Piše: Igor Drenjančević
Da pronađeš svjetlo u drugima morate ga prvo pronaći ili imati u sebi
Sloboda govora koju svi brane u medijima i javnosti dovela nas je upravo do ovakvog svijeta u kojem živimo. Svaka budala i sebičnjak ima pravo govoriti svašta i iz svega se da isčitati jedno veliko ništa.
To je dovelo do situacije da mladima pametuju nekakvi ‘influenseri’, ‘jutjuberi ‘, da su važniji klikovi od mudrih riječi, a čovjek je uz takve postao vrlo jeftina roba. Da ne kažem da ‘vidovitih Milana’ i iscjelitelja ima više nego ičega prije.
Teza na mnogim portalima u vezi slobode govora i očuvanja slobode govora nije moj svijet, čovjek mora jako dobro paziti što govori i piše jer to je najopasnije oružje svijeta.
Sud je tek čisto političko tijelo vlasti, a pojedinac koji je dirnuo u “neprikosnovenu vlast ” taj je opasan, u biti je onaj koji govori istinu. Njemu sloboda govora se na svaki način cenzurira.
Svijet je sastavljen od malo dobrih ljudi, pokvarenjaka, kojih nije puno više i od jako puno budala
Pokvarenjaci jednostavno moraju uvjeriti budale da su zapravo dobri ljudi loši i svijet je njihov. Budale su redovito umišljene veličine s kojima lako upravljaju pokvarenjaci tetošeći njihov ego, koji vrlo brzo zaboravlja životnu pomoć dobrih ljudi.
Doživio sam više puta pametovanje od nekih osoba “kako ne bi mogli živjeti kao neke osobe”, ulazit u “nepotrenbe ” probleme, pravdajući se svojim kršćanskim normama, tvrdeći da im se to ne može dogoditi.
Vjerujem da im se na kraju događa upravo “neželjeno” jer upravo su toliko sigurni u svoju nedodirljivost da misle kako jedino oni žive ispravno. Oni su mjerilo? Naravno da nisu. I naravno da nisu čedni kako govore.
I baš zbog toga život krene nizbrdo i počnu im se događati mnoge gore stvari nego što su zamjerali onima ” koji ne znaju živjeti” kako treba. Njihova životna laž raspada im se pred očima, a da ne vide svu svoju glupost, jer život nije priručnik za popravak vozila.
Tko im tada jedini može suvislo pomoći?
Baš onaj koji je kroz život prolazio paklena iskušenja i zna se nositi sa životom. Baš onaj čiji su život ili osuđivali ili pak procjenili promašenim. Da je promašen takvi “puritance” sada ne bi spašavali.
Naravno da to ljudska glupost ne vidi nikada dobro i ponovo će svoj život upropastiti, jer važniji je ego od istine, laži od stvarnosti i istine. To je uzrok ludilu kojeg živimo.
Ako ljudi oko vas vašim djelovanjem žive bolje ili znatno bolje, to vam je dokaz da je vaša dobrota usklađena sa božjim putem. On vas je izabrao, a samo rijetki će to prepoznati. Kada otiđete iz života nezahvalnika to će se lako primijetiti. Nezahvalnik će biti razočaran i nabacit će drvlje i kamenje na vas, spočitnuti vam sve vaše ljudske slabosti, a dobrotu zanijekati.
Kad neodgovorni ljudi tonu u svojem blatu progutat će svakog onog tko im pomogne i na kraju ga proglasiti krivim. Tako im pomažete zapravo da ponove grešku i unište ponovo neke druge ljude.
Ljudi često da bi prikrili svoje razočarenje sobom, govore o razočarenju sa drugima.
U biti ozdravljenja duše nema bez suočenja sa istinom.
Zašto ljudi ponavljaju greške? Zato što ih ne rješavaju samostalno, već uvaljuju sve oko sebe u svoj problem, pa kad zlo prođe nemaju svoju osobno iskustvo u borbi za opstanak, koje ih je ojačalo. Kada bi poznavali sebe, probleme bi rješavali, ali bi znali pomoći i drugima na najbolji način i tako bi razvijali svoju duhovnost.
