Doći će dani kada će na zemlji biti velika tjeskoba, strah i zabrinutost za budućnost svijeta. Ljudi će strepiti u iščekivanju onog što dolazi, no ništa se neće dogoditi odjednom. Kao što se ne postaje svet preko noći, tako se ni zao ne postaje odjednom, nego je riječ o procesu. Istina je da će se velika zla početi događati iznenada, te se mnogi neće snaći zbog nesuočavanja s činjenicom da moraju napustiti dotadašnji način života, no čak i pod tim okolnostima Bog neće dopustiti da se dogode odjednom u svoj svojoj opakosti.
Biti će to proces “uranjanja” kako bi se svakom moglo dati dostatno vremena da vrednuje stvari i zauzme stav. Kada se dođe u situaciju masovnih smrti biti će to znak da se pečačenje spašenika završilo, tj. dogodilo razvrstavanje na one koji ljube istinu i one koji ne žele napustiti život u laži. Biti će to vrijeme žetve kakve ne bijaše od postanka svijeta. Broj ljudi koji će nakon svega ostati biti će znatno smanjen, a oni koji ostanu biti će isključivo ljudi vjere. Sveto Pismo je tu nedvosmisleno jasno kad kaže da će oni koji povjerovaše laži biti uništeni zajedno s Bezakonikom.
Nakon Kalvarije koju će čovječanstvo proći nastupit će vrijeme mira na Zemlji. Nigdje se ne kaže da će to biti “smak svijeta”, nego kraj jednog vremena. Kao što je vrijeme od Abrahama do Krista vrijeme Oca, a od Isusa do kraja ovog vremena kojem mi svjedočimo vrijeme Sina, tako će i nakon kataklizme koja slijedi nastupiti vrijeme (era) Duha Svetog. Mnogi ovakav slijed pogrešno tumače tvrdeći da je to tzv. milenarizam, ne shvatajući da se on prije svega odnosi na političko mesijanstvo (NWO) ili pak na uspostavu kraljevstva Božjeg u stilu nastanka teokratskih država. Kraljevstvo Božje biti će ustanovljeno na svoj Zemlji na način na koji je i u začetku ustanovljeno, a to je u Duhu Svetom. Neće stoga biti nekog vidljivog ili političkog trijumfa Crkve nad njezinim neprijateljima, nego će ono biti sveopće na duhovnoj razini budući će ljudi kao nekoć u početku ćutiti glas Božji u svom srcu i biti svatko ponaosob vođen njime. Karizmatskim rječnikom rečeno, u svakom će biti operativni darovi Duha Svetog, pa i taj dar proroštva.
Svi oni koji su imali priliku proći kroz protekli rat znaju da on prije svega donosi duboku spoznaju samog sebe, svojih granica, mogućnosti, ali i nemogućnosti, nesposobnosti, grijeha, mana, slabosti … Iako zvuči paradoksalno reći to za vrijeme kada se događaju velika stradanja, ipak je činjenica da mnogi od nas ne bi otkrili sve to da se nisu našli na tom i takvom ispitu zrelosti . Kad čovjeka pritisne muka iz njegovog srca ne izlazi ništa drugo nego li je sadržaj njegovog srca. Bez suočavanja s njime nema spoznaje, a bez spoznaje nema niti pokajanja i priznanja o postojanju nečistoće. Ono što izlazi iz nas to nas onečišćuje, veli Isus. Stoga će i vrijeme Velike nevolje biti svojevrsni “dar” ovom otpadničkom naraštaju, tj. posljednja prilika da prihvatiti milosrđe Božje kao najveći izraz Njegove Pravednosti. Svakome će biti omogućeno ne samo da spozna svoj jad i bijedu, nego i da ih se riješi po oslobođenju, očišćenju i iscjeljenju nutarnjih rana koje su najzaslužnije za krivo percipiranje Boga.
Kako se nevolje budu povećavati i pojačavati, poput olujnih naleta vjetra tako će i rasti spoznaja o vlastitim granicama, slabostima, manama, grijesima, te će biti u neku ruku uvertira za veliki Dan milosrđa o kojem je govorio Isus Faustini Kowalskoj. Na taj dan dogoditi će se masovno prosvjetljenje ljudskih savjesti pod kojim ćemo vidjeti svoje grijehe Božjim očima. Zato se s pravom može reći da će postupnost pojačavanja u nevoljama koje će nas zadesiti biti na neki način priprema za ovaj dan. Tek nakon Dana milosrđa, tj. jednog kratkog perioda zatišja i velike evangelizacije koja će uslijediti, dolazi onaj istinski progon ljudi vjere. To je ona fatimska slika koja govori o biskupu u bijelom koji se penje uz brdo kalvarije, a na kojem ga slijede mnogi vjernici dok ih dosta pri tom usponu otpada. Drugim riječima, oni koji prežive te dane, a koje će Gospodin skratiti jer se nitko ne bi spasio pod težinom okrutnosti progona, biti će u doslovnom smislu riječi sveci Božji. To su oni koji će za vrijeme trajanja Tri Dana Tame biti sabrani u svojim domovima u molitvi uz blagoslovljenu svijeću čija će svjetlost tada jedina svijetliti na svoj Zemlji. To su oni koji će dočekati Novu zoru Dana i početak tisućugodišnjeg mira na Zemlji.
Neka nam u svemu tome pomogne Kraljica Mira, koja u jednoj svojoj poruci reče da će u Međugorju dovršiti što je u Fatimi započela. Biti će ovo njezina posljednja ukazanja. To ne znači da će nestati iz naših srca i života, nego će biti znak kraja njezine (globalne) misije koja završava s njezinom prisutnošću podno Križa (kao ona koja će nas pratiti tijekom Velike nevolje) i velikim izljevom Duha Svetoga.
Kad vidite da su dani Velike nevolje započeli, a nisu još stigli do svog vrhunca nemojte stoga biti poput Lotove žene koja je bila upozorena što slijedi, a opet svejedno žalila za starim načinom života i onim pogodnostima (sigurnostima) koje je morala ostaviti zarad većeg dobra, tj. svog spasenja. Znamo kako je okončala. Izgubila se u toj žalosti, postavši neaktivna poput okamenjenog stupa. Početak velikih nevolja trebao bi biti signal za hitan obračun s dvojbama. Zato, koliko je danas uradite temeljno opredjeljenje i krenite u obračun sa svojim nutarnjim neprijateljima koji nas u određenim područjima života drže zarobljenima.
M. Bušić- 2015 godina teksta
HOP
HOP na Telegramu