August Harambašić rođen je 14. srpnja 1861. godine u Donjem Miholjcu. Bio je pravoslavni vjernik. Gimnaziju je prvo pohađao u Požegi, a maturirao je u Osijeku 1879. godine. Prava je studirao u Zagrebu i Beču, te u Zagrebu 1884. godine završio studij. Godine 1892. je doktorirao, 1894. položio sudački, a 1896. pravosudni ispit. Pravo obavljanja odvjetničke prakse dobio je 1900. godine. Politički je pratio oštru liniju Ante Starčevića, radi čega je bio više puta priveden u zatvor. Godine 1900. izabran je za prvoga tajnika Društva hrvatskih književnika. U Hrvatskom saboru je bio pravaški zastupnik od 1901. godine.
Bio je urednik i novinar raznih časopisa, kao na primjer “Preporod”, čiji je bio i vlasnik, zatim “Bič”, “Trn”, “Balkan”, “Hrvatska vila” i “Prosvjeta”, te urednik dnevnika “Hrvatske iz 1900” i “Hrvatske iz 1906” godine. Prevodio je poznate pisce ka primjerice Gogolja, Tolstoja, Wildea, Shakespearea, Ševčenka i Marka Vovčka. Prevodio je s bugarskog, češkog, poljskog, ruskog, francuskog, talijanskog i njemačkog jezika.
Nakon što su hrvatski učenici na čelu s Vladimirom Vidrićem prosvjedno spalili mađarsku zastavu, na suđenju studenoga 1895. godine branili su ih August Harambašić i drugi ugledni zagrebački odvjetnici Marijan Derenčin, Ivan Ružić, Kornitzer, Petračić, Franko Potočnjak, Šime Mazzura i Mile Starčević.
Za sobom je August Harmbašič ostavio golem književni rad. Iz niza njegovih objavljenih književnih uradaka za njegova života, izdvojamo kronološkim nizom objavljena književna djela. Tiskana su u Zagrebu s iznimkom “Sitne pjesme” tiskane u Osijeku. Prema redosljedu objavljenih književnih izdanja iz pera Augusta Harmbašića, ta književna niska izgleda ovako:
“Ružmarinke”, Zagreb, 1882, 1883, 1887. ; “Slobodarke”, Zagreb 1883; “Sitne pjesme”, Osijek 1884, “Zlatka”, Zagreb 1885; “Tugomilke”, Zagreb 1887; “Hrvatski pučki pismovnik za sve potrebe građanskog života”, Zagreb 1888 ( suautor Nikola Kokotović); “Rob”, Zagreb 1888; “Kraljev hir”, Zagreb 1889. (suautor Stjepan Miletić); “Pjesničke pripovijesti”, Zagreb 1890.; “Zlatna knjiga za djecu”, Zagreb 1890.; “Mali raj”, Zagreb 1891.; “Nevenke”, Zagreb 1892.; “Petru Preradoviću”: Proslov za Preradovićevu večer što ju je na dan 15. veljače 1894. priredilo Hrvatsko akademsko društvo “Zvonimir” u Beču – spjevao August Harambašić, Zagreb 1895.; “Izabrane pjesme”, Zagreb 1894.; “Armida”, Zagreb 1896.; (suautor Stjepan Miletić); “Pučke pripovijesti”, Zagreb 1899.; “Smilje i kovilje”, pjesmice i priče sa tri slike hrvatskoj djeci poklanja August Harambašić, Zagreb 1910.
Dakako, tu je i pregršt književnih djela što su ugledala svjetlost dana nakon smrti Augusta Harambašića 16. srpnja 1911. godine u Zagrebu. To samo svjedoči koliko je Harambašićev lavovski doprinos hrvatskoj književnosti bio utjecajan, te je i nakon njegove smrti objavljeno još dosta njegovih knjiga. Iz tog popisa Harambašićevih posmrtno objavljenih knjiga, mogu se navesti sljedeće: “Antologija”, Zagreb 1926.; “Ukupna djela Augusta Harambašića 1 – 4 – 7 – 10, Zagreb 1942, 1943.; “Pjesme i proza” – pet stoljeća hrvatske književnosti, 54, Zagreb 1966.; 29 – 126; “Hrvatska Hrvatom”, Zagreb 1995.; “Pjesme”, Vinkovci, 1998.; “Izabrane pjesme”, Zagreb, 1998.; “Pokraj peći maca prela” – hrvatski klasici najmlađima, Zagreb 2004. (suautori Krunoslav Kulen, Ivana Brlić Mažuranić); “Izabrana djela”, biblioteka stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb 2005. U spomen na slavnoga Augusta Harambašića, jedna osnovna škola u njegovom rodnom Donjem Miholjcu nosi njegovo ime.
Dragan Ilić
HOP
HOP na Telegramu
