golemi biznis!

Još 26. siječnja 2021., Zagreb je ugostio Konferencija EU u organizaciji Hanzamedie, zanimljivo, baš Hanzamedie(!): “Energetika 2021: Upravljanje zelenom tranzicijom“.

Rekao je tada, 26. siječnja 2021., predsjednik Vlade RH: „Izazove pretvoriti u buduće prilike. Ono što smo naučili je da se s takvim izazovima možemo nositi samo zajedničkim naporima na političkoj, gospodarskoj i znanstvenoj razini. Tu posebno mislim na suradnju u okviru Europske unije.“

https://vlada.gov.hr/vijesti/ovo-je-desetljece-digitalne-i-zelene-transformacije-hrvatske-uz-nikad-veci-iznos-eu-sredstava-na-raspolaganju/31378

Koja EU? Pa čak ni telefonski poziv prema Njemačkoj  ne prepoznaje EU, nema je.

Oni su međunarodni!!! Pogledajte ispis računa.

ekologija1

Reče tada predsjednik Vlade: „Prije godinu dana, kada smo bili na konferenciji, nismo znali koliko će se svijet izmijeniti nakon 2020., no sada je na nama da nakon ove pandemije nastojimo izazove pretvoriti u buduće prilike.„

Kako niste znali? Pa sve ste znali, Plenkoviću. U Davosu  ste odradili i potpisali 2020., s mlađim, u suknji, Sorošem.

U svom ekspertno znalačkom komunikološkom spjevu, veličajući sam sebe, govorio je tako predsjednik Vlade, Plenković:

Posebno velik doprinos oporavku našeg gospodarstva bit će sredstva koja smo ispregovarali tijekom prošle godine – bilo da je riječ o Višegodišnjem financijskom okviru ili instrumentu „EU iduće generacije“. Hrvatskoj je javnosti poznato da imamo ukupno oko 190 milijardi kuna, dakle skoro 24,5 milijardi eura.

Ono što mi se čini bitnim istaknuti je da ćemo, uz sredstva iz instrumenta „EU iduće generacije“, u politici koja se odnosi na regionalni razvoj i kohezijsku politiku u idućem sedmogodišnjem razdoblju imati 9,15 milijardi eura. To je 16% prošlogodišnjeg BDP-a Hrvatske. Ono što je posebno važno – to je najviši udio u usporedbi sa svim ostalim zemljama EU-a.

Ta sredstva bit će pokretač ubrzanog razvoja i omogućit će nam važan aspekt razvoja, a to je zelena tranzicija.

Mi ćemo reforme i transformaciju provoditi na tragu Nacionalne razvojne strategije koja će biti okvir i krovni dokument za razvoj Hrvatske u ovom desetljeću.

U pripremi ovog dokumenta bili su uključeni svi dionici hrvatskog društva i upravo sutra predstavit ćemo ga na sjednici Hrvatskog sabora te očekujemo usvajanje.

Strategija definira viziju budućeg razvoja Hrvatske, vodeći računa o očekivanim globalnim, a osobito europskim trendovima, o naporima koje moramo uložiti za saniranje posljedica pandemije, kao i oporavak od potresa.

ekologija2ekologija3

Zahvaljujući postojećem hidropotencijalu  te kapacitetima vjetroelektrana i solarnih elektrana, Hrvatska iz obnovljivih izvora energije zadovoljava oko 29% svojih energetskih potreba.

Na taj je način Hrvatska premašila ciljeve strategije Europa 2020. koji se odnose na udio energije iz obnovljivih izvora postavljene za 2020. godinu.

No, ispunjavanje ciljeva za 2030. godinu i doprinos Europskom zelenom planu o pretvaranju Europe u kontinent s nultim neto emisijama stakleničkih plinova bit će značajan izazov.

Također, želim spomenuti jedan važan kriterij, činjenicu da je Europska komisija definirala da bi se prema pravilima Mehanizma za oporavak i otpornost trebalo uložiti najmanje 37% sredstava za zelenu tranziciju. Druga je komponenta digitalna tranzicija, gdje je kriterij postavljen na 20%.

