Hrvatske novine su pune navodnih ljevičara. Okotilo se te vrste, podvrste, poprilčično primjeraka. Na sve strane se raspojasali i siju li ga siju svu pamet ovoga svijeta. Svi su njima nepismeni osim njih. Oni su tolerantni, dobri, pametni, demokrati, spasitelji.
Da bismo razumjeli ljevičare, koji sebe povremeno nazivaju i hrvatskima, potrebno je ući malo dublje u njihov način samopoimanja i spoznaje svijeta oko sebe. Ovaj opis je fragmentaran, al barem da pokušamo, radi tolerancije i dijaloga, shvatiti tu podvrstu.
Prvi i osnovni znak prepoznavanja ljevičara je njihova samodefinicija. Oni za sebe uvijek kažu da su pismeni. No što oni pod tim podrazumjevaju?
Kad ljevičar kaže pismen onda misli na diplomu “Ništa ne sme da nas iznenadi”. Diploma dobivena u Dopizdini Donjoj na Radničkom Univerzitetu.
Kad kaže napredno onda misli da gledaš naprijed i diviš se slavnoj jugoslavenskoj prošlosti.
Kad kaže urbano onda misli svoju veličinu dok promatra društveni stan koji mu je otac oteo buržujima ili dobio kao član partije.
Kad kaže ruralno onda misli na seljačine kojima on ne pripada jer on je u drugoj generaciji već naučio vezat vezice na cipelama, a opanke kljunaše je bacio u kantu za smeće.
Kad kaže internacionalnost onda misli na znanje engelskog jezika u kojem srećom nema č i ć, a i neosjetljiv je na srbizme.
Kad ljevičar govori o humanosti onda misli na humanost mržnje prema onima koji ne misle kao on.
Kad balkanski ljevičar kaže da je hrvatski onda misli na rodni list koji je on u drugoj generaciji dobio u Zagrebu.
Kad ljevičar govori o toleranciji onda misli na toelranciju prema onima koje mu je otac u ime čistoće komunizma progonio radi seksualnih devijacija.
Kad ljevičar kaže argument onda misli svoj stav.
Logika im je tanka pa ju zato ne koriste. U njihovom modelu pismenosti i znanja ona ne igra važnu ulogu jer bi primjena logike zahtjevala okretanje prošlosti do Starih Grka, a oni su orijentirani na budućnost. Osim toga logika bi pobila njihove osnovne postavke o svijetu.
Ponose se prošlošću i govore o budućnosti.
Zaziru od nacionalnog doma jer njihov dom je svijet u kojem nikad nisu bili, ako Beograd isključimo, a Sarajevo zanemarimo.
Diplomski rad su pisali na temu uloge radničkih odbora u prvom zasjedanju šumskog razbojničkog korupusa ili su se odvažili pa prepisali par redaka o značaju Moše Pijade u svjetskim okvirima.
Hrvatski ljevičar je posebna endemska vrsta koja za sebe misli da je jako pametan jer ima diplomu koju je stekao s mukom. Ne zato jer je teško bilo gradivo nego jer su njegove intelektualne sposobnosti bile taman za diplomu u Dopizdini Gornjoj.
Inače hrvatski ljevičar je često umjetnik koji protestira kao pubertetlija u 70. godini, živi od državnih novaca, a tuži se na parazite.
Naravno da ima i onih koji uopće ne odgovaraju ovom opisu.
Ako naletite na hrvatskog ljevičara koji odgovara prosječnim demokratskim standardima u nekom zapadnoeuropskom smislu odmah to prijavite kao poseban pronalazak.
Dobit ćete sigurno neku nagradu za svjetsko otkriće.
Vinko Vukadin
hop-portal.com
