Glasoviti Hrvati pravoslavci iz Hrvatske – Petar Preradović
Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić.U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pokraj sina Petra bile su još dvije kćeri Marija i Ana.Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, dočasnik, te je kasnije živio i u Đurđevcu. Nakon očeve smrti 1828. godine brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava, te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam, što je bilo uvjetovano njezinim statutom, jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik. Vojničko školovanje završio je 1838. godine i onda je kao poručnik odaslan u Milano. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim 1840. godine znatno je utjecao na povratak maternjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu, te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba, budući je imao generalski čin u vojsci. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Godine 1843. biva premješten u Zadar, gdje je iste godine napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku pod naslovom “Poslanica Špiri Dmitroviću”. Na zamolbu Ante Kuzmanića, koji je tada bio urednikom “Zore dalmatinske”, napisao je za prvi broj toga lista prvog siječnja 1844. pjesmu “Zora puca, biće dana”. Pjesmu je u svojoj “Danici” odmah objavio i Ljudevit Gaj. Uz Antu Kuzmanića “Zoru dalmatinsku” prvih je godina njezina izlaženja uređivao i Petar Preradović, no zbog toga što je bio austrijski časnik nije se smio potpisati kao urednik. Od tada sustavno nastavlja svoj pjesnički rad na hrvatskom jeziku i zalagao se i za prihvaćanje Gajeva pravopisa u južnoj Hrvatskoj.
Godine 1848. ponovno je premješten u Italiju, a rujna iste godine otputovao je na dopust u Dubrovnik i tamo se u listopadu vjenčao sa Zadrankom Pavicom de Ponte. Godine 1849. premješten je u Zagreb, gdje je priređen bojnom odsjeku Banskog vijeća. Stigavši u Zagreb, javlja prijatelju Kukuljeviću Sakcinskome:”Kolika je moja radost što sam ovdje u miloj domovini za kojom težih toliko godina, to ti iskazah ne mogu.” Ukazom bana Josipa Jelačića imenovan je 1851. godine podnačelnikom bojnog odsjeka i banovim pobočnikom. Krajem 1852. godine premješten je u Cremonu, a 1853. u Veronu, te u rujnu iste godine u Pančevo, a nakon daljnjih premještenja u Kovin, Arad i Erdelj, dok je 1854. pridijeljen vrhovnom zapovjedništvu vojske u Beč. Godine 1855. umrla mu je supruga Pavica. Godine 1865. vjenčao se s Emom Regner, a sredinom iste godine poslan je u Veronu, gdje ga je zatekao rat s Italijom.
Car i kralj Franjo Josip Prvi odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine, te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice, pošto se Prerfadović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji. U spomen tome daru zapisao je nacrt pjesme zahvalnice:
“Svjetla kruno, dobri gospodaru!
Koliko se radujem tom daru,
Koliko me usrećuješ njime,
Moja usta ne mogu izreći.
Dolikuje tebi dar sa svime!
Al od mojih zasluga je veći,
Klanjam ti se u zahvalnu muku
I ljubim ti podarnicu ruku.
Dok je meni ove sjede glave
I u srcu pjesmice ubave,
Orit će se s ovih gusala,
Tvoja slava i na daru hvala.”
U čin generala promaknut je 1866. godine. Sredinom 1871. bio je na vojnim vježbama kod mjesta Bruck, a iste godine predložen je za kandidaturu za hrvatskoga bana, no bio je jako bolestan i u jednom pismu napisao je kako nije zainteresiran za tu čast. Zdravstveno stanje mu se pogoršalo krajem 1871. godine i otpremljen je na liječenje. Nakon što je obolio, bezuspješno se liječio u Mariabrunnu pokraj Munchena, a zatim i u austrijskom mjestu Fahrafeldu.
Petar Preradović umro je od vodene bolesti 18. kolovoza 1872. godine u Fahrafeldu. Pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila opće prihvaćena da se pjesnikovi posmrtni ostaci prenesu u Zagreb, Tako su 11. srpnja 1879. godine izvađeni njegovi posmrtni ostaci i s bečkog groblja preneseni u arkade Mirogoja. , gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine. Na dan njegovoga pokopa sve trgovine i uredi u gradu bili su zatvoreni, svečana povorka s vojskom i glazbom na početklu krenula je prema pjesnikovom posljednjem počivalištu, gdje je pokopan u jednu od prvih arkada, nešto južnije od arkade preporoditelja. Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao jer nadahnut govor, te spjevao “Himnu Petru Preradoviću”, koju ju uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću “Domovina polaže cvijeće na pjesnikov spomenik” 1878. izradio je kipar Ivan Rendić.
Iznimno bogat književni i prevoditeljski opus Petra Preradovića
Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu Petar Preradović počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt 1834.) na njemačkom jeziku. Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na maternjem hrvatskom jeziku. Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu “Croatia” Petar Preradović objavio je pjesmu Das Uskoken Madchen. Na poticaj Špire Dmitrovića 1843. godine Preradović piše prvu pjesmu na maternjem jeziku “Poslanica Špiri Dmitroviću.” A prva njegova tiskana pjesma “Zora puca bit će dana”, objavljena je 1844. godine u prvom broju “Zore dalmatinske”. Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.
Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja na njemački jezik pjesmu “May” češkoga pjesnika Machea. U “Pervencima” je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Schmidt, Lubeck, Gleim, Wieland, Goethe, Burger). Na Kukuljevićev nagovor prevodi na njemački jezik dio “Osmana”, djela Ivana Gundulića. S francuskog je na hrvatski jezik u Zagrebu 1865. godine preveo djelo Allana Kardeca “Spiritizam na prosto razložen: kratak nacrt nauka o duhovih i njihovih priobćivanjih”. U “novim pjesmama” preveo je Picka, a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u “Vijencu” (George Gordon Byrfon, Dante Alighieri, Alessandro Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engelski i gotovo sve slavenske jezike. Preveo je sa hrvatskoga na njemački raspravu Franje Račkog iz 1867. godine “Rieka prama Hrvatskoj” (Fiume gegenuber von Croatien von Dr. Franz Rački, Aus dem Kroatischen ubersetzt von X.Y. Zagreb 1869).
Od brojnih glasovitih književnih djela Ptera Preradovića vrijedi istaknuti sljedeća: “Pervenci”, različite pjesme” ( Zadar, 1846.); Nove pjesme”, Zagreb 1851, “Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852.” od Petra Preradovića Brzotiskom dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1852; “Prvi ljudi”, pjesma iz 1862; “Poesiae di Pietro Preradović”, traduzione di Giovanni Nikolić, Tip. Demarchi Rougier, Zadar, 1866; “Operni libreto” Vladimir i Kosara” u četiri čina; “Lopudska sirotica”, nedovršeni ep, te također nedovršeni ep pod naslovom “Pustinjak.”
Isto tako, Petar Preradović ostavio je za sobom i još dulji niz književnih djela, što su tiskana tek nakon njegove smrti. Iz tog nepotpunog popisa njegovih književnih uradaka, posebno se izdvajaju: “Pjesnička djela Petra Preradovića”, izdana troškom naroda, Zagreb 1873; “Gedichte” – Peter Preradovic; treu nach dem Kroatischen ubersetzt von Herman, Sommer, Druck von Franck, Osijek, 1875; Izabrane pjesme” čiji je uvod napisao Milivoj Šrepel u izdanju Matice Hrvatske, Zagreb 1890; “Izabrane pjesme Petra Preradovića”, odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb 1896; “pesme Petra Preradovića sa uvodom, tumačem i rečnikom”, izdanje Knjižarnice Velimira Valožića, Beograd 1902, “Basne” – Petr Preradović z chorvatštiny preložil Frant Veverka J. Otto, Prag 1904, “Život i pjesme Petra Preradovića” priredio Rodolfo Franjin Magjer”, klub hrvatsklih književnika Osijek 1916; “Djela Petra Preradovića”, priredio Branko Vodnik, druga sveska Zagreb 1918 – 1919; “Pesme” – Petar Preradović, uredio Andra Žeželj, Beograd 1940; “Izabrane pjesme”, nakladni zavod Hrvatske, Zagreb 1946; “Odabrane pjesme”, Prosvjeta , Zagreb 1947; Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću”, priredio Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950; “Odabrane pjesme”, Narodna prosvjeta, Sarajevo i 1955; “Izabrane pjesme” – Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, a pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956; “Izabrana dela”, Narodna knjiga, Beograd, 1966; Petar Preradović – “Pozdrav domovini”: izabrane pjesme (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović. Pogovor je napisao Branimir Donat, Matica hrvatska, Zagreb 1968; “Odabrane pesme”, Rad, Beograd 1970; “Rodu o jeziku” – Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica 1972; “Izabrane pjesme”, Mladost Zagreb 1972; “poezija”, Veselin Masleša, Sarajevo 1977; “Izabrane pjesme”, Rad, Beograd, 1981; “Miruj srce moje”, izbor pjesama Zvonimir Golob, Alfa, Zagreb, 1984; “Izabrane pjesme” – Petar Preradović, priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović, Erasmus, Zagreb, 1994; “Pjesme”, zagrebačka Stvarnost, Zagreb, 1995; “Ljudsko srce”, izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović, Matica hrvatska, ogranak Virovitica, Virovitica 1996; “Izabrana djela”, priredio Cvjetko Milanja, Matica hrvatska, Zagreb 1997, “Pjesme”, Grafex, Mostar, 1998; “Pjesme”, priredio Goran Pavošević; Riječ Vinkovci, 1998; Petar Preradović, “Izabrane pjesme”, Matica hrvatska, Zagreb, 1999; “Izabrane pjesme”, Hrvatsko kulturno društvo Hum, Mostar 2000; “Putnik”, izabrane pjesme, priredio Božidar Petrač; Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
Dragan Ilić
HOP
HOP na Telegramu