I sad je red referirati se na sve što izreče predsjednik Vlade, osobito na ovaj nečuveni detalj rečen bez imalo ustezanja: 

„Na taj je način Hrvatska premašila ciljeve strategije Europa 2020. (Bruxelles, 14.10.2020. COM 2020  952 final) koji se odnose na udio energije iz obnovljivih izvora postavljene za 2020.“

Predsjedniče Vlade, ne govorite istinu, i nimalo vam nije neugodno. Demantira vas dokument: IZVJEŠĆE KOMISIJE U EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA:

https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2020/HR/COM-2020-952-F1-HR-MAIN-PART-1.PDF

A u njemu se kaže, citiram:

„Dosad je već dvanaest država članica (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka (prema procjenama), Finska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva i Švedska) postiglo udio koji je barem jednak cilju za 2020. Istodobno, u šest je država članica, Španjolska, Italija, Litva, Mađarska, Portugal i Rumunjska, 2018. udio energije iz obnovljivih izvora pao u odnosu na 2017.„

Gdje ste vi, predsjedniče Vlade, vidjeli u ovom dokumentu da je napisano: „…Hrvatska premašila  ciljeve strategije Europa 2020.“?

(riječ „jednak“ i riječ „premašiti“ nikada nisu i neće biti iste, no dobra su jezična bravura za uveličavanje i samohvalu)

A još je sramotnije da čak nadležne  državne službe nisu uspjele dostaviti podatke za tu tablicu. Tablica bez podataka za RH,  izgleda ovako:

ekologija4

(34) Tablica uključuje samo brojke za države članice koje su ih dostavile u svojem izvješću o napretku, tj. nema podataka Ujedinjene Kraljevine i pet država članica, (Hrvatske, Portugala, Slovenije, Francuske i Litve).

Zapela mi je za oko i ova rečenica:

“Takav razvoj energetskog sektora dio je rješenja za odgovorno upravljanje prirodnim resursima, po čemu je Hrvatska poznata.“

Ne znam kako je to Hrvatska poznata po odgovornom upravljanju prirodnim resursima? Poznatiji smo po ilegalnoj sječi šuma , deforestaciji (uklanjanju šuma), odlagalištima otpada na vodozaštitnim područjima, kao i predviđenog  odlagališta nuklearnog otpada na Banovini (prema programu Vlade),  te  sustavnom uništavanju prirodnih resursa kako bi se pogodovalo isključivo određenim lobijima. Dobro prikrivane afere, iz svakog od ovih segmenata, govore same za sebe. Vrijeme je i o njima konačno progovoriti, činjenicama.

Strategija, koju predsjednik Vlade pompozno najavljuje a potom i predstavlja u Saboru

  1. 01. 2021. (koliko znam, napisala ju je Martina Dalić kao konzultatica Svjetske banke, prema informacijama iz Vlade, za debeli honorar.U jednom osvrtu, tako se nabraja, preko dvadeset strateških pravaca … to znači samo jedno –nije određen strateški pravac!

Uglavnom, predsjednik Vlade se hvali novcima iz EU (a pitanje je da li su pripremljeni projekti po zahtjevnim EU kriterijima kako bi se oni mogli apsorbirati ili će završiti kao i sa sredstvima za ruralni razvoj u Slavoniji  (prema informacijama s terena podijeljeno obiteljima lokalnih stranačkih moćnika za formalno otvorene tvrtke…).  Zna se tko mu je bila ministrica za EU fondove, ako takvi kadrovi i kadrovi takvih kadrova rade pripremu projekata za apsorpciju EU sredstava, teško da ćemo vidjeti tu „lovu“ … ali brojke dobro dođu za hvalisanje. Dokaz tomu su i EU sredstva za razvoj podvelebitskog kraja kao i aglomeracija voda u RH, zbog čijeg je neprimjerenog i nezakonitog trošenja sve prijavljeno već OLAF-u, DORH-u i Lauri Kovesi. Nakon što smo o svemu detaljno pisali.

