Vučićev RTS poltron Goran Stepić pati jer ga smeta, hrvatske Barakude su prvaci svijeta!
Refren glasovite himne hrvatskih navijača odzvanja danas u Kataru nadaleko i naširoko i posvuda najjače odjekuje: “Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta, neka samo suze rone, mi imamo šampione!” Hrvatska je po treći puta u povijesti vaterpolski prvak svijeta! Nakon finalne drame u srazu s Italijom i neodlučenoga ishoda 11:11 u pucanju ruleta peteraca hrvatski su vaterpolisti nadvisili u iscrpljujućoj borbi vodenih divova talijansku vaterpolsku vrstu omjerom 15:13. Koliko su u napetoj igri živaca i penal lutrije potrošili energije hrvatski vaterpolisti, da bi došli do sportskog pothvata ostaje za ushit i divljenje.
Nakon promašaja vrsnog strijelca Lorena Fatovića i sretnog zgoditka Rina Burića, činilo se kako sve hrvatske lađe tonu na penal ruletu nezadrživo tonu. No, nije tako mislio i nije s epredavao neustrašivi i nesalomivi vratarski tandem Bijač i Anić. Talijan Echenique je u trećoj seriji pucanja najpriej uzdrmao vratnicu, a onda je čovjek iz sjene i junak trijumfa nad Francuzima u polufinalu, vratar s klupe za priučuve Mate Anić zablistao. Ukrotio je u četvrtoj seriji udarac kapetana Talijana Di Fulvija, njihovog najboljeg igrača i prvog topnika momčadi. Sudbinu treće svjetske krune hrvtaskog vaterpola na svjetskim prvenstvima čvrsto je držao u svojim rukama Marko Žuvela. Lungo na talijanskom znači u prijevodu dugo. Njihov vratar Del Lungo doista se bacio u očaju za projektilom ispaljenim iz ruke Marka Žuvele u petoj seriji pucanja, onoliko koliko je tjelesno dug i širok. No, samo je tužnim i nemoćnim pogledom ispratio put silovito upućene Žuveline lopte u njegovu vratarsku mrežu.
To je istog trena bio znak početka sveopćeg oduševljenja hrvatskih igrača i navijača na tribinama bazena u Dohi, kao i više milijuna Hrvata što su vaterpolo triler gledali uz TV prijenos. Sastav već legendarnog i nadasve trofejnog hrvatskog izbornika rođenog u Šibeniku Ivice Tucka nakon 2017. ponovno je na krovu svijeta. Ivica Tucak je kao trener po drugi puta s Hrvatskom posato svjetski prvak i ponovio je protiv Italije 2024.onaj slavni trijumf nad Mađarskom u Budimpešti 2017. omjerom 8:6. Povrh svega, Ivica Tucak je s “Barakudama” osvojio i olimpijsko i europsko zlato. Ovim svjetskim naslovom Ivica Tucak je nadmašio i sjajne rezulatte njegovoga prethodnika slavnoga Ratka Rudića. On je s hrvatskim vaterpolistima po jednom bio svjetski i europski prvak i olimpijski pobjednik, a sad je Ivica Tucak i po drugi puta uspio osvojiti u trenerskoj karijeri svjetsko prvenstvo sa Hrvatskom i potisnuti u drugi plan zlosretni gubitak finala nedavnog Europskog prvenstva protiv Španjolske u Zagrebu.
Vratar Marko Bijač je s dvije velebne obarne peteraca odlučio četvrtzavršnicu protiv Srba, a njegov podvig ponovio je u poluzavršnici dvoboja s Francuzima Mate Anić. Mladi vratar Anić, ujedno ii nasljednik Bijača na golu Barakuda zvjezdane trenutke karijere imao je u odlučujućim trenucima završnog ogleda za zlato protiv Talijana. Pored dvojice vratara, proslavio se i Konstantin Harkov, ruski vaterpolist s hrvatskom putovnicom. Odigrao je svoju najbolju tekmu za Hrvatsku onda kad je to i njemu i cijeloj momčadi bilo najbitnije i ušao skupa sa suigračima u sporstke anale hrvatskog vaterpola.