Čak i budale sa odmakom vremena uviđaju koliko je neka laž egzistirala
Pitate se zašto su ljudi kroz sva stoljeća u blatu zla? Jednostavno, vjeruju riječima i ne osvrću se na djela dobrih ljudi. Vole čuti o sebi sve ono što nisu i preziru one koji ih razotkriju. Posebno preziru one koji im pomognu jer su tad razotkriveni u svojoj nemoći. Ljudim je važnija lažna predstava za javnost o sebi nego istinita sreća. Laž opravdava svu ljudsku glupost .
Laž nas dovodi do oboljenja. Bolest je slika naše duše. I tek tada se počinjemo boriti za sebe, sebe- kojeg smo lažima uništili.
Isusa nisu razapeli zato što je tisuće pomogao, već zato što je razotkrio laž našeg života. Da smo bijednici, lažljivci, kukavice, izdajnici koji sebi umišljaju neku bitnost.
Od toga trenutka mi smo razotkriveni. A danas je došlo vrijeme u kojem su tehnologija i novac stvorili laž kao pokušaj vječne crte vladanja. Nisu uspjeli – jer istina uvijek nađe put. Uvijek.
I tko se odluči ići putem istine i ljudskosti znajte da će biti ignoriran, sam, prezren i sve će učiniti da ga unište. To je usađeno u ljudskoj prirodi.
Oni izmišljeni spasioci u medijima i na televiziji su uglavnom njihovi igrači laži. Laž ne može dozvoliti istini da pobjedi, pa vam serviraju “istinu” koju kontroliraju lažljivci u javnosti.
Živimo u obmani da izlaz postoji, a on je u svakom od nas, a opet svatko od nas čeka onog drugog da riješi taj problem, jer se na izlaz gleda “krivim naočalama”.
Zato i jesmo u svijetu krepiva, otrova iz zraka, mrtvih, ubijenih, dok većina živi svoj bijedan život niskih pobuda i ne osvrće se na svijet oko sebe do trenutka dok sam ne dođe na red.
I kad oboli jedino se tad sjeti riječi istine dobrih ljudi, odabranih od Boga.
Na pogrešan put već odavno nas je doveo novac i oduzeo nam čovječnost i uveo kontrolu opstanka.
Život je očito borba – kada se umoriš umireš.
Koliko je sve otišlo k vragu treba pogledati što se oko nas događa. Ljudi vjeruju ili u vlast ili u oporbu. Ili u ništa. Stranke, političari ili saborski zastupnici su samo dio svog tora ili hranidbenog lanca.
Isto je i sa oporbom. Pa i kod njih vidite uvijek istu političku i novinarsku ekipu. To je njihov hranidbeni lanac.
Nikome nije bitno ostvarivanje ciljeva jer bi ih bar netko ostvario. Ostvaraju svoju zaradu preko vas. Bez puno muke dolaze do vašeg novca. Praznim obećanjima.
Da nije tako odavno bi došlo do promjena. Ovako oni ostvaruju zamisli svog hranidbenog lanca.
Zapravo svi zajedno proizvode političare od kojih narod nema nikakve koristi.
Svoj hranidbeni lanac.
Tako treba gledati i na državnu upravu, ministarstva, sve su to hranidbeni lanci. Koji žive od vašeg rada ,ali je činjenica da vama zbog njih nije ništa bolje.
Svi ” oni samo rade svoj posao”, oni su jedino vjerni svojim hranidbenim lancima. Ne rade za narod. Rijetki su ljudi .
Hranidbeni lanci žive od poreznih obveznika, a porezni obveznici su dežurne budale kada sve saberete u konačnici bez rezultata. To se zove politika. Narod je u globalu samo dežurna budala od koje se lagano izvlači novac. I gine u ratovima misleći da se bori za slobodu.
HOP
