Milan Ogrizović rodio se 11. veljače 1877. godine u Senju kao treći sin, odnosno posmrče, u obitelji Ilije Ogrizovića, poštanskoga službenika i majke Franjke, rođene Krišković. Milan Ogrizović bio je hrvatski književnik i političar Čiste stranke prava. Također, bio je i profesor, a djelovao je i kao lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Smatra se jednim od najizvođenijih hrvatskih dramatičara. Rano djetinjstvo Ogrizović provodi kod ujaka u Zavalju blizu Bihaća. Njegov ujak je bio župnik, koji je Milana preobratio s pravoslavne na katoličku vjeroispovijed. Klasičnu gimnaziju Milan Ogrizović završio je u Gospiću. Poslije je završio studije matematike i klasične filologije 1901. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1900. do 1906. godine. Godine 1904. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je s temom iz filologije.
Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije bio dramski pisac. Po romanu Eugena Kumičića “Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi”, napisao je zajedno s Marijom Kumičić 1905. godine dramatizaciju “Propast kraljeva hrvatske krvi”, što je historijska drama u pet činova. Praizvedba predstave bila je 16. veljače 1905. godine u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Godine 1908. postao je narodnim zastupnikom kao kandidat na listi Čiste stranke prava. Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor i dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a poslije profesor u zagrebačkoj Glumačkoj školi. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame “Dah””, “Hasanaginica” i “Prokletstvo”. Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posvećivao je operi, te je pisao libreta za njih. Autor je tragičnoga igrokaza “Nepoznati o životu Vatroslava Lisinskog.” Baveći se sporadično i književnom kritikom, Ogrizović je najavio dva najveća hrvatska pisca svojega doba Antuna Gustava Matoša i Miroslava Krležu. Njegov sin bio je profesor Bogdan Ogrizović.
Dug je popis književnoga opusa Milana Ogrizovića i teško je pobrojati cijelu pisanu građu, koju je ostavio za sobom mnogim budućim naraštajima. Zato, pogledajmo tek djelomični popis najznačajnije književne građe Milana Ogrizovića.
Kako je Emerik Pavić preveo Kačićev “Razgovor ugodni”; Tiska Kraljevske zemaljske tiskare”, Zagreb, 1904.
“Slava njima!”, dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom u slavu desete obljetnice otvorenja nove kazališne zgrade i s pjevanjem; složio Milan Ogrizović, Dionička tiskara, Zagreb, 1905.
“Prokletstvo”, drama u četiri čina, Tiskara i litografija C. Albrechta (Maravić i Dečak), Zagreb, 1907. (suautor Andrija Milčinović).
“Godina ljubavi”, izdanje i naklada Moderne biblioteke, Zagreb, 1909.
“Kod Sedmerice”, Pučka tiskara (E. Demetrović i drugi), Zagreb, 1909.
“Hasanaginica”, drama u tri čina, Matica hrvatska, Zagreb 1909. ( Drugo izdanje 1910, treće izdanje tiska i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), Zagreb 1915, četvrto izdanje,tisak i naklada knjižare St. Kugli, Zagreb 1925.
“Pedeset godina Hrvatskog narodnog kazališta 1860 – 1910; Uprava Kr. hrvatskog zemaljskog kazališta, Zagreb 1910.
Govor narodnog zastupnika otočkoga kotara dr. Milana Ogrizovića o izgradnji ličke željeznice, izrečen kao interpretacija u Hrvatskom saboru 6. travnja 1910; Tiskom Prve hrvatske radničke tiskare, Zagreb 1910.
“Pripovijesti”, Humoristička knjižnica, Zagreb, 1910.
“Van s tuđincima!” 24. studenog 1860; slika iz pršlosti hrvatskog kazališta u jednom činu, Dionička tiskara, Zagreb 1910.
“Banović Strahinja”, drama u tri čina; Dramatska djela Milana Ogrizovića, knjiga 1, vlastita naklada, Zagreb 1913.
“Vučina”, drama u tri čina; tisak i naklada St. Kugli, Zagreb 1921.
“U Bečkom Novom Mjestu” 1671 – 1921; epilog Zrinsko – Frankopanskoj tragediji u jednom činu za 250. obljetnicu Zrinsko – Frankopanske pogibije napisao Milan Ogrizović, Matica hrvatska, Zagreb 1921.
“Slava Augustu Šenoi” 1881 – 1921. – spomen spis o četrdesetogodišnjici Šenoine smrti; Naklada knjižare St. Kugli, Zagreb 1922.
“Hasanaginica”, muzička drama u tri čina, St. Kugli, Zagreb, 1924.
“Stari plamen”, roman iz hrvatskog života, naklada tiskare Merkur; suautor Z. Vukelić.
Godine 1909. Milan Ogrizović dobio je nagradu “Dimitrija Demeter” za poznatu dramu iz tri čina pod naslovom “Hasanaginica”.
Dragan Ilić
HOP
HOP na Telegramu