To što ćemo navodno dobiti  “više od drugih” je razumljivo – zaostajemo, odnosno napredujemo sporije od njih, pomičemo se sve više na začelje kao najsiromašnija zemlja EU (prestigla nas je i Rumunjska, uskoro će i Bugarska, ako prije nas riješi korupciju…). To što će nam relativno veliki postotak BDP-a činiti  “EU milostinja”,  nije nešto s čime bi se bilo koji predsjednik Vlade trebao toliko hvaliti.

A sad se vratimo temi, obnovljivim izvorima, golemom biznisu, o čemu nam nitko ne govori. Vjetroelektranama (o kojima priču nastavljamo) i solarnim panelima.

VJETROELEKTRANE

ekologija5

William Nordhaus,  nobelovac  koji je osvojio Nobelovu nagradu za ekonomiju 2018. godine za svoj pionirski rad na klimatskim promjenama, stvorio je model  Dice, ali je oštro kritiziran zbog izostavljanja najvećih rizika.

Model  Dice predvidio je kako će  4.1 C  globalnog zatopljenja do kraja stoljeća  smanjiti globalnu ekonomsku proizvodnju  ili BDP za samo oko 4%. Također otkriva da bi još ekstremnije zagrijavanje od 7 C dovelo do gubitka BDP-a od samo 15%.

Mora se zaključiti  iz ovoga kako  je teško prihvatiti  da bi takve promjene temperature potpuno promijenile svijet.

ekologija6

Mnoge znanstvene teorije rađene u zadnjem desetljeću najveće ekspanzije izgradnje vjetroelektrana  govore kako će vjetroelektrane  biti odgovorne za alarmantan pad populacije insekata, ptica ali i problema  sa biljnim i životinjskim svijetom u okruženju.

U Njemačkoj, za što su entomolozi krivili poljoprivredne prakse, već su utvrdili kako vjetroelektrane izazivaju veliki pomor insekata bitnih u fazi oprašivanja. Turbine vjetroelektrana  uvijek su preglasne i remete mir i tišinu.

U vrijeme kad u državi imamo i aferu oko vjetroelektrana bilo bi zaista korisno iskoristiti sva svjetska iskustva te upoznati građane što se to događa u tom biznisu koji zapravo, dijelom svi preko proračuna,  plaćamo.

Posljednji je put Zemlja bila više od 2 C toplija od predindustrijskog doba tijekom pliocenske epohe, prije tri milijuna godina, kada su polarne ledene kape bile mnogo manje, a globalna razina mora bila je 10 do 20 metara viša nego danas.

Tako je Nordhausova procjena da bi “optimalna” razina globalnog zagrijavanja, uravnotežujući štete i smanjenja emisija, do 2100 bila 3,75 C!

Ovaj izračun može nas samo nasmijati iz sveg glasa jer mi, moderni ljudi, nemamo evolucijsko  iskustvo klime koju bi stvorio takav porast  temperature.

A sad nešto osobito zanimljivo,  cjeloživotni ekološki aktivist, Michael  Shellenberger izjavio je  na predstavljanju svoje knjige, svjetskog bestselera , „Apokalipsa nikad“ slijedeće:

„Klimatske promjene jesu stvarne, ali to nije kraj svijeta. To čak nije niti naš najozbiljniji ekološki  problem.“

ekologija7ekologija8

Michael Shellenberger već se desetljećima bori za zeleniji planet. Pomogao je spasiti posljednje nezaštićene sekvoje na svijetu. Sukreirao je prethodnika današnjeg Green New Deala. I predvodio je uspješne napore klimatskih znanstvenika i aktivista da nuklearne elektrane i dalje rade, sprečavajući skok emisija plinova.

Autor je politike zaštite okoliša  magazina Time Hero of the Environment“, te osnivač i predsjednik organizacije Environmental Progress, istraživačke i političke organizacije koja se bori za čistu energiju i energetsku pravdu kako bi postigla prirodu i prosperitet za sve.