Kako je u hrvatskom susjedstvu, zemljopisno na Dalekom istoku i još istočnije od graničnog prijelaza Lipovac, komentator finala Hrvatska – Italija, nesretni mučenik za mikrofonom Goran Stepić patio nakon hrvatskog trijumfa, to kao svojevrsni ugođaj gledanja i slušanja monologa unutarnjeg psihološkog cijepanja ličnosti samo mogu opisati ljudi što su čuli Stepićev očajnički i bolni vapaj ožednjelog u pustinji Gobi. Najprije je bio u nokdaunu kad je Rino Burić šest sekundi prije kraja poravnao na 11:11, a pao je u kliničku komu nakon što je Marko Žuvela postigao odlučujući zgoditak iz peterca vrijedan za treći naslov svjetskog prvaka hrvatskih vaterpolista.
Kad je Hrvatska igrala s Francuskom navijao je Stepić za Francuze kao da je rođen u Parizu, a prvi puta u života kao proviđenje za životno oduševljenej vidio čudesni Eifelov toranj i Trijumfalnu kapiju, a u finalnom dvoboju Hrvatska – Italija drukao je za Talijane kao da je tvorac i zaštitnik Rima, grada Romula i Rema na obalama Tibra, ili možda noćni čuvar rimskog Koloseuma. Goran Stepić samo je jedan u nizu bezbrojnih, besmislenih i bezveznih Vučićevih medijskih udvorica i bezkralježnika. Doduše, ima među srpskim sportskim novinarima i razmjerno značajna brojka onih što u ovakvim prigodama potajno navijaju za Hrvatsku. No, oni moraju javno sakrivati navijačke strasti spram Hrvatske, kako ne bi dobili otkaz na radnom mjestu. Moraju se kriti u takvim trenucima kao nekad davno prvi kršćani u duboko skrivenim katakombama. U suprotnom, Srbi bi takve otvorene navijače među srpskim sportskim novinarima provukli kroz medijsko blato i u posvemašnjoj mržnji prema Hrvatskoj razapeli na stup srama u Srbiji.
Uostalom, luđak Vučić je 2018. nakon što je gledao i slušao TV prijenos Hrvatska – Argentina 3:0 na SP u Rusiji, javno optužio srpskog TV komentatora Miloša Krivokapića kao srpskog izdajnika, premda je on samo nepristarno komentirao meč. U zloćudnim Vučićevim mislima, Krivokapić je bio krivac što nije makar i umjento glumio kako navija protiv Hrvatske, a to mu je po srpskom tiraninu bio neoprostiv grijeh. Kako god, znakovito je kako Krivokapić do kraja tog natjecanja više nije na RTS-u komentirao niti jednu utakmicu Vatrenih. Poučen iskustvom Krivokapića iz 2018 sa SP u nogometu, ove 2024. na SP u vaterpolu Stepić je skužio pravodobno kako je Vučić povrh svega i glavni i odgovorni urednik sportskih medija. Možda i on psihološki raspolućen doma potajno i navija za Hrvatsku, ali javno se zasigurno boji da mu Vučić ne dodijeli žuti karton kao opomenu pred isključenje, ako bi se kao nekad Krivokapić osmjelio kazati štogod pohvalno za hrvatske sportaše.
Gospodar mraka i pakla od debilane u Srbiji bešćutni Vučić koliko jučer morbidno je kao pravi monstrum i to na europskom summitu u Munchenu znakovitom šutnjom i kriomice slavio umorstvo Alekseja Navaljnog u sibirskom kazamatu njegovoga dželatskog uzora i masovnog ubojice Vladimira Putina. Ruski diktator je izravni naručitelj neočekivanog i iznenadnog smaknuća njegovoga glavnog političkog suparnika Alekseja Navaljnog. Kolo sreće se okreće. Danas je već Aleksandar Vučić skupa s njegovim medijskim poltronom Goranom Stepićem nakon vaterpolskog finala Hrvatska – Italija završio najprije na sedativima za umirenje, a onda i priključen na infuziju. I neka ostanu obojica što dulje na aparatima jer poručimo još jednom Vučićevim glazbenim antisluhistima najljepši prepjev hrvatske navijačke himne: Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta, neka samo suze rone, mi imamo šampione!
Dragan Ilić iz Beograda
HOP
HOP -portal na telegramu
