Blagdan je Svetog Antuna Padovanskog. Blagdan se u Hrvatskoj obilježava svetim misama, blagoslovom djece i procesijama. Jedan je od najomiljenijih katoličkih svetaca u cijelome svijetu a osobito u hrvatskom narodu. Proglašen je svetim samo godinu dana nakon svoje smrti.
Sveti Antun poznat je kao svetac kojem se vjernici obraćaju za pomoć kad imaju različite životne probleme. Zaštitnik je potlačenih i siromašnih.
Danas se mnoštvo vjernika okuplja i na središnjoj euharistiji u svetištu na Svetom Duhu u Zagrebu, sa ljiljanima u rukama.
Svetište na Svetom Duhu u Zagrebu poznato je i po posebnoj humanitarnoj akciji franjevaca. U samostanskom vrtu franjevci pripremaju hranu za pučke kuhinje koje su se osobito iskazale pomoći naših sugrađana u vrijeme ove globalne krize kao i potresa.
Uz Lisabon i Padovu, ostaci ovoga sveca čuvaju se i u Zagrebu.
Danas se Svetom Antunu svecu svega svijeta mole vjernici diljem Hrvatske, osobito u župama koje nose njegovo ime, kao župi Sv. Antuna u Puli.
A u Kninu je uvijek dvostruko slavlje. Dan grada i blagdan Sv. Ante.
Tisuće vjernika hodočastit će Svetomu Anti i u njegov samostan na splitskom Poljudu.
I diljem Cetinskog kraja služiti će se svečana euharistijska slavlja, a posebno svečano biti će u Turjacima i Ugljanima, gdje je ovaj svetac zaštitnik župe.
Svetac s djetetom Isusom u naručju zaštitnik je djece i siromaha, putnika i mornara, u Dalmaciji posebno voljen i štovan.
Svetog Antuna smatra se učenikom svetog Franje. Božjom riječju osvjetljavao je tminu srednjeg vijeka diljem Italije i Francuske, gdje je propovijedao. Njegova snaga bješe u blagosti, poniznosti i jednostavnosti. Činio je brojna čudesa – liječio bolesne, ustajao mrtve, a mnoge zalutale duše vratio ponovno k Bogu.
Živio je kratko. Svega 36 godina. No, ostavio je traga u svom životu i stoljećima nakon.
On je prijatelj. Prijatelj i Božji i ljudski.
Posmrtni ostaci svetog Antuna nalaze se u Padovi, gradu koji je obilježio njegov duhovni put, a njegova djela žive još i danas u srcima svih vjernika koji su se i danas, ovog 13. lipnja, prisjećaju omiljenog sveca Katoličke crkve.
Životopis Svetog Antuna
Portugalac Sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.), bio je prvorođenac iz plemićke, moćne i bogate obitelji, a roditelji su mu dali ime Fernando. No, imao je svoj put i već s 15 godina napušta bogatu palaču i pridružuje se redu Sv. Augustina, nakon zaređenja za svećenika prelazi u Manju braću i posvećuje se širenju vjere među narodima Afrike.
Tamo se i obrazovao, te postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Napušta augustince i pridružuje se franjevcima u Maroku, te mijenja ime u Antun.
U Africi obolijeva od malarije, namjerava se vratiti u domovinu, no brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, našao na obalama otoka Sicilije. Još oslabljen od dugotrajne groznice, Antun se uputi u Asiz. Bio je poglavar Franjevačkog reda u Italiji, začetnik je teoloških studija u svojem Redu, a sam je poučavao u Bologni, Montpellieru i u Padovi.
Omiljeni propovjednik i ispovjednik
Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike, a bio je prvi član svoga Reda, koji je svoju braću učio teologiji. Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament. Na tisuće je dolazilo odasvud slušati njegove propovijedi i, naravno, svi su se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici, malo je jeo, malo se odmarao, a zdravlje mu je narušeno još od onih mjeseci provedenih u Maroku.
Svjedočenja o njegovim čudesima postala su vrlo brojna odmah nakon njegove smrti, dokumentirana su, a njih je 53 opisano u knjizi „Život sv. Antuna – Assidua“, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. Jedan je od samo 33 sveca, koji su proglašeni Doktorom Crkve, što je učinio papa Pio XII.
Umro je 13. lipnja 1231. Bio je petak. Braća franjevci su ga na njegov zahtjev vratili u Padovu, jer je želio umrijeti u svom samostanu. Zbog njegovog lošeg stanja, morali su zastati u Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. Tu je u jednoj skromnoj sobici, koja se čuva do danas, Antun preminuo u dobi od samo 36 godina.
Stoga, dragi naši čitatelji, vjernici i svi ostali, u ovim teškim vremenima iskušenja, manipulacija, prijetnji, javno provođene tiranije uz neprotivljenje većine dok još može tako, vrijedi poslušati za Dušu, obraćanje našeg Sv. Ivana Pavla II.
Zapamtiti njegove proročanske riječi: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu. Otvorite se pouci i darovima Duha!“
https://www.youtube.com/watch?v=MSX-tB0MNCw
Kristu na Hvalu i Slavu!
HOP