No, 2019. godine, kako su neki tvrdili da će “milijarde ljudi umrijeti”, pridonoseći porastu tjeskobe, uključujući i adolescente, Shellenberger je odlučio da, kao cjeloživotni ekološki aktivist, vodeći stručnjak za energiju i otac kćeri tinejdžerice, mora progovoriti kako bi odvojili znanost od fantastike.

Unatoč desetljećima pozornosti  medija, mnogi i dalje ne znaju osnovne činjenice. 

Emisija ugljika dosegla je vrhunac i opada u većini razvijenih zemalja već više od deset godina. Smrtnost od ekstremnih vremenskih prilika, čak i u siromašnim zemljama, smanjila se za 80 posto tijekom posljednja četiri desetljeća. A rizik od zagrijavanja Zemlje na vrlo visoke temperature sve je manje vjerojatan zahvaljujući usporavanju rasta stanovništva i obilnom prirodnom plinu.

https://iea.org.uk/films/michael-shellenberger-on-apocalypse-never-why-environmental-alarmism-hurts-us-all/

https://www.theguardian.com/books/2020/aug/09/false-alarm-by-bjorn-lomborg-apocalypse-never-by-michael-shellenberger-review

https://www.sloboda.hr/isprika-vodeceg-ekologa-dizali-smo-pretjeranu-paniku-oko-klimatskih-promjena/

U srpnju 2020. ekološki aktivist i pisac  te antropolog Michael Shellenberger podigao je veliku prašinu svojim novim tekstom, koji je bio svojevrsna isprika zbog štetnog klimatskog alarmizma, kojem je, kako ističe, kao klimatski aktivist i sam pridonio kroz protekle godine.

“U ime svih zaštitara okoliša htio bih se službeno ispričati za klimatološke strahove koje smo stvorili u proteklih 30 godina”, poručio je Shellenberger u novinama The Australian. Članak je prije toga bio objavljen u Forbesu, ali je uklonjen, a potom i na australskom privatnom online portalu Quillette te ovom izjavom privukao pozornost, ali i kritike brojnih medija i stručnjaka, čak i bliskih podržavatelja.

Na samom početku teksta u The Australianu (i na stranici Environmental Progres) Shellenberger iznosi 12 teza za koje znalo da će izazvati kontroverze.

  1. Ljudi ne uzrokuju ‘šesto masovno izumiranje’
  2. Amazonske prašume nisu ‘pluća svijeta’
  3. Klimatske promjene ne pogoršavaju prirodne katastrofe
  4. Požari su se u cijelom svijetu od 2003. godine smanjili za 25 posto
  5. Količina zemlje koju koristimo za meso – što je najveća upotreba zemlje za potrebe čovječanstva – smanjila se za područje koje je gotovo veliko kao Aljaska
  6. Nagomilavanje zapaljivog drva i povećanje broja kuća u blizini šuma, a ne klimatske promjene, mogu objasniti zašto u Australiji i Kaliforniji ima sve više i sve opasnijih požara
  7. Emisije ugljikovog dioksida smanjuju se u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine 1970-ih
  8. Nizozemska je postala bogata, a ne siromašna, prilagođavajući se životu ispod razine mora
  9. Proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a viškovi hrane nastavit će se povećavati kako svijet postaje sve topliji
  10. Gubitak staništa i izravno ubijanje divljih životinja veće su prijetnje vrstama od klimatskih promjena
  11. Drvo je kao gorivo za ljude i divlje životinje mnogo gore od fosilnih goriva
  12. Sprječavanje budućih pandemija zahtijeva više, a ne manje ‘industrijsku’ poljoprivredu.

Budući da je znao da će dobar dio ovih teza biti „crvena krpa“ za većinu zelenih i lijevih aktivista, kao i za mnoge laike izložene takvom aktivizmu, Shellenberger je odmah na samom početku krenuo u proaktivno otklanjanje svake sumnje da bi mogao biti neki “znanstveno dezinformiran” poricatelj klimatskih promjena kakvih bi se moglo naći na platnim listama lobija fosilne energije.

