Glasoviti Hrvati pravoslavci iz Hrvatske
Budući Srbija sustavno i tijekom niza desetljeća pakosno i zlobno laže svijet kako pravoslavlje u Hrvata i pravoslavni Hrvati postoje tobože tek od osnutka Nezavisne Države Hrvatske, nije zgoreg osvježiti povijesno pamćenje na znamenite Hrvate pravoslavce iz davnina.
Hrvatska pravoslavna crkva duhovni je stožer Hrvata pravoslavaca, kojih u ovom trenutku nije u apslutnim brojkama prevelik broj u Hrvatskoj. No, sjećanje na životopise mnogih pravoslavnih Hrvata, što su dali za života veliki obol razvitku hrvatske države i dalje je u svijesti naroda. Osvrnimo se sad na životopise nekih od najslavnijih Hrvata pravoslavaca iz daleke prošlosti, još od devetnaestog stoljeća, te do suvremenog doba.
Mojsije Baltić – rodio se 19. veljače 1804. godine u Gori kraj Petrinje. Bio je hrvatski saborski zastupnik, loklani dužnosnik i gospodarski stručnjak. Radio je na unaprijeđenju agronomije. Mojsije Baltić školovao se i studirao u austrijskom gradu Grazu u Štajerskoj i to pri odjelu Krajiškog upravnog instituta. Tijekom studija bio je blizak prijatelj Ljudevita Gaja, jednog od tvoraca hrvatskog narodnog preporoda devetnaestog stoljeća. Ljudevit Gaj je Mojsija Baltića iznenadio i oduševio čistim izgovorom štokavštine.
Baltić je bio upravni časnik u Vojnoj krajini i gospodarski stručnjak. Smatra se da je do 1835. najvjerojatnije radio u stožeru Slunjske pukovnije kao poručnik upravne struke. Iste 1835. raspoređen je na novu dužnost, te je u Petrinji bio stožerni pobočnik u Drugoj banskoj pukovniji. Mojsije Baltić se pored Ognjeslava Utješanovića i Franje Žužela,
ubraja u najistaknutije poznavatelje zadružnog života u sjevernom dijelu upravno razdijeljenog i rascijepkanog teritorija Hrvatske. U njegovo vrijeme Hrvatska je bila upravo podijeljena na tri zasebne upravne cjeline, a to su bile civilna Hrvatska, Slavonija i Vojna krajina. To je potrajalo sve do službenog ukinuća Vojne krajine 1881. godine. Baltić je ujedno bio i suosnivač Gospodarskog društva u Petrinji. Uz njega se u tome isticao i Stjepan Pejaković. To je društvo utemeljeno 1842. godine. Bilo je prvo registrirano društvo takve vrste u Vojnoj krajini, gdje je Baltić obnašao dužnost tajnika podružnice Gospodarskog društva za Bansku krajinu.
Baltić je radio na uzdizanju gospodarskog znanja među pučanstvom. Nakon dva desetljeća od osnutka Gospodarskog društva, značajno se angažirao na osnivanju Gospodarsko šumarskog učilišta u Križevcima, što je također bilo prvo učilište takve vrste u Hrvata. On je bio i u povjerenstvu za odabir zgrade i zemljišta. Učilište je otvoreno tek nakon pada Bachovog apsolutizma 19. studenog 1860. godine, premda je Ministarstvo unutarnjih poslova u Beču još 1853. godine pokrenulo osnivanje gospodarske škole u Hrvatskoj. No, odluka je stalno bila odgađana zbog nedostatka novca. Zato se situacija popravila tek kad je Zemaljska vlada u Zagrebu pristala preuzeti troškove za izgradnju i održavanje škole. Ovo je učilište onda bilo i jedino učilište u Austro – Ugarskoj, na kojem je nastavni jezik bio i hrvatski jezik. Mojsije Baltić, tadašnji savjetnik Kraljevske zemaljske vlade, na otvorenju je izjavio da je time “narodni naš jezik proglašen jezikom učevnim.” Baltić je bio i među suosnivačima lista “Pozor” 1860. godine. Predsjedavao je i Gospodarskim društvom u Zagrebu.
Njegove iznimne sposobnosti uočio je ondašnji zapovjednik Prve banske pukovnije, budući hrvatski ban Josip Jelačić. On je Baltića i Utješanovića pozvao 1848. u Zagreb u svojstvu suradnika uprave Vojne krajine, gdje su njih dvojica radili i na izradi takozvanog Krajiškog ustava. Baltić je preuzeo mjesto u upravi Vojne krajine. No, ubrzo je napustio vonu službu. Nadalje je radio kao upravni činovnik Banskoga vijeća i zatim i kao savjetnik u Namjesničkom vijeću. Na poziv hrvatske banske vlade, Baltić se osobno angažirao u nastojanju odgode i stavljanja van snage kućne zadruge. To je bilo već predviđeno za provedbu po Općem građanskom zakoniku proglašenom 1852. godine. Zapravo, Banska vlada je htjela dokazati kako za nju vrijede posebne, običajne norme. Zato je Baltić izradio pisani elaborat na tu temu. U to je vrijeme obnašao dužnost podžupana u Pakracu u Požeškoj županiji. Nešto kasnije Baltić je premješten na novu dužnost. Obnašao je dužnost namjesničkog savjetnika u Zagrebu.
Sudjelovao je u radu Hrvatskog sabora 1848. i 1861. godine kao zastupnik i kao član odbora za rješenje krajiškog pitanja. Također, bio je i u odboru za razviđanje zemaljskih zaklada, za izgradnju željeznice na dionici Karlovac – Rijeka, onda za političko upravnu organizaciju, za izgradnju sisačkoga mosta, te je bio i u odboru za financijska pitanja. Treća oblast u kojoj se Baltić iskazao kao vrsni djelatnik su željeznice, s obzirom da je bio savjetnik u Namjesničkom vijeću. Tamo se bavio i prometnim temama. Zanimali su ga prometni pravci prema moru. Nije se ponio nečasno kao Hedervaryjevi Srbi toga doba, nego se oštro usprotivio ugarskoj politici željeznica u Hrvatskoj, koja je štetila hrvatskim interesima. Mojsije Baltić je pisao i za Gospodarski list i to temama vezanim za vinogradarstvo. Mojsije Baltić se s pravom ubraja u red najznačajnijih uglednika među Hrvatima pravoslavcima devetnaestog stoljeća.
Dragan Ilić iz Beograda
HOP
HOP na Telegramu