U obrani navedenih teza prvo ističe da brojne činjenice koje iznosi u knjizi potvrđuju znanstvene studije koje uvažavaju ugledne svjetske institucije kao što su Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Međunarodni savez za očuvanje prirode.

Na to je nadodao svoju impresivnu karijeru borca za zaštitu socijalne pravde i prirode kakve se ne bi postidjeli ni najveći lijevi ili zeleni aktivisti. Istaknuo je da je živio u Nikaragvi kako bi se solidarizirao sa sandinističkom socijalističkom revolucijom i sa seljacima na rubu Amazonije koji su se borili protiv krčenja prašume, da je pomogao da se razotkrije loše stanje u tvornicama kompanije Nike u Aziji itd.

Tvrdi da je ekološki aktivist postao već sa 16 godina kada je pomogao u prikupljanju sredstava za organizaciju Rainforest Action Network. S 27 godina  sudjelovao je u spašavanju posljednjih šuma sekvoja u Kaliforniji, a tvrdi i da je potaknuo Obaminu administraciju da uloži 90 milijardi dolara u obnovljive izvore energije.

Shellenberger nije preobraćeni zeleni, nego prominentni ekomodernist

Na samom kraju svog ekološko-aktivističkog CV-a Shellenberger se konačno nešto preciznije legitimira dajući jasniju naznaku kojem krilu ekološkog pokreta pripada time što među svojim uspjesima ističe da je u posljednjih nekoliko godina pomogao u sprječavanju da se brojne nuklearke zamijene elektranama na fosilna goriva. Među radikalnijim lijevim zelenima to će se teško doživjeti kao zasluga, dok će kod neupućenih uglavnom izazvati zbunjenost i znatiželju zbog tradicionalno lošeg imidža koji nuklearke imaju u ekološkim pokretima. No upravo u tom grmu leži zec – Shellenberger se s radikalnijim lijevim zelenima ozbiljno razilazi već 15-ak godina. Ne samo da se razilazi nego ih sustavno i često argumentirano kritizira.

Tako napromjer Shellenberger tvrdi: Kitove nije spasio Greenpeace, nego ljudska pohlepa!

U svojoj novoj knjizi Shellenberger koncept očuvanja prirode ilustrira kroz poglavlje koje je posvetio povijesnoj priči o opstanku kitova. Njegovo tumačenje je da te inteligentne životinje od istrebljenja nisu spasile organizacije poput Greenpeacea, nego ljudska pohlepa. Drugim riječima, ljudska neutaživa žeđ za energijom, uz razvoj tehnologije, dovela je do razvoja hidrocentrala i elektrana na razna efikasna goriva, što je pak učinilo da je lov na kitove radi ulja postao besmislen.

Shellenberger je vrlo kritičan prema golemim novcima koji se izdvajaju za subvencioniranje obnovljivih izvora što se danas pretvorilo u vrlo unosan biznis s moćnim pripadajućim lobijima. U više navrata ukazao je i na činjenicu da je električna energija u zemljama koje su u većoj mjeri prihvatile obnovljive izvore, kao što je Njemačka, postala skuplja umjesto jeftinija te da su neke države zatvaranje nuklearki pod pritiskom zelenih morale kompenzirati povećanjem korištenja fosilnih goriva kao što je ugljen.

“Da je Njemačka uložila 580 milijardi dolara u nuklearke, umjesto u obnovljive izvore energije, već bi dobivala 100% svoje energije za struju i transport iz čistih izvora s nula emisija. To je prilično izvanredan podatak kada razmislite koliko naše energije – oko jednu trećinu – koristimo za prijevoz”, upozorio je Shellenberger  2019. u osvrtu za Forbes.

OBNOVLJIVI IZVORI IMAJU BROJNE NEDOSTATKE

Kako vrijeme prolazi, Shellenberger u svojim kritikama tradicionalnih zelenih postaje sve oštriji. U više tekstova i intervjua pokazao je razočaranje sporošću kojom se obnovljivi izvori razvijaju, njihovom neučinkovitošću (u smislu da su za male količine energije potrebne goleme površine zemlje), njihovom nepouzdanošću (u smislu da stvaraju viškove u opskrbi strujom kada sunce sja ili vjetar puše, a manjkove kada nema sunca i vjetra) i nemogućnošću skladištenja golemih količina obnovljive energije (što danas često podrazumijeva da se viškovi plasiraju u druge sustave obližnjih regija uz niske ili čak negativne cijene kako mreže ne bi bile preopterećene, a manjkovi kompenziraju iz drugih izvora, najčešće problematičnih fosilnih goriva).

U svojim tekstovima i nastupima također je upozorio na brojne negativne utjecaje koje obnovljivi izvori imaju na okoliš, a koji se u ekološkim pokretima rijetko adresiraju, između ostalog na činjenicu da solarne elektrane i vjetroturbine predstavljaju prijetnju za brojne životinje, osobito rijetke ptice, te da istovremeno uzrokuju onečišćenje jer se u njihovoj proizvodnji koriste brojni toksični materijali poput olova, žive i kadmija, a teško ih je reciklirati.

U svom novijem osvrtu posebno ističe da su vodeći svjetski ekolozi u posljednje vrijeme pretjerali s apokaliptičnim vizijama u nastojanju da upozore na prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene:

“No onda su prošle godine stvari izmakle kontroli. Alexandria Ocasio-Cortez je rekla: „Svijet će skončati kroz 12 godina ako ne adresirano klimatske promjene.“  Britanska najeminentnija ekološka grupacija izjavila je da „klimatske promjene ubijaju djecu“.

Bill McKibben, najutjecajniji zeleni novinar svijeta, klimatske promjene nazvao je „najvećim izazovom s kojim su se ljudi ikada suočili“ i rekao da će to „izbrisati civilizacije“.

Mainstream novinari su u više navrata pisali da Amazonija predstavlja „pluća svijeta  te da je krčenje šuma poput eksplozije nuklearne bombe. Rezultat toga je da je polovica ispitanih ljudi širom svijeta prošle godine izjavila kako misli da će čovječanstvo izumrijeti zbog klimatskih promjena. A u siječnju je svako peto britansko dijete u anketama izjavilo da ima noćne more o klimatskim promjenama”, piše Shellenberger.

SOLARNE ĆELIJE SVE VIŠE PRIJETE OKOLIŠU

Solarne ćelije temelj su globalnog napora za stvaranje održivog energetskog sustava. Proizvodnja električne energije u solarnim elektranama ne izaziva štetne emisije ugljikova dioksida ni ostalih stakleničkih plinova.

No, što je s proizvodnjom samih solarnih ćelija? Prema nedavno objavljenom izvješću američke nevladine udruge pod nazivom Koalicija Silicijske doline za otrove (SVTC), ldg, situacija je znatno drukčija. Proizvodnja solarnih ćelija rafinacijom silicija industrijski je kompliciran postupak, koji uključuje korištenje znatnih količina toksičnih i kancerogenih spojeva, rezultira znatnom količinom otpada, a često je bez adekvatne kontrole. Takve informacije nisu novost.

https://www.vecernji.hr/biznis/proizvodnja-solarnih-celija-sve-vise-prijeti-okolisu-478172

Još 2008.  ugledni američki list Washington Times objavio je članak o tvornici fotonaponskih ćelija u kineskoj pokrajini Henan koja redovito u okoliš odbacuje goleme količine otpadnog silicijeva tetraklorida. Radi se o spoju koji je glavni nusproizvod procesa pročišćavanja i prerade silicijeve rudače u polikristalne strukture kakve su temelj fotovoltične opreme. Silicijev tetraklorid iznimno je toksičan spoj koji izaziva teške iritacija i opeklina na živom tkivu, a nepropisno zbrinut, izaziva povećanje kiselosti tla do te razine da ono postaje potpuno neupotrebljivo za uzgoj bilo kakvih biljaka ili drugih živih organizama. Dakako, opasnosti silicij-tetraklorida i ostalih otrovnih spojeva koji se koriste u industriji solarnih ćelija u stručnoj javnosti poznate su već dugo, a zapadni proizvođači razvili su efikasne sustave njihova prikupljanja i zbrinjavanja. Ipak, u brzorastućim azijskim zemlja, poput Kine, situacija je puno gora. To i ne začuđuje. Kineska industrija fotovoltične opreme tijekom proteklog desetljeća rasla je golemom brzinom, a tamošnji proizvođači danas zauzimaju oko 70 posto svjetskog tržišta. Taj je rast imao dvije bitne posljedice.

Prva je ta da, zbog slabe zakonske regulative za zaštitu okoliša, razvoj sustava zaštite okoliša nije pratio rast proizvodnje, što rezultira čestim ekološkim incidentima.

Drugi je taj da su, zahvaljujući tim nižim ulaganjima u zaštitu okoliša, azijski proizvođači dugoročno mogli postići nižu cijenu proizvoda te oduzeti tržišni udjel zapadnim proizvođačima. Posljednja u nizu velikih zapadnih kompanija koja je najavila odustanak od proizvodnje solarne opreme bio je, prije nekoliko tjedana, njemački Siemens.

Opasni staklenički plin ipak, u takvim okolnostima, sam cilj solarne energetike dovodi u pitanje. Jer kakvog smisla ima smanjenje stakleničkih plinova implementacijom solarnih elektrana na jednom dijelu svijeta ako se proizvodnjom tih solarnih elektrana na drugom kraju svijeta emisije tih plinova povećavaju. A takvih potencijalno štetnih plinova u procesu proizvodnje solarnih fotovoltičnih ćelija ima mnogo.

Primjerice, za čišćenje proizvodnih reaktora koristi se sumporov heksafluorid, inače najjači staklenički plin na svijetu. Ispuštanje 1 tone tog plina u atmosferu rezultira istim posljedicama kao ispuštanje 25 tisuća tona ugljikova dioksida. Nadalje, kao poluproizvod u procesu proizvode se silan i klorosilan – toksični i eksplozivni plinovi. Ništa manje štetnih tvari ne koristi se ni kod modernih tehnologija tankih fotovoltičnih ćelija.

NUŽNI UNIVERZALNI STANDARDI

Tu postoje dvije tehnologije – one koje se temelje na slitini kadmija i telurija te bakra, selenija i indija. Kod proizvodnje prvih postoji mogućnost emisija raznih spojeva kadmija, koji je iznimno toksičan, ali i iznimno kancerogen. Kod proizvodnje ćelija utemeljenih na seleniju, u proizvodnom procesu koristi se selenijev hidrat – ekstremno toksična kemikalija koja štetne i za život opasne posljedice već pri iznimno niskim koncentracijama od 1 ppm (čestica u milijun čestica). Poseban je problem zbrinjavanje otpada.

Anime, solarni paneli imaju vijek trajanja od 20-ak godina. Nakon toga potrebno ih je zbrinuti, pa dok se silicij iz ćelija može dobrim dijelom reciklirati, postoji još i niz drugih štetnih spojeva koji moraju biti zbrinuti kao toksični otpad. Primjerice, olovo se često koristi kao komponenta elektroničkih spojeva. Za zaštitu od požara koriste se toksični spojevi s bromom, a kao premaz panela za bolju apsorpciju solarnog zračenja – heksavalentni krom.

Utoliko je jasno da će za dugoročnu održivost globalne solarne energetike biti potrebno razviti univerzalni sustav zaštite okoliša u proizvodnji takve opreme, kao i kvalitetan sigurnosni sustav nadzora adekvatnog zbrinjavanja otpada proizašlog iz korištenja te tehnologije.                                                                        Bez toga, solarna energetika neće moći s pravom nositi status čiste energetike budućnosti. Sad ona to nije